'Opet si ostao bez teksta, Normane?' Tim se riječima Gore Vidal obratio svojem najdražem neprijatelju (zapravo, jednom od nekoliko!) Normanu Maileru kada ga je ovaj 1977. godine fizički napao na nekakvoj njujorškoj zabavi za buržujsko-literarnu klasu. Mailer i Vidal su se više puta verbalno obračunavali preko medija, no čini se da Mailer nije mogao podnijeti Vidalov esej u kojem je argumentirao da postoji logična progresija između od Henryja Millera, preko Mailera pa sve do Charlesa Mansona.

U svakom slučaju, Vidalu se tijekom njegovog dugog i uzbudljivog života nikada nije dogodilo da ostane bez teksta, o čemu svjedoči ne samo njegovih dvadesetak romana, nego i brojni eseji i članci u kojima je demonstrirao svoju nemilosrdnu duhovitost i pronicljivost.

Gore Vidal je rođen 3. listopada 1925. godine u dobrostojećoj obitelji, kao Eugene Louis Vidal. Kasnije je uzeo ime Gore iz poštovanja prema baki s majčine strane, kako je objasnio. Vrhunski obrazovan i pun mišljenja o svemu i svačemu, Vidal je odmah nakon Drugog svjetskog rata izazvao pažnju američke javnosti svojim pisanjem, s time da je skandal izazvao njegov treći roman 'The City and The Pillar' iz 1948, zbog pisanja o gay tematici.

No, skandal je zapravo bio u tome što Vidal od svojih gay likova nije učinio patetične kreature kojima treba samilost i pomoć, nego ih je predstavio kao punokrvne osobe, čiji problemi i dvojbe baš i nemaju veze s time što nisu heteroseksualni. Sam autor je uvijek bio istovremeno i vrlo jasan i vrlo ambivalentan oko svoje (homo)seksualnosti, ustvrdivši da je tijekom života spavao s tisuću ljudi, dok je oko pola stoljeća proveo u ljubavnoj vezi s Howardom Austerom. Upitan o tome je li prva osoba s kojom je imao seks bila muškarac ili žena, Vidal je odgovorio: 'Ne znam, nisam se sjetio pitati.'

Vidal je tijekom svojeg dugog i uzbudljivog života ostavio trag i u politici i aktivizmu, s vremenom postavši brutalno kritičan prema Americi, a radio je i kao scenarist u Hollywoodu, te se pojavio i kao glumac u nekoliko filmova. Ipak, najvažnije od svega su Vidalove legendarne polemike s nizom kolega i javnih intelektualaca, zahvaljujući kojima američka književna scena nikad nije bila dosadna.

Nitko nije znao kao Vidal verbalno ili u tekstu rasturiti loš (ili dobar!) roman, pa su slavni njegovi obračuni s Ernestom Hemingwayem, Christopherom Buckleyem i već spomenutim Mailerom. No, iznad svih njih je esej koji je Vidal napisao o Henryju Milleru, u kojemu je kombinacijom čvrste literarne argumentacije i božanski duhovite zlobe raskomadao najpopularnije romane ovog seksom opsjednutog pisca. Vidal se u tom tekstu dohvatio detaljne analize rečenica iz Millerovih romana, uspoređujući ga sa 'seoskom ludom', između ostaloga.

Od romana koje je Vidal napisao vrijedi izdvojiti i 'Myru Breckenridge', nevjerojatno zabavnu satiru o odnosu prema tradicionalnim rodnim normama, koja se izašla 1968, prije nego je uopće postojao izraz za transrodnost. Gore Vidal je tijekom svojeg života bio i vječna hodajuća kontradikcija, istovremeno konzervativan i avangardan, pripadnik privilegirane klase kojeg su zanimali marginalci, homoseksualac koji nikad nije izgradio vlastiti gay identitet, a opet je bio daleko više slobodan i emancipiran od mnogih koji jesu. Bio je bezobrazan s manirama, jako talentiran, no nikad u tome do kraja realiziran, vječno zaljubljen u svojeg partnera s kojim nikad nije imao seksualne odnose. Vidal je bio često u pravu, nerijetko u krivu, ali nikada nije bio dosadan, izlišan ili neoriginalan. Bez njega je svijet, bio svjestan toga ili ne, postao dosadnije mjesto.