Za razliku od glumca, neodvojivo vezanog uz scenske daske, lutka ne robuje sili teži, već, kad joj se prohtje, leti i lebdi scenskim prostranstvima, uzlijeće i slijeće, i sve to uz neodoljivu lakoću. Katkad se kreće usporeno, pokatkad ubrzano, ako pak zaželi, visi, kao Paljetkovi miševi i mačke, naglavačke, promatra svijet naopačke.

Da je tome tako, mogli smo se uvjeriti u četvrtak na PIF-u, na kojemu su junaci triju predstava odbacili prizemnu ljudsku ideju hoda tek po daskama. Zvjezdica u istoimenoj predstavi Kazališta lutaka Zadar već u startu je letačica bez premca, junaci 'Kućnih duhova' rekli su odlučno 'ne' sili teže, dok su junaci niške predstave odlučili oživjeti, bez ljudskih utega, na – slici. Pa krenimo redom.

Iako letačica po rođenju, Zvjezdica je odlučila svoju poziciju nebeske lampice zamijeniti prizemnijim, a korisnijim poslom. Spustivši se u šumu, krenula je u potragu za poslom kojim bi pomogla životinjicama. U tri laka koraka – vuk, medvjed i žaba – uz obrat s pužićem, Zvjezdica je zaključila da je od najveće koristi upravo gore, među svojim svjetlećim kompanjonima.

Česta gošća hrvatskih lutkarskih scena, Bugarka Ljudmila Fedorova režirala je predstavu bez većih iznenađenja, u lutkarskoj tradiciji, kroz spoznajni put razigran pjesmom i malim scenskim lutkolomijama. Dodatnu živost predstavi je dala vrlo razigrana scena u stalnim promjenama (Alexandra Kovalskaya). Uz scenu, posebno nam se svidio izuzetno duhovit i zabavan žabac, dok je Zvjezdica izabrala krive 'auditivne visine', zavukavši se u glasovnoj infantilnosti. U cjelini predstava je bila simpatična i zabavna, no ne i više od toga.

Predstava 'Kućni duhovi ili nevidljivi recept za sreću' nastala je u koprodukciji Dječjeg kazališta Dubrava i Kazališne družine Pinklec iz Čakovca, a režiju i dramaturgiju potpisuje Tamara Kučinović. Oko kućnih duhova autorica je oblikovala vrlo dopadljivu scensku igru za djecu koja prati malenu junakinju Evu, njezinog spasitelja Djeda te susjede Dragicu i Bucu u borbi s naslovnim antagonistima.

Te letačke vratolomije likovi (i predmeti) činili su uz 'ratničke poklike', filmski usporen let, plešući, odnosno lebdeći na rubu karikature. Tako razigranom i 'razletenom' igrom lutke su u potpunosti oživjele scenski prostor, osvojivši ga i zavladavši poput neodoljivih krpenih vladara. Silni poklici na trenutke su pomalo gušili auditivni prostor, a ponegdje je i sama radnja prizivala malo 'peglanja', ali i s tim viškovima, 'Kućni duhovi' su vrlo dobra scenska zabava.

Za kraj osvrta ostavili smo omiljen lutkarski komad, 'Slike s izložbe', naslonjene na slavno djelo Modesta Musorgskog. Svima znane melodije odvele su nas u predstavi pod scenografskom i redateljskom palicom Biserke Kolevske u slikarsko platno. Kako to već ide s umjetnicima, našeg junaka, slikara, pred platnom muči slikarska groznica. Dok on muku muči s kistom i inspiracijom, slika na platnu oslobodi se svog stvaratelja i kista te – oživi.

U tehnici kazališta sjena vrlo uigrani lutkari iz Kazališta lutaka Niš su uz pomoć grafoskopa, vode, brašna i boje ispunjali slikarsko platno začudnim, poetičnim i vizualno vrlo privlačnim bojama, oblicima i likovima, pretačući ih i oživljavajući. Ta poetičnost vrlo je dobro pratila glazbu, no sklad slike i tona pomalo je kvario sam slikar svojim pretjerano energičnim nastupom. Ipak, čarolija kazališta sjena u boji na koncu je pobijedila. Kako na sceni, tako u gledateljima.

Uz tri predstave bez sile teže, četvrtak nam je ponudio i reprizu kazališnog bisera s otvaranja PIF-a, predstave 'Carmen'.

U petak nas na PIF-u čeka izuzetno bogat program koji otvaraju gosti iz Kine sa 'Životom sna o sjenama', potom slijede karlovački Zorin dom s predstavom 'Još si zelen', 'Prvi grijeh' Antonije Šašo, 'Umjetnička rukotvorina' krakovskog Teatra Figur, 'Neka druga Pepeljuga' Jasmine Pralije i 'Medvjed' gostiju iz Rusije