'Trilogija o hrvatskom fašizmu' sastavljena je od triju predstava tandema Frljić/Blažević: započela je u 21.30 ispred kazališne zgrade izvedbom aktualiziranih 'Bakhi', koje su premijerno izvedene pa zabranjene na Splitskom ljetu 2008. godine, a nastavljena je predstavama 'Aleksandra Zec' i 'Hrvatsko glumište' na sceni kazališta, koje su u tom novom poretku funkcionirale kao tri čina jedne zastrašujuće i tegobne cjeline, koja gledatelje bombardira pitanjima i prožima emocijama, provocira i oduševljava, ali nikako i nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Naime, predstava se bavi, kao i većina ostalih Frljićevih komada, temama koje službena politika zaobilazi: skrivanjem i negiranjem ratnih zločina počinjenih tijekom rata u Hrvatskoj protiv građana nehrvatske nacionalnosti, čiji počinitelji još nisu sankcionirani, zatim pitanjem konkretne žrtve te odgovornosti za počinjene zločine, ali i pitanjima Crkve i njene suodgovornosti u cijeloj priči te sudstva i kulture, posebno kazališta i kazališne zajednice, koji u devedesetima nisu reagirali na te događaje.

Zapravo, u tom novom miksu 'Trilogija o hrvatskom fašizmu' pokazuje i prokazuje kontinuitet hrvatske politike od Sanaderova govora na splitskoj Rivi do retorike i javnih nastupa predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka, čiji je govor, izrečen nakon pobjede Kolinde Grabar Kitarović na predsjedničkim izborima, također uključen u predstavu. Takvim pristupom 'Trilogija o hrvatskom fašizmu' preko kazališnog čina suočava hrvatsko društvo s vlastitim zločinima i propustima vlastitog sustava.

Sve tri predstave povezuje lik Aleksandre Zec, 12-godišnje djevojčice koja je nevina ubijena s obitelji 1991. godine. Naime, njeno ime spominje se već u 'Bakhama', zatim joj je posvećena cijela središnja predstava, a naposljetku se Aleksandra Zec pojavljuje u 'Hrvatskom glumištu', zadnjem dijelu trilogije, kao Anđeo Osvete.

Kao što je poznato, 'Bakhe' su temeljene na Euripidovu tekstu, na ponavljanju izvještaja Glasnika o ubojstvu izvršenom izvan scenskog prostora, no zapravo se referiraju na ratne zločine u luci Lori u Splitu tijekom Domovinskog rata, za koje nitko nije sankcioniran, prenosi se Sanaderov govor na splitskoj rivi, vide se leševi u crnim vrećama s natpisima Aleksandre Zec, Milana Levara i Josipa Reihl - Kira i pali se maketa zagrebačkog HNK kao mjesta svojevrsnog 'kulturnog zločina' u devedesetima.

Također, likovi koji su odjeveni u maskirne odore, od kojih je jedan od njih smješten u invalidska kolica, asociraju na hrvatske branitelje, dok svastika napravljena od sirovog mesa, sugerira nedavni događaj na Poljudu te se tako 'Bakhe' mogu doživjeti i kao komentar aktualnih događaja u Hrvatskoj.

Druga predstava 'Aleksandra Zec' govori o ubojstvu djevojčice, pri čemu je hrvatsko pravosuđe pokazalo, kako je Frljić rekao u najavama za predstavu, izuzetnu spremnost da ne kazni počinitelje.

Treći dio 'Hrvatsko glumište', koji je nakon premijere izazvao brojne kritike i osude, čak i Crkve (pojavljuje se lik Majke Božje s partizanskom kapom i petokrakom), na izrazito provokativan, ponegdje bizaran i lakrdijaški način nesmiljeno kritizira neodgovornosti hrvatskog glumišta i njegovu slizanost sa službenom politikom, upozorava da u 90-ima uopće nije razvilo antiratni diskurs, reagiralo na upitne poteze hrvatske politike niti se odredilo prema događajima, recimo, u Lori.

Prije početka predstave bečka kazališna skupina God’s Entertainment održala je ispred HNK Ivana pl. Zajca akciju 'Skener šovinizma', a u foyeru zgrade predstavljena je Antifašistička liga RH, na kojoj su govorili Vojko Obersnel, gradonačelnik Rijeke, Oliver Frljić, intendant riječkog HNK, Stjepan Mesić, počasni predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH, te Zoran Pusić, predsjednik Antifašističke lige RH.

Prema Pusićevim riječima, Antifašistička liga RH zamišljena je kao asocijacija samostalnih organizacija civilnog društva i pojedinaca koji dijele zabrinutost razvojem događaja u Hrvatskoj, gdje javno poricanje naravi fašizma postaje legitimna politička opcija te su sve češće pojave da se protiv političkih neistomišljenika zaziva fizičko nasilje. Zbog toga 'vrijednosti antifašizma, od jednakih prava za sve građane do sloboda, možemo sačuvati samo našim javnim zalaganjem', poručio je Pusić.

Zbog teme predstave, zatim izbora datuma izvedbe te predstavljanja Antifašističke lige RH, može se reći da je 'Trilogija o hrvatskom fašizmu' zapravo politički događaj, kojim je riječki HNK Ivana pl. Zajca na angažiran i dostojan način obilježio Dan antifašističke borbe, ukazavši na važnost antifašizma u razvoju humanijeg i pravednijeg društva, o čemu svjedoči i jedna od važnijih poruka u predstavi: 'Ja ne mrzim!'