Grímur Hákonarson pripada skupini novih izuzetno zanimljivih autora koji dolaze iz male, ali vrlo uzbudljive islandske kinematografije. Njegov prethodni film 'Ovnovi' o dvojici posvađane braće, dobitnik je Grand Prixa u Cannesu 2015. i prikazan je u kinima domaće Kino Mreže gdje je izvrsno prihvaćen od publike. Kao i u njemu, tako i u 'Mlijeku' Hákonarson zadire pod površinu ruralnih islandskih zajednica.

Ovaj put, u središtu priče buntovna je sredovječna junakinja, Inga, koja nakon muževe pogibije saznaje da je njihova mliječna farma u golemim dugovima prema moćnoj kooperaciji koja ilegalnim spletkama drži monopol nad poslovanjem lokalnih farmera. Previše rezignirani da bi se oduprijeli statusu quo, njezini sumještani iznenađujuće su lojalni mašineriji koja ih iskorištava te Inga mora upotrijebiti svu svoju lukavost kako bi se oslobodila čvrstog stiska zadruge i počela živjeti po vlastitim pravilima.

'Tema tih poslovnih kooperativa mi je bila zanimljiva jer dobro ocrtava vrijeme i svijet u kojem trenutno živimo. Film se bazira na iskustvu male zajednice na sjeverozapadu zemlje, Skagafjörður, koja je posebna i dosta drukčija od ostatka Islanda. Znam neke ljude odande koji su mi pričali kako se živi pa sam tako saznao i za problem korumpiranih kooperativa kao važan dio život te zajednice. Odmah sam si mogao predočiti priču od početka i kraja, te osjećao strast za filmom, ali sam dugo vremena razmišljao o samoj priči prije nego sam počeo pisati scenarij. Morao sam to učiniti jer se smatram političnim filmašem', objasnio je Hákonarson motivaciju za obradu ove tematike.

Na pitanje je li ova situacija za Island reprezentativna ili pak incidentna, redatelj kaže kako je bazirana na islandskoj stvarnosti i svakodnevici te da je gotovo sve iz filma je preneseno iz stvarnosti: neke situacije iz prošlosti, a druge su aktualne.

'Od 19. stoljeća su postoje snažne poljoprivredne kooperative koje su osnovane kako bi farmeri bili bolje plaćeni za svoj rad i proizvode, ali sustav se prilično raspao od 1990-ih. Kooperative i njezini pobornici, bojeći se vanjske interakcije, žele živjeti odvojeno od ostatka zemlje, tj. Reykjavika i, pogotovo, stranih kompanija. To je film o izolacionizmu koji oslikava stvarnost i u nekim drugim dijelovima Europe', objašnjava.

Nakon projekcija filma u tom dijelu Islanda, gdje se radnja odvija, kaže da je razgovarao s ljudima koji tamo žive.

'Oni zaista smatraju da film prikazuje stvarnost života u tom području. Čak su mi za neke scene koje sam izmislio pričali da su se zapravo dogodile i u stvarnosti. To je film bez puno dramatičnog pretjerivanja, ali je, naravno, fikcija', naglašava Hákonarson.

O tome je li slučaj kooperative u filmu potaknuo daljnji medijski govor o korupciji u stvarnosti, kaže kako je tijekom rada na 'Mlijeku' pokušao s nekim novinarima dogovoriti istraživanje kooperativa, ali da mu nije uspjelo.

'Nakon prikazivanja filma, u Islandu je bilo dosta rasprave, opet pogotovo u sjeverozapadnom području zemlje gdje je sniman: ljudi su pisali članke, kritizirali kooperative i općenito im se svidio film. Nadao sam se da će napraviti neku konkretnu promjenu, ali to se nije desilo već je kooperativa snažnija nego ikad. 'Mlijeko' je imao trenutni efekt i onda se rasprava ugasila', priznaje, a na pitanje mogu li filmovi uopće navesti ljude na odlučne promjene u stvarnosti ipak kaže da mogu.

'Pogotovo dokumentarni i istraživački filmovi, jer to se događalo. Igrani filmovi vjerojatno dosta teže.'

Kako je, pišući scenarij, našao granicu da ne pretjerujete u dramatičnosti situacija: bez dodavanja intenzivnog nasilja i fizičkih obračuna koje smo navikli gledati u filmovima s tako napetim odnosima među likovima? Njegovi protagonisti, iako u velikim konfliktima, uglavnom reagiraju vrlo civilizirano.

'To je nešto u mojoj prirodi; jednostavno ne želim iznevjeriti istinu. Mogao sam film napisati kao holivudski triler s više nasilja jer ima takav potencijal, ali ovakva islandska 'mafija' ne maltretira pojedince toliko fizički koliko psihički, a što je ponekad teško prikazati na filmu. No, htio sam ostati istinit prema islandskoj stvarnosti, tako da je ispala akcijski skromnija politička drama u stilu Kena Loacha. Želio sam snimiti film o pojedincu koja se suprotstavlja kako bi promijenio društvo i dobio ideju za Ingu, snažnu ženu koja se bori u patrijarhalnom društvu', kaže Hákonarson.

'Mlijeko' je izašlo netom nakon posljednjeg islandskog hita 'Halla ide u rat', u kojem se također sredovječna junakinja bori protiv korumpiranog političkog sistema. Je li bio u 'dosluhu' s kolegom redateljem Benediktom Erlingssonom ili su obojica jednostavno intuitivno osjetili potrebu za takvim pričama?

'Slučajnost je da su oba filma izašli gotovo istovremeno, no Benedikt i ja smo vjerojatno bili inspirirani širokim rasprava o ženama u filmskom svijetu jer, naravno, stvari koje se dešavaju u svijetu na tebe utječu i nesvjesno. No, unatoč par istih gradivnih elemenata priče, naši filmovi su vrlo različiti. Također, htio sam si postaviti redateljski i ljudski izazov sa ženskom junakinjom jer su svi moji filmovi dosad bili dominantno muški, a takvo je i društvo u kojem se radnja filma odvija. To čini zanimljiv kontrast. Poznajem ženu sličnu Ingi, marljivu farmericu koja se ne boji izreći svoje mišljenje i također živi sama na imanju', kaže Hákonarson, a na pitanje kako se onda odlučio za glavnu glumicu, relativno nepoznatu Arndís Hrönn Egilsdóttir koja je ponajprije kazališna glumica - je li ga ona podsjetila na tu stvarnu osobu, kaže: 

'Island je mala zemlja i većina glumaca radi u kazalištu, pa je tako i Arndís malo nastupala u filmovima, te uglavnom igra u kazalištu. To nije bio problem jer je posao redatelja da uravnoteži glumu tako da izbaci nepotrebnu teatralnost, što je jedna od najvažnijih zadaća kako bi gluma bila uvjerljiva. Arndís nije velika zvijezda u mojoj zemlji, ali sam dugo bio njezin obožavatelj i odabrao sam je jer mi se svojom pojavom i karakterom zaista činila najboljom za ulogu Inge. Jednostavno, ona je uvjerljiva kao mljekarica i ima savršene unutrašnje i vanjske karakteristike za tu ulogu. Provela je dva tjedna pripreme na farmi radeći fizičke poslove i učeći kako se vozi traktor te je upoznala ženu koja je inspirirala njezin lik', kaže Hákonarson koji je cijeli ton filma zapravo prilagodio glavnom liku Inge.

'Vizualni stil oslikava ono kroz što ona u sebi prolazi, ali je film ipak vrlo motiviran samom radnjom', objašnjava.

Osvrnuo se i na to kako je uspjeh 'islandskog filmskog vala', među kojima se posebno ističe i njegov prijašnji film 'Ovnovi', posljednjih godina utjecao na njegov redateljski rad. Jesu li se uvjeti u lokalnoj filmskoj industriji u međuvremenu promijenili?

'Uvjeti se nisu promijenili jer država ne ulaže dodatno u filmove otkad su se zaredali međunarodni uspjesi. Nema tu neke posebne političke sistematičnosti, uspjeh se jednostavno desio jer postoji nova generacija filmaša, četrdesetogodišnjaka poput mene, od kojih smo mnogi dobri prijatelji pa i rođaci. 'Ovnovi' je bio jedan od prvih filmova tog novog vala koji je u stilu domino efekta pomogao sljedećim islandskim filmovima da dobiju na vidljivosti. Oni su na festivalima danas uglavnom rasprodani, gledani su čak i loši filmovi. Godišnje se na Islandu snimi 4-5 filmova pa je taj uspjeh fenomenalan za tako malu zemlju i kinematografiju', kaže, a na pitanje je li pronašao svoj stil te bi li snimao priče koje nisu iz islandskog društva, najavljuje kako će nastaviti snimati autorske filmove.

'Dosad nisam pročitao tuđi scenarij koji mi se toliko svidio da bih ga režirao; imam potrebu razvijati vlastite priče. Osobno sam vrlo blizak seoskom životu, odatle su mi roditelji i puno vremena sam provodio na djedovoj farmi, tako da uživam snimati jednostavne ljude u njihovim malim zajednicama. No, možda sam zasad snimio dovoljno ruralnih filmova pa bih sljedeći rado snimao s radnjom u gradu ili nekom povijesnom razdoblju. U pregovorima sam da radim film na engleskom, ali prema svojem scenariju', kaže Hákonarson koji trenutno na Islandu ima dva projekta: jedan je serija, a drugi dugometražni film, te je u pripremi još jedan projekt na engleskom, s pričom koja se događa u SAD-u.

'Nakon 'Ovnova' sam dobio puno ponuda i otad radim na tom scenariju, te bi to mogao biti moj sljedeći film, ali sve ponajprije ovisi o financiranju', kaže.