Prve glasine, koje su krenule prije mjesec dana, spominjale su prodaju sedam vrlo važnih slika i vile La Californie u Cannesu, u kojoj živi Picassova unuka Marina. Nasljednica vrijedne Picassove ostavštine, koja broji deset tisuća djela slavnog djeda, opovrgnula je prodaju vile i unijela paniku u redove aukcijskih kuća i trgovaca umjetninama najavom da će zbog potreba svog dobrotvornog rada prodavati umjetnine jednu po jednu, i to privatnim kanalima.

Koliko će prodati vrijednih umjetnina, još ne zna, ali je sigurna da kreće u rasprodaju nudeći djelo 'La Famillie' iz 1935. Sliku obitelji u sušnom krajoliku odabrala je zbog simbolike jer, kako kaže, 'rodila sam se u velikoj obitelji, ali ona nije bila obitelj'.

O tome je javno progovorila 2001. u knjizi memoara 'Picasso: moj djed', optuživši slavnog umjetnika, kojega opisuje kao čovjeka nesposobnog za ljubav, da joj je uništio djetinjstvo. Živjela je na rubu siromaštva, a njezin je otac svog slavnog oca morao moliti za pomoć.

Picasso nije ostavio oporuku pa je nakon njegove smrti nastupila borba za nasljedstvo između udovice, bivše supruge, četvero djece i osmero unučadi. Marina je potpuno neočekivano naslijedila petinu ukupne ostavštine, a ona uz vrijedna djela uključuje spomenutu vilu u Cannesu.

'Ljudi kažu da trebam cijeniti svoje nasljedstvo i ja ga cijenim, ali to je nasljedstvo bez ljubavi', rekla je o stečenom imetku bogata nasljednica.

Među vrednijim djelima koja posjeduje portret je Picassove prve supruge Olge, nazvan 'Portrait de femme', procijenjen na 400 milijuna kuna, zatim slika iz 1911. 'Femme à la Mandoline (Mademoiselle Leonie assie)', procijenjena na isti iznos, kao i rad iz 1921. nazvan 'Maternité', čija je početna cijena oko 360 milijuna kuna.

Ipak, bojazan da će tržište umjetninama biti uzdrmano otklanjanju poznavatelji situacije poput Melanie Gerlis, urednice u The Art Newspaperu i autorice knjige 'Art as an Investment'. Za ozbiljniji potres na tržištu umjetnina Marina Picasso bi istovremeno trebala prodati oko 300 vrijednih radova svoga djeda, a Gerlis vjeruje da će prodaja teći dinamikom od jedne do dvije umjetnine godišnje. Kao zanimljivost Gerlis navodi da je i sam Picasso prodajući svoja djela zaobilazio trgovce umjetninama i aukcijske kuće.