Nedavno je organizirana serija okruglih stolova u takozvanim ciljanim fokus-grupama o pojedinim aspektima budućeg Plana upravljanja povijesnom jezgrom Splita koje su realizirane kao zatvorene rasprave. Moderatori i nositelji inicijative u ime Grada Splita, konzervator Goran Nikšić i sociologinja Anči Leburić su organizirali neuspjelu javnu tribinu za građane o toj temi na koju je naposljetku došlo tek deset ljudi.

Nakon toga, određeni broj građana Splita se okupio u Građansku inicijativu za spas Dioklecijanove palače i održali su javnu tribinu na istu temu, na koju je došlo više od 150 građana Splita. Na skup u Dioklecijanove podrume je došao i prozvani Goran Nikšić koji je branio Plan upravljanja i odbacio optužbe o pokušaju izbjegavanja javnosti. Vrijedi istaknuti da se nitko drugi iz Grada, gradskih struktura i institucija nije pojavio.

Najoštriju kritiku Plana je iznio sociolog Mirko Petrić koji je zaključio da se radi o smišljenoj komercijalizaciji baštine i o najlošijem projektu u Palači dosad. Plan sadrži dvije ključne točke, arheološki i konzervatorski dio, te eksploataciju resursa.

U Planu ne postoji realni život i čovjek, ustvrdio je Petrić, te upozorio na alarmantni primjer Dubrovnika. Polemike oko Plana su iznjedrile i osebujnu sintagmu 'konzervatorski neoliberalizam'. Boran Vrandečić iz Društva prijatelja kulturne baštine zamjera nepostojanje financijske konstrukcije i konkretnih rokova u spornom Planu. Nakon žučne rasprave i izmjene stavova, javna tribina je ipak rezultirala konkretnim prijedlozima. Prvi je prijedlog da svi prisutni koji su se potpisali i sudjelovali u raspravi iznesu svoje ideje i stavove te pošalju na e-mail inicijative te da se na osnovu tih prijedloga sastavi kontraplan o upravljanju povijesnom jezgrom Splita. Taj kontraplan bi mogao biti i polazna osnova za unapređenje spornog Plana upravljanja.

Zaključak je da u Splitu ipak egzistira odgovorna i aktivna javnost koja se spremna organizirati i reagirati na nešto što se može protumačiti kao uzurpacija javnog interesa. Nakon višegodišnjih negativnih iskustava s Rivom i sličnim primjerima došlo se do točke kada se očito više nije moglo zatvarati oči pred takvim trendom. U raspravi je istaknuto da je najteže zapravo artikulirati stav javnosti u konkretne poteze i akcije. Na kraju je naglašen i simbolički potencijal činjenice da se ova tribina održala u javnom prostoru Dioklecijanovih podruma.