Gotovo jednosatna polemika na Radiju 101 o implementaciji Bolonjskog procesa između rektora Sveučilišta u Zagrebu Alekse Bjeliša i bivšeg ministra znanosti i obrazovanja te saborskog zastupnika SDP-a Gvozdena Flege nije rezultirala velikim riječima ni zaključcima.

Ponovno su se, kao i u mnogim dosadašnjima javnim raspravama, otvorila mnoga pitanja i problemi, a na malo se njih našlo konkretnih odgovora i rješenja. To što se rektor i saborski zastupnik slažu oko većine stvari i nije neko veliko olakšanje.

Fakulteti postali socijalna utočišta

'Hrvatska je mala i siromašna zemlja izrazito neobrazovanog stanovništva', riječi su kojima je Gvozden Flego upozorio na nužnost izmjene kvalifikacione strukture. Istaknuo je također da su diplomski studiji trebali biti specijalistički, što se kod nas nije dogodilo primjenom Bolonjskog procesa jer su fakulteti postali svojevrsna socijalna utočišta.

Da imamo novi sustav studija, a stari sustav kvalifikacija odnosno zapošljavanja, već je duže vrijeme poznato javnosti, pa rasprava koja je samo ponovno osvijetlila goruće probleme nije mogla biti zanimljiva informiranijem slušatelju. Naime, Bolonjski proces počiva na nečemu što se zove 'ishodi učenja', koji nikad na nacionalnoj razini nisu dogovoreni s poslodavcima. Poslodavci i dalje biraju radnike s višom ili visokom stručnom spremom, dok danas s hrvatskih fakulteta izlaze prvostupnici i magistri struke.

Nije kriv Bolonjski proces

Dok rektor Bjeliš smatra da unatoč problemima nema prostora za veliko nezadovoljstvo jer Bolonjski proces nije kriv što je zatekao lošu situaciju u obrazovanju (osobito kad se postavi pitanje infrastrukture, uključujući i kadar i prostor za nastavu), već ju je samo rasvijetlio, Flego je istaknuo da se 2001, osim provjeravanja 'papira', trebalo razmišljati o njihovoj primjeni u našem sustavu, kao i o ljudima koji su to trebali učiniti.

Očito su bile potrebne četiri godine da država i Sveučilište shvate da nema smisla ulagati u prostor ako za ispunjenje prostora ne postoji odgovarajući kadar. A da je Hrvatska više ulagala u 'hardver', a manje u 'softver', kako se izrazio Gvozden Flego, dokazuje i oduševljenje bivšeg ministra obrazovanja izgradnjom 'Harvarda' na Borongaju, moćnog studentskog kompleksa koje je trebalo poslužiti kao eklatantan primjer ozbiljnog koračanja Hrvatske prema 'društvu znanja'. No, pritom je zaboravio da Harvard čine ljudi, a ne cigle.

Javno otvaranje problema poput prekrcavanja fakulteta, stvaranja adekvatnih uvjeta za rad, nužnosti sinergičkog rješavanja problema i suradnje ministarstva i sveučilišta te ulaganja u obrazovanje svakako pogoduje stvaranju buduće pozitivnije klime i na koncu će vjerojatno dovesti do nekih rješenja. Dotad se Hrvatska mora samo odlučiti hoće li doista graditi zemlju znanja ili ne.

Pogledajte skraćenu verziju razgovora: