Knjigu je objavio nakladnik Fraktura u prijevodu Ksenije Banović, a razgovor s autorovom vodio je u dvorani Müller kina Europe pjesnik i prozaik Miroslav Mićanović.

Mićanović je kazao kako je riječ o romanu koji na 'humoran, bizaran i nerijetko groteskan način govori o fizici, u kojemu je, paradoksalno, tuga ono što čitatelja na različite načine prati i određuje'.

Labirint autorova teksta pustolovan je projekt uzbudljivo montirane povratne naracije romana, u kojemu se čitatelj kreće u prostoru sna, stvarnosti i paradoksa, dodao je.

Gospodinov je istaknuo kako mu je iznimno drago što je dobio priliku svoj roman o tuzi predstaviti upravo u Hrvatskoj, gdje se riječ 'tuga' izgovara jednako i znači apsolutno isto što i na bugarskom.

Roman o tuzi počeo je pisati razmišljajući o bugarskoj tuzi, rekao je: Bugarska je, naime, godinama bila svjetski šampion u tuzi, bila je najtužnije mjesto svijeta. 'Taj sam roman počeo pisati razmišljajući ima li nešto posebno u bugarskoj tuzi, je li ona specifična, samo naša tuga'.

Bugarska tuga nije poput turske ili portugalske - to su tuge bivših imperija koji su imali sve i sve izgubili: 'U bugarskoj tuzi ima nešto posebno - naša tuga je tuga za stvarima koje nikada nismo ni imali, a opet smo ih izgubili; to je tuga nekog drugog stupnja, tuga za svijetom koji je stvoren, a u kojemu nismo mogli biti prisutni'.

To je tuga koja proizlazi iz nostalgije prema mjestima na kojima nisi uopće ni bio. 'To je prva posebnost tog tipa tuge. A druga je ta što naša tuga nije artikulirana: mi skupljamo stvari koje se nisu ni dogodile a koje nakupljaju tugu', jer 'tuga je univerzalna stvar, čak i kad pričate o svojoj osobnoj tuzi, zapravo pričate univerzalnu priču'.

Tijekom procesa pisanja, kako je rekao, shvatio je da se tuga počela širi drugdje u Europi - 'da ona nije nešto jedinstveno s čime se samo Bugarska može dičiti: tuga je u međuvremenu postala svjetska'.

Georgi Gospodinov (1968.) najprevođeniji je bugarski pisac nakon pada komunizma. Njegov prozni prvijenac 'Prirodni roman' (1999.) objavljen je na više od dvadeset jezika, među kojima i na hrvatskom. Sa svojim drugim romanom 'Fizika tuge' osvojio je tri nagrade za najbolji roman, među kojima su nagrada za roman godine u Bugarskoj i međunarodna nagrada Jan Michalski (Švicarska), te se našao u finalu sedam europskih i američkih priznanja za najbolju knjigu – American PEN Translation Award, Premio Strega Europeo (Italija), Haus der Kulturen der Welt Literaturpreis (Berlin) i dr.

Piše poeziju i drame, autor je grafičkoga romana, nekoliko knjiga kratkih priča i libreta za operu. Kratki animirani film napravljen po njegovoj istoimenoj priči 'Slijepa Vajša' bio je u najužem izboru za nagradu Oscar 2017.

'Fizika tuge' najavljen je kao iznimna knjiga, nemirna, refleksivna, silno zabavna, disharmonična, i istodobno filozofska i poetična, kojom je taj pisac, po mišljenju kritike, izvukao bugarsku književnost iz komunističkog mrtvila i ispisao fascinantnu kroniku 'našeg prostora i bivšeg vremena'.

Pisac je napomenuo kako njegovi romani nisu klasični romani jer 'u običnom romanu postoji povijest, a u 'Fizici tuge' postoji fizika'. Glavni je lik mladić koji boluje od empatije pa stoga može ulaziti u priče raznih ljudi, pa je tako ta knjiga i povijest svijeta zadnje polovice stoljeća, ali i povijest tuge od doba minotaura do danas. A kako je minotaur jedan od likova, tako je i labirint dio strukture romana: 'Ta je knjiga labirint pun mjesta na kojima se možemo zaustaviti', rekao je Georgijev.

'U svojim se romanima obraćam čitateljima, razgovaram s njima; puni su širokih praznina gdje se čitatelj može umiješati, moji su romani više razgovor s čitateljem', dodao je. U njima se kreće delikatnom linijom između onoga što je autobiografsko i biografsko, a Gospodinov je istaknuo kako umjesto te dvije odrednice puno više voli koristiti riječ 'osobno', jer, 'kako je Fellini jednom rekao – kad bi snimio film o ribi, i on bi bio vrlo osoban'.

'Osobni govor prelazi tu liniju biografskog i autobiografskog. Istina je da, kad jednom ono što nam se dogodilo stavimo na papir, više nismo ni sigurni koliko se od toga doista dogodilo – jer čim je dobilo oblik u riječima, već je postalo dio književnosti', kazao je pisac, koji je ipak priznao kako velik dio njegovih priča dolazi iz djetinjstva, a mnoge je 'ukrao' od bake i djeda.

Pišući 'Fiziku tuge' trudio se pisati o stvarima koje nisu trajne, koje polako nestaju. 'Mislim da su to stvari o kojima bismo trebali pisati, jer ono što je trajno, što je veliko ionako će ostati', rekao je, a posebno ga je iznenadilo što je ta knjiga, za koju je mislio da će svoju čitateljsku publiku naći ponajprije u njegovoj, srednjoj generaciji, ili čak starijim generacijama, naišla na izvrstan prijam upravo među mladima.

Festival svjetske književnosti održava se u Zagrebu i Splitu od 2. do 8. rujna u organizaciji Frakture, s programom od 60-ak događanja u kojima sudjeluje stotinjak autora iz 17 zemalja svijeta.