Kada je najprije na Filmskom festivalu u Cannesu 2019. osvojio Zlatnu palmu, a kasnije i Oscara za najbolji film, autor 'Parazita' Bong Joon-ho postao je svjetskom redateljskom zvijezdom čiji se novi projekt iščekivao s nestrpljenjem. Prvak socijalnog kvazirealizma ni u novom filmu ne odustaje od šibanja klasnih nejednakosti, ali je 'Mickey 17' ipak ostao nedorečen rad
'Hej, Mickey!' dovikne Timo prijatelju. 'Daa...', uzvrati mu on jedva. 'Onda, kakav je osjećaj umrijeti? Siguran sam da si se dosad već navikao...', odgovori Timo sam na vlastito pitanje. Umiranje i navikavanje na to, uz puno crnog humora i žaoka na društvo nejednakosti, lajtmotivi su filma 'Mickey 17', čiji je redatelj i scenarist južnokorejski sineast Bong Joon-ho.
Gotovo nema filma u njegovoj karijeri koji barem na neki način ne govori o tome kako su ljudi prisiljeni trpjeti nepravde koje kad-tad rezultiraju umiranjem, i to neovisno čijem. Onih koji trpe, ali ih pobuna u konačnici dođe glave, ili onih koji ugnjetavaju druge na različite načine, a na kraju i sami postanu žrtvama. Dovoljno je navesti pretposljednji film iza kojega kao cjelokupan autor stoji Bong.
Klasne razlike u fokusu
To je 'Parazit' iz 2019., crnohumorni triler koji se od osvojene Zlatne palme na Filmskom festivalu u Cannesu u svibnju 2019. do osvojenog Oscara za najbolji film u veljači 2020. prometnuo u pravi svjetski fenomen kao jedan od najnagrađivanijih i najgledanijih naslova južnokorejske kinematografije. I dok je u njemu redatelj svoju umjetničku preokupaciju vezanu uz gorko-slatko raščlanjivanje socijalnih nejednakosti vezao uz članove nekoliko obitelji iz suvremenog Seula, koje kobno razdvajaju položaji u tamošnjoj društvenoj stratifikaciji, u svom novom radu o problemima sadašnjosti govori kroz projiciranu budućnost. Koliko je ona moguća ili ne, najbolje govori činjenica da je u filmu 'Mickey 17' manje-više sve moguće prepoznati kroz stvarna zbivanja.
Redatelj 'Parazita' nije dugo mirovao nakon uspjeha svog filma, a koji je, među ostalim, metaforično navijestio pandemijsku 2020. godinu, samo što u ljudskoj stvarnosti nisu parazitirali drugi ljudi, nego virusi. Već 2021. Bong je izabrao tekst koji mu je poslužio za sljedeći projekt. Iako je knjiga 'Mickey7' Edwarda Ashtona u SAD-u objavljena početkom 2022., južnokorejski filmaš već je temeljem njezina nacrta odlučio da je riječ o idealnom predlošku za njegov novi rad iza kamera.
Ashtonova je knjiga po objavljivanju dobila visoke ocjene, a njezina filmska prilagodba doživjela je određene promjene, ponajviše oko profiliranja naslovnog lika. Naime literarni glavni junak Mickey Barnes, odnosno Mickey7, znatno je lucidniji od svoga filmskog pandama koji je pritom postao Mickey 17. Naivniji i prostodušniji glavni junak poslužio je Bongu u iskričavijem i zabavnijem dočaravanju svijeta budućnosti, u kojem oni na dnu društvene ljestvice i dalje služe za beskrupulozno ostvarivanje interesa onih na njezinu vrhu.
Znanstvenofantastična akcijska drama, crna komedija i politički triler
Kao i u 'Parazitu' te u još nekim svojim slično intoniranim filmovima, među kojima je 'Snowpiercer' iz 2013., redatelj o društvu u cjelini govori kroz relativno uske sredine koje su, k tome, prostorno ograničene. Tako se u spomenutim naslovima Bong ograničio na nekolicinu protagonista u jednoj kući (Parazit), odnosno na preživjele u ekološkoj katastrofi unutar jurećeg vlaka (Snowpiercer). U filmu 'Mickey 17' njegovim je junacima i antijunacima kretanje limitirano zbog putovanja svemirskim brodom, ali je upravo zbog prostorne zadatosti socijalna slika osobito dinamična. Što su likovi više stiješnjeni unutar uloga koje su im unaprijed dane, tim je izraženija njihova potreba za promjenom.
Ukratko, Ashtonova knjiga činila se nepogrešivim izborom kada su posrijedi tema, stil i angažiranost kakvi su u njegovim dotadašnjim radovima etablirali danas zasigurno najpoznatijega južnokorejskog redatelja, čije stvaralaštvo čine i hvaljeni naslovi 'Domaćin', 'Majka' te 'Okja', a oni su prema nemalom broju kritika umjetnički ispred 'Parazita'. Film 'Mickey 17' premijerno je predstavljen na posebnoj projekciji ovogodišnjega 75. međunarodnog filmskog festivala u Berlinu s ciljem da postane jednim od kinohitova ovog dijela sezone. U film je, što u produkciju, što u oglašavanje, uloženo gotovo 200 milijuna dolara. Redatelj se ponovno odlučio za socijalne žaoke, ovaj put u žanrovskom hibridu znanstvenofantastične akcijske drame, crne komedije i političkog trilera.
Utemeljenje nove civilizacije na snježnom planetu
Glavni je junak spomenuti Mickey Barnes, zgubidan iz polovice 21. stoljeća koji s prijateljem Timom postane metom nemilosrdnog kamatara na Zemlji. Čovječanstvo već odavno putuje svemirom, tehnologija kloniranja ljudi je usavršena, a vlasti na Zemlji ipak ne dozvoljavaju ono što je moguće pri koloniziranju drugih planeta. Zbog toga ekscentrični propali političar Kenneth Marshall sa suprugom Ylfom te mnogobrojnim sljedbenicima krene put snježnog planeta Niflheima kako bi ondje utemeljio novu civilizaciju. Mickey i Timo pridruže se ekspediciji da bi izbjegli smrt zbog dugovanja, pri čemu Mickey na svemirskom brodu postane 'potrošni', odnosno član ekipe koji neprestance žrtvuje svoj život radi znanstvenih otkrića.
No tehnologija omogućuje njegovo uzastopno kloniranje s očuvanjem sjećanja te Mickey ostaje – Mickey. Sve se promijeni kada na negostoljubivom planetu gotovo sedamnaesti put izgubi život, ali ipak preživi zahvaljujući krznenim stvorenjima zvanima 'jezivci'. U međuvremenu, kloniran je novi Mickey 18, karakterna suprotnost i dalje živog Mickeyja 17, što prema pravilima dovodi do uništenja obojice 'umnožaka'. Ohrabren buntovničkim stavovima svog klona te djevojke Nashe, Mickey 17 odluči se izboriti za promjene...
Zaplet priče zahvalan je za znanstvenofantastičnu komediju jer je u biti riječ o tipičnoj komediji zabune u kojoj dvojica fizički istih, ali temperamentom različitih likova proživljavaju štošta što generira humor: od interakcija s drugim likovima, koji isprva ne uočavaju ništa neobično, do poigravanja različitim reagiranjima, ovisno o tome tko im je akter. Ovo je i crnohumorna socijalna drama u kojoj je znanstvena fantastika isključivo estetski okvir i ekstenzija za itekako realistične situacije: od položaja deprivilegiranog radništva, preko manipuliranja onima koji ovise o moćnicima, do ograničenosti istih tih moćnika, kojima je financijska i politička snaga paravan za posvemašnju unutarnju prazninu i ograničenja.
Bong je spojio ova dva pristupa dodavši mu i elemente groteske i posvete klasicima znanstvene fantastike te se u pojedinim prizorima čini kao da je riječ o serijalima 'Alien' i 'Ratovi zvijezda', ali bez horora prvoga i spektakla drugoga. Ovakav je složenac lako pratiti jer redatelj i scenarist razvija jednostavnu narativnu liniju kojoj ne nedostaje vizualnih atrakcija. Film koketira i ozračjem radova za mlađu publiku, posebice u osmišljavanju 'jezivaca' kao domicilnih bića na planetu Niflheimu, a koji su izgledom kombinacija divovskih grinja i sisavaca. Kada njihova uloga u priči postane ključnom, očito je redatelj, osim socijalne komponente, nastojao razraditi i onu političku osudom kolonijalizma koji u 20. stoljeću ipak nije ostao stvar prošlosti.
Dobra glumačka postava
Doda li se tomu da je vođa ekspedicije Kenneth Marshall svojom pojavom, agresivnošću i simplificiranošću zamišljeni ekvivalent stvarnih političara istih karakteristika, 'Mickey 17' ima jednostavno previše motiva od kojih je svaki istaknut, ali nedovoljno razrađen. Tako film prema završetku ima sve više problema u tome kako sve ono ranije uvedeno zaokružiti u funkcionalnu cjelinu. Za resku parabolu o nižim društvenim slojevima previše je apsurdan, za zabavnu crnohumornu komediju odveć je didaktičan, a za atraktivnu znanstvenofantastičnu akciju previše statičan i dijaloški. Čak i ovako neujednačenom, filmu ne manjka šarma, posebice kada sve krene prema krilatici: 'Proleteri svih planeta, ujedinite se!'
Taj šarm uglavnom stiže s glumačke strane jer je redatelj napravio veoma dobru podjelu uloga, u kojoj čak i kada pojedini nastupi djeluju nezgrapno i prvoloptaški ništa zapravo nije isforsirano. U dvostrukoj je glavnoj ulozi zvijezda sage 'Sumrak' Robert Pattinson te je ovdje potvrdio komičarski dar sukladno liku kojega tumači, a osobito je uspjela njegova međuigra sa samim sobom u kadrovima s Mickeyjem 17 i Mickeyjem 18. Partnerica mu je Naomi Ackie (Trepni dvaput) kao Nasha, a efektan antagonistički par supružnika na vrhu hijerarhije utjelovljuju Mark Ruffalo (Uboga stvorenja) i Toni Collette (Šesto čulo).
Treba istaknuti i Stevena Yeuna (Minari) kao Tima dok je snimateljski rad djelo Dariusa Khondjija (Sedam), a on je znalački spojio prostornu i socijalnu klaustrofobiju. S obzirom na to da se film rezultatima na kinoblagajnama dosad jedva približio proračunu za snimanje, Bongova proleterska svemirska opera očito nije privukla kritičan broj poklonika. On je pak ostao dosljedan sam sebi te ne treba sumnjati u to da će i u sljedećem radu, najavljenom dugometražnom animiranom 'The Valley', njegovo viđenje stratificiranog društva i nepravdi unutar njega biti autentično. Neklonirano.