Prije negoli se upustimo u osmišljavanje novogodišnjih želja koje vjerojatno nećemo ostvariti, kraj godine nudi i priliku svođenja računa proteklih dvanaest mjeseci, koja se ne propušta ni u književnom svijetu. U 2012. se godini čitalo elektroničke i knjige od papira, neki važni pisci su se nakon duže pauze predstavili novim djelima, dok je par klasika objavio svoj odlazak u literarnu penziju, obećavši da više ni riječ neće objaviti, ako već ne i napisati. Svjetski bestseler je bez sumnje 'Pedeset nijansi sive', no tu knjigu ćete uzalud tražiti na listama najboljih knjiga ove godine, jer se teško sjetiti – s izuzetkom Dana Browna – kada su se čitateljska publika i kritičari toliko zaobišli kao u slučaju sado-mazo ljubića E. L. James

Zato suglasje vlada oko povijesnih romana Hilary Mantel, koja je za 'Bring Up the Bodies' dobila svojeg drugog Bookera, višestranične pohvale u New Yorkeru, a i urednici kulture u New York Timesu su ovu knjigu uvrstili među deset najboljih u 2012. Mantel je poznatu priču o odnosu Henrika VIII i Anne Boleyn čitateljima predstavila u potpuno novom ruhu, kroz oči sporednog lika Thomasa Cromwella, koji bi trebao zauzeti centralno mjesto trećeg dijela Manteličine povijesne trilogije. Prema riječima Washington Posta, koji je 'Bring Up the Bodies' također uvrstio među najbolje knjige godine (kao i Publishers Weekly te drugi časopisi), Hilary Mantel se naročito ističe 'svojim grubim suosjećanjem za počinitelje i njihove žrtve', 'otkrivajući da njihove slabosti i okrutnosti nisu ništa drugo nego dio naše dijeljene ljudskosti'.

No, ako su se već skoro svi kritičari mogli složiti oko Mantel, ostatak lista najboljih knjiga godine predstavlja prilično heterogeno društvo, koje pokazuje da literarni stručnjaci njeguju specifične ukuse i estetike. Kakav-takav konsenzus postoji i oko romana 'NW' Zadie Smith, kojim se ova britanska spisateljica – nekoć u ulozi mlade nade svjetske književnosti sa svojim prvijencem 'Bijeli zubi' – vratila na književnu scenu. Prigovora na roman od Smith ima, ali oni ipak padaju u drugi plan pred oduševljenim pohvalama koje je dobila u Guardianu, Salonu, te uvrštavanju među najboljih deset romana godine u New York Timesu i Wall Street Journalu. 'NW' je dio poštanskog broja londonskog siromašnog kvarta u koji Zadie Smith smješta svoj urbani ep, prikazan kroz odnos dvije prijateljice od 1970-ih do danas i tematiziranje 'ekonomije, rasnih odnosa i kriminala'.

Mnoge je pohvale dobio i američki pisac Junot Diaz za svoju zbirku priča 'This Is How You Lose Her', čiji je Pulitzerom nagrađeni roman 'Kratak, čudnovat život Oscara Waoa' objavljen i kod nas zahvaljujući nakladniku Vuković & Runjić. U svojoj novoj knjizi Diaz, inače dobitnik tzv. stipendije za genijalce Fondacije Macarthur, prati dogodovštine i ponajviše nepodopštine preljubnika Yuniora, a Slate piše da je riječ 'o najboljem Diazovom romanu dosad, koji se kamuflira kao zbirka priča'. 'Siguran u svojem stilu i sazrio u pogledu na svijet', Diaz je napisao 'potresno a duhovito djelo' o tome kako čovjek 'preuzima odgovornost za samoga sebe', zaključuje Slate koji je – uz New York Times i druge – 'This Is How You Lose Her' uvrstio među svoje knjige godine.

Inače dolazak na listu najboljih knjiga znači prvenstveno tek malo simboličkog kapitala, ali se kao izuzetak u američkoj književnoj industriji tretiraju liste 100 odnosno 10 najboljih knjiga godine koje objavljuje New York Times. Razlog tome je što se liste New York Timesa konzultiraju kod kupovanja božićnih i novogodišnjih poklona, pa se ovogodišnjem izboru naročito raduje nakladnik Random House, čija se tri naslova nalaze među najboljih deset New York Timesa, a čak njih 27 među 100 najboljih.

Među njima je i naslov Pantheona, jedne od podružnica moćne Random House, 'Building Stories' Chrisa Warea, koji se teško da definirati u uskim žanrovskim okvirima, jer predstavlja kombinaciju stripa, proze, poezije i nekoliko različitih i raznorodnih knjiga koje se spajaju u fascinantnu cjelinu. 'Building Stories' je knjiga koja se dobiva zapakirana u veliku kutiju, kao da je riječ o društvenoj igri, u kojoj se nalazi 14 'elemenata koji se mogu lako izgubiti'. To su pamfleti, knjige i karte, čarolija slika i teksta u kojoj se prati stanovnike zgrade u Chicagu, među njima jednu staricu, posvađani bračni par i žrtvu strašne nesreće, kroz njihov svakodnevni život. New York Times piše da Ware u svojoj čudesnoj knjizi, odnosno crtanom romanu, obrađuje 'univerzalne teme poput seksa, umjetnosti, obitelji i egzistencijalne usamljenosti na način koji je istovremeno razigran i produhovljen'.

Među publicističkim naslovima koji su ove godine oduševili anglosaksonsku kritiku vrijedi pak izdvojiti četvrti tom biografije američkog predsjednika Lyndona Johnsona, koja je životni projekt povjesničara Roberta Caroa. 'The Passage of Power' se nastavlja na već tri tisuće stranica koje je Caro napisao o Johnsonu, te se ponajviše bavi periodom dok je ovaj američki političar bio u sjeni Johna F. Keneddyja, kao potpredsjednik izostavljen iz vošingtonskih krugova odlučivanja. Caro piše sa svojom 'uobičajenom kombinacijom obuzimajuće drame, psihološkog nijansiranja i detaljnog istraživanja', zaključio je New York Times, koji ističe da posebnu napetost 'The Passage Of Power' dobiva zbog činjenice da čitatelj zna što slijedi za JFK-a, kao i za Johnsona koji potpredsjedničke godine provodi u 'političkom poniženju'.

Iako se Carov historiografski poduhvat može činiti ambicioznim, on ipak blijedi pred pitanjem zašto postoji svijet – a odgovor na njega je u hvaljenoj knjizi 'Why Does The World Exist?' pokušao naći Jim Holt. Publicistički naslov koji oduševljeno preporučuju svi od New York Timesa do National Public Radija, 'Why Does The World Exist?' nosi znakovit podnaslov 'egzistencijalna detektivska priča' te ne tako jednostavnoj, a uvijek potencijalno pretencioznoj tematici pristupa uz odgovarajuću dozu opuštene duhovitosti. Holt je u potrazi za odgovorom na pitanje o tome zašto postojimo razgovarao s filozofima, umjetnicima i znanstvenicima, razbacanim od Pariza preko Oxforda pa do Austina u Teksasu. Jedan od Holtovih sugovornika je i filozof Robert Nozick, koji napominje da 'svaki odgovor na ovo pitanje koji nije čudan pokazuje da osoba nije razumjela pitanje', što se potvrđuje i s ostatkom knjige koja je 'briljantna filozofska sinteza matematike, astronomije i fizike', kako je konstatirao jedan američki kritičar.