Zbog jezive sličnosti s izbijanjem epidemije koronavirusa, ponovno je populariziran Soderberghov film 'Zaraza' iz 2011., u kojem se Gwyneth Paltrow na poslovnom putu u Hong Kong zarazi nepoznatim smrtonosnim virusom i umire istog dana, nakon čega se pošast počne širiti nevjerojatnom brzinom. Prema pisanju Hollywood Reportera, 'Zaraza' se krajem siječnja našla među najposuđivanijim filmovima na iTunesu. Ljudi su se jednostavno sa strahom odlučili boriti - strahom, a takav recept preuzeli su i u samoj Kini, odakle je koronavirus i krenuo. Ondje su se ljudi zbog epidemije ovih tjedana 'navukli' na južnokorejski 'Gamgi', odnosno 'The Flu', film iz 2013. o smrtonosnom virusu tipa H5N1 koji ubija u roku od 36 sati i zarazi stanovnike predgrađa Seula. Za razliku od Soderbergha, kojeg u 'Zarazi' zanimaju (i) aspekti širenja bolesti, južnokorejskog redatelja Sung-su Kima u njegovu filmu zanima prije svega masovna panika koju redovito uzrokuju moderne pandemije zbog svoje nepredvidive prirode. Cilj je jednostavan, piše o 'The Flu' Variety, maksimalno eksploatirati kolektivnu hipohondriju te masovnu histeriju i nasilje do kojega pritom dolazi pretvoriti u spektakl.

Upravo aspekt panike vrlo je čest u filmovima o epidemijama, kategoriji koju smo prekopali u potrazi za najzanimljivijim naslovima. Našlo se u izboru svega, od klasika u potpisu Elije Kazana i Ingmara Bergmana do prošlogodišnjeg indijskog hita temeljenog na stvarnoj epidemiji iz 2018.; od Charltona Hestona, preko Brucea Willisa, do Dustina Hoffmana u ulogama spasitelja, a nismo zaboravili ni domaće uzdanice.

12 majmuna, redatelj: Terry Gilliam, 1995.

Svakako jedan od omiljenih filmova ove tematike kultni je naslov Terryja Gilliama s Bruceom Willisom koji putuje u prošlost kako bi istražio okolnosti širenja smrtonosnog virusa što je pobio gotovo cijelo čovječanstvo. Nastao je prema još kultnijem kratkom crno-bijelom francuskom filmu 'La Jetée' iz 1962., u režiji Chrisa Markera, a koji je svojedobno, osim inventivnim tretmanom motiva vremenskog putovanja i paradoksa, privukao pažnju svojim neobičnim stilom - gotovo u potpunosti sastoji se od fotografija, a radnju opisuje nevidljivi narator.

'12 majmuna' smješteni su u 2035. i govore o Jamesu Coleu (Willis), robijašu koji živi ispod ruševina Philadelphije i kojega znanstvenici vremeplovom žele poslati u sredinu 1990-ih kako bi se dokopao uzorka originalnog virusa potrebnog da bi se napravio lijek i spriječila katastrofa, za koju je odgovorna, vjeruje se, teroristička organizacija pod imenom Vojska 12 majmuna. Cole, međutim, umjesto u Baltimoreu 1996. završi u 1990. godini, uhićen je i smješten u bolnicu za duševne bolesnike. Upoznaje Jeffreyja Goinesa, poremećenog pacijenta opsjednutog antikonzumerizmom i borbom za prava životinja - glumi ga Brad Pitt te je za tu ulogu dobio Zlatni globus, a bio je nominiran i za Oscara. Prije nekoliko godina, 2013., izašla je i televizijska serija '12 majmuna', čija se posljednja, četvrta sezona, prikazivala sredinom 2018.

Virus, redatelj: Aashiq Abu, 2019.

Prošlogodišnji indijski medicinski triler nadahnut je stvarnim događajem, epidemijom virusa Nipah u saveznoj državi Kerali 2018., s groznicom, povraćanjem i jakom glavoboljom kao prvim simptomima te komom i smrću u najgorim slučajevima oboljenja. Kritičari su film prilično nahvalili, navodeći kako na moćan način prikazuje strah ljudi, ali i njihovu hrabru borbu i preživljavanje u ekstremnoj situaciji.

Izvan kontrole, redatelj: Wolfgang Peterson, 1995.

Još jedan film u bliskom dodiru sa stvarnošću klasik je 1990-ih, mada povremeno sladunjav i nenamjerno smiješan. 'Izvan kontrole' (The Outbreak) govori o virusu koji ubija u roku od 24 sata, a kad je izašao u kinima, bio je veliki hit jer se poklopio s epidemijom ebole u Kukwitu u Demokratskoj Republici Kongo.

Film je režirao Nijemac Wolfgang Peterson, koji iza sebe ima i 'Oluju svih oluja' s Georgeom Clooneyjem te 'Air Force One' i 'Troju', a glumačka ekipa dosta je jaka, na čelu s Dustinom Hoffmanom, u ulozi vojnog stručnjaka koji se bori da nađe izvor zaraze. Tu su još Rene Russo, Morgan Freeman, Cuba Gooding Jr., Patrick Dempsey, Donald Sutherland i Kevin Spacey.

Kad se govori o klasicima devedesetih, treba spomenuti i ABC-jevu nagrađivanu četverodijelnu miniseriju 'The Stand' redatelja Micka Garrisa iz 1994., nastalu prema istoimenom iznimno popularnom i cijenjenom, u nas neprevedenom romanu Stephena Kinga. Serijal s Garyjem Siniseom i Molly Ringwald, za koji je scenarij pisao King, govori o smrtonosnom virusu gripe koji pobije 99 posto čovječanstva. Ostaje šačica imunih koji nastoje preživjeti u novom svijetu i istovremeno očuvati svoju ljudskost.

King je pritom, slažu se kritičari, u knjizi sjajno opisao nastanak bolesti i njezino širenje, kao i postupno širenje panike, kaosa, nevjerice i beznađa, a devedesetih je u serijalu to jako dobro preneseno i na ekrane. 'The Stand' će, inače, dobiti i svoju novu verziju na kojoj radi CBS. Serija, prema najavi, stiže krajem ove godine, imat će deset epizoda, režira je Josh Boone, glume James Mardsen, Greg Kinnear i Whoopi Goldberg, a ima i novi kraj koji je dodao sam King, kako je to otkrio u kolovozu 2019. na Twitteru.

Luđaci, redatelj: George A. Romero, 1973.

SF horor 'Luđaci' (The Crazies), američkog redatelja Georgea A. Romera, autora 'Noći živih mrtvaca', govori o tajanstvenoj bolesti koja stanovnike malog grada u Pennsylvaniji počne pretvarati u nasilne psihopate. U svoje je vrijeme u kinima doživio propast, ali kasnije je postao klasikom te dobio i remake 2010., u režiji Brecka Eisnera, sa solidnim kritikama. U dijelu priče Romero se bavi ljudima i njihovim naporima da prežive borbu s 'luđacima', a u drugom političkim i vojnim naporima u obuzdavanju epidemije.

Virus Andromeda, redatelj: Robert Wise, 1971.

U jednom od kultnih filmova 1970-ih, koji također nije dočekan najbolje, virus nije s ovog svijeta, već izvanzemaljski. Nastao prema istoimenom romanu 'Virus Andromeda' (The Andromeda Strain) Michaela Crichtonona, počinje padom satelita u blizini Piedmonta u američkoj saveznoj državi Utah, nakon čega u gradiću umru svi osim starca i bebe. Virus se potom počne širiti i ubijati sve redom, a vlada pokreće tajni protokol i okuplja ekipu elitnih znanstvenika koji u najmodernijem tajnom laboratoriju duboko pod zemljom pokušavaju pronaći i zaustaviti izvanzemaljski mikroorganizam koji je uzrokovao zarazu.

'Virus Andromeda' dobio je i svoju modernu verziju 2008. u miniseriji redatelja Mikaela Salomona te u produkciji Ridleyja Scotta.

Oslikani veo, redatelj: John Curran, 2006.

Za one koji i u pričama o epidemiji priželjkuju romantiku, ali ne nužno onu iz filmske verzije 'Ljubavi u doba kolere', tu je 'Oslikani veo' (The Painted Veil) Johna Currana iz 2006., s Edwardom Nortonom i Naomi Watts u ulogama mladog doktora i njegove nevjerne žene koji se istinski povezuju usred katastrofe. Film je temeljen na knjizi Williama Somerseta Maughama, vrlo plodnog pisca najpoznatijeg po poluautobiografskom romanu 'Ljudsko robovanje'. U 'Oslikanom velu', katkad prevedenom i kao 'Obojana koprena', Norton glumi Waltera Fanea, doktora s interesom za zarazne bolesti, koji u Londonu 1925. upoznaje Kitty (Watts). Njoj se čini pomalo dosadan, ali svakako zgodnom prilikom za brak i uskoro se vjenčaju, nakon čega odlaze u Kinu. Ondje se Kitty, međutim, upušta u vezu sa šarmantnim diplomatom (L. Schreiber), a kad im otkrije vezu, doktor Fane prihvati posao u zabitom kineskom selu koje je pogodila kolera i vodi ženu sa sobom.

Variola vera, redatelj: Goran Marković, 1982.

Jedno od najpoznatijih ostvarenja jugoslavenske kinematografije 1980-ih, 'Variola vera' Gorana Markovića donosi mješavinu horora i filma katastrofe, a temeljena je na stvarnim događajima - epidemiji velikih boginja koja je 1972. pogodila tadašnju državu. Marković je poslije govorio kako mu je ovo bio najteži projekt u životu; da ga je potpuno iscrpio, i fizički i moralno.

Ideju za njega je, međutim, dobio prije epidemije, 1968., sa sovjetskom invazijom Čehoslovačke. 'Još kao student bio sam opsjednut ekranizacijom Camusove 'Kuge'. Kasnije, tijekom studija, shvatio sam da prava tema romana nije bolest, već moralni diskurs između pojedinca i 'mračne sile'. Kada sam 1968. doživio ulazak sovjetskih tenkova u Prag, što je ujedno značilo potpuni gubitak iluzija o mogućnosti života u pravednom svijetu, odlučio sam snimiti film koji bi se na neki način suprotstavio toj mračnoj sili. Kuga mi je izgledala kao najbolji okvir za priču', ispričao je Marković, u čijoj 'Varioli veri' doktora tumači Rade Šerbedžija. Njega se pak, kad su u pitanju filmovi o epidemijama, može vidjeti i u 'Karanteni' iz 2008., remakeu hvaljenog found footage španjolskog horora 'Rec' iz 2007.

The Omega Man, redatelj: Boris Sagal, 1971.

Los Angeles 1977., tadašnja bliska budućnost. Prošlo je nekoliko godina od sukoba između Sovjeta i Kine, a koji je eskalirao u biološki rat, prilikom čega je korišten mikroorganizam što je prouzročio globalni pomor čovječanstva. Jedini preživjeli čovjek je pukovnik Neville, bivši američki vojni liječnik koji se bori s grupom preživjelih mutanata sve dok ne naiđe na djevojku koja se čini kao ljudsko biće poput njega. Glavnog junaka u ovoj adaptaciji znamenitog romana 'Ja sam legenda' Richarda Mathesona iz 1954. glumio je Charlton Heston, a poznata je i verzija iz 2007. s Willom Smithom u režiji Francisa Lawrencea.

Panika na ulicama, redatelj: Elia Kazan, 1950.

Noarovska triler-drama Elije Kazana ovjenčana je Oscarom za najbolju izvornu filmsku priču te nagrađena na festivalu u Veneciji, a čuveni je redatelj u njoj inzistirao na što većem realizmu pa je snimao s manje poznatim glumcima i lokalnim naturščicima na autentičnim lokacijama u New Orleansu. Troškovi realizacije zato su bili izuzetno visoki, a upravo je time producent Darryl F. Zanuck opravdavao izostanak komercijalnog uspjeha.

Radnju otvara pronalazak ubijenog čovjeka na dokovima, a žrtva je, kako se uskoro otkriva, bolovala i od smrtonosne plućne kuge te je bakterija pronađena u njenom tijelu. U istragu se zato uključuje i federalna služba za javno zdravstvo, a mornarički časnik i liječnik Clinton Reed, u suradnji s policijskim časnikom Tomom Warrenom, smjesta prione identificiranju žrtve. Svjestan je da moraju brzo djelovati i što prije pronaći ubojice jer će u protivnom grad pogoditi epidemija katastrofalnih razmjera.

Sedmi pečat, redatelj: Ingmar Bergman, 1957.

Filmova o epidemijama je mnogo, to je sigurno, ali malo ih je koji se sa smrću suočavaju onako kako je to u kultnom 'Sedmom pečatu' Ingmara Bergmana. Sredina je 12. stoljeća i vitez Antonius Block vraća se u Švedsku nakon desetogodišnjeg križarskog pohoda. Zemljom hara kuga, a Antonius ubrzo otkriva da je i po njega došla Smrt. Kako bi dobio na vremenu, izaziva je na višednevnu partiju šaha.

Maska crvene smrti, redatelj: Roger Corman, 1964.

Američki redatelj Roger Corman snimio je nekoliko filmova na temelju priča Edgara Allana Poea, a 'Masku crvene smrti' (koju je Poe objavio 1842.) dugo je namjeravao ekranizirati, ali je stalno odgađao projekt jer se bojao da će publici biti previše slična spomenutom Bergmanovu 'Sedmom pečatu'. Radnjom je njegova 'Maska' smještena u Italiju 12. stoljeća, pogođenu smrtonosnom zaraznom bolešću zvanom Crvena smrt. Glavni protagonist je knez Prospero te se pred epidemijom zatvara u zamak i poziva niz gostiju kako bi se posvetili raznim izopačenim užicima. Među njih, međutim, pristiže i neznanac...

Epidemic, redatelj: Lars von Trier, 1987.

Dio trilogije koju čini s filmovima 'Element zločina', Von Trierovim dugometražnim debijem kojim je privukao pažnju međunarodne javnosti i kritike, te kasnijom 'Europom', 'Epidemic' je eksperimentalna art-horor fantazija u kojoj glumi sam Von Trier. Uloga mu je pritom dvostruka: redatelj je koji radi na novom hororu o liječniku koji se bori protiv epidemije virusa nalik kugi, ali i taj isti liječnik, za kojeg se ispostavi da je upravo on nenamjerno proširio virus.

Dani panike, redatelji: Àlex i David Pastor, 2013.

U središtu španjolskog filma 'Los ultimos dias', prevedenog kao 'Dani panike', je Marc (Quim Gutiérrez) te u Barceloni pokušava pronaći svoju nestalu djevojku. To je, međutim, prilično težak zadatak jer je cijeli grad u kolapsu zbog misteriozne epidemije, virusa koji izaziva agorafobiju, iracionalan strah od otvorenog prostora i trenutačnu smrt onda kada se netko usudi izaći.

Iza 'Dana panike' stoji autorski dvojac, braća Pastor, koji su se virusima i katastrofama bavili i u svome ranijem filmu, prvom njihovom na engleskom jeziku, 'Carriers' iz 2009. U nas preveden kao 'Epidemija', prati četvero mladih koji jure jugozapadnom Amerikom kako bi došli do mjesta na kojem bi mogli potražiti potencijalni spas od pandemije što prijeti istrebljenju kompletnog čovječanstva. Ubrzo otkrivaju da im opasni virus nije najveći neprijatelj...

Mimic, redatelj: Guillermo del Toro, 1997.

'Mimic' je bio prvi film španjolskog oskarovca na engleskom jeziku, a u njemu smrtonosnu zarazu na Manhattanu šire žohari. Mira Sorvino glumi entomologinju koja tehnikama genetskog inženjeringa stvara specijalnu vrstu krupnih kukaca koji se hrane spomenutim zaraznim štetočinama. Nije, međutim, računala na to da će novostvoreni kukci biti izuzetno prilagodljivi, da će naći ne samo način na koji se razmnožavati, nego i kako imitirati izgled i ponašanje drugih stvorenja, uključujući ljude.

Na spomen Del Tora teško je ne prisjetiti se još jednog dragulja među filmovima katastrofe u potpisu španjolskog oskarovca i Del Torova kolege Alfonsa Cuaróna, snimljenog prema bestseleru engleske književnice P.D. James. Riječ je o 'Djeci čovječanstva' (Children of Men) iz 2006., s Cliveom Owenom u ulozi razočaranog vladinog agenta u čijim rukama leži sudbina čovječanstva.

Posljednji Srbin u Hrvatskoj, redatelj: Predrag Ličina, 2019.

U filmovima o epidemijama vrlo ćete često otkriti da virus pretvara ljude u zombije, a pored spomenute Romerove 'Zore živih mrtvaca', takav je scenarij u uspješnijoj svjetskoj varijanti iskušan u 'Svjetskom ratu Z', s Bradom Pittom, u 'Resident Evilu' s Millom Jovovich te u, u ovom žanru nezaobilaznom naslovu, seriji 'The Walking Dead'. No od prošle godine i Hrvatska ima svoga konja za ovu utrku - prvu našu zombi-komediju 'Posljednji Srbin u Hrvatskoj,' iza koje stoji Predrag Ličina.

U njemu, piše tportalova filmska kritičarka Zrinka Pavlić, 'možda sve fore i nisu baš najprofinjenije (da se poslužim eufemizmom), možda vam treba kalkulator da biste izračunali sve moguće alegorije, simbole, reference na društveno-političke probleme i dnevnopolitičke apsurde, možda je simbolika zombija već odavno istrošena pa ovaj film nekako stiže na repu cijelog tog trenda, ali dugo već nisam gledala (domaći) film u kojem se tako dobro vidi da se cijela ekipa urnebesno zabavljala. I to je - kao i ono o čemu film govori - zarazno.'

28 dana kasnije, redatelj: Danny Boyle, 2002.

Govoriti o zombi-epidemijama, a ne spomenuti (i ne pogledati) indie dragulj '28 dana kasnije' jednostavno je nemoguće. U potpisu Dannyja Boylea, redatelja kultnog 'Trainspottinga' i Oscarom nagrađenog 'Milijunaša s ulice', ovaj fantastični akcijski horor govori o skupini ljudi koji 28 dana nakon širenja opasnog virusa pokušavaju naći utočište. Kako doznajemo, njihovi su problemi krenuli nakon što su aktivisti za prava životinja iz londonskog laboratorija za istraživanje primata pustili nekoliko majmuna na kojima se testira nepoznati virus. Nakon toga cijelom se zemljom brzinski proširila smrtonosna zaraza koja ljude pretvara u tjelesno deformirane i krvoločne zombije. Među rijetkim preživjelim i nezaraženim ljudima je i mladi Jim (Cillian Murphy), gradski dostavljač koji se probudi iz kome uzrokovane prometnom nesrećom i potom s još dvoje preživjelih odluči pobjeći iz grada.

Potaknut velikim uspjehom ovoga filma, Boyle je jako htio napraviti nastavak, ali je na koncu prepustio posao španjolskom redatelju Juanu Carlosu Fresnadillu. Rezultat je od kritike također pohvaljen film '28 tjedana kasnije' iz 2007., a koji govori o tome što je bilo - pogađate - 28 tjedana nakon pojave gore navedenog virusa što je izbrisao gotovo čitavu populaciju Velike Britanije. Sredinom prošle godine Boyle je nagovijestio i mogući treći film, govoreći kako ima sjajnu ideju za daljnji nastavak priče.