Andi Winnette bivša je izvršna urednica Believera, mjesečnika za umjetnost i kulturu koji izdaje kuća McSweeney's. Trenutno je izvršna urednica knjiga u McSweeney'su, za koji nabavlja i uređuje beletristiku, publicistiku i naslove za mlade. Surađivala je s Diane Williams, Susan Straight, Seanom Wilseyjem, Michelle Tea, Alessandrom Bariccom, Miriam Toews i drugima.

Također se bavi prodajom i nabavom inozemnih prava za McSweeney's te je nedavno otkupila romane Bekima Sejranovića i Olje Savičević Ivančević za izdavanje u nadolazećim godinama. Živi u San Franciscu u Kaliforniji sa svojim suprugom, piscem Colinom Winnetteom

McSweeney's je stekao status kultnog književnog magazina. Recite nam kako je sve počelo i kad ste se uključili u tu priču?

Počelo je 1998, tako da smo nedavno proslavili 15. godišnjicu postojanja! Kad ga je Dave Eggers pokretao, mislio je da će opstati samo jedno izdanje. Ono što mi se jako sviđa i često ističem: prvo izdanje časopisa uključivalo je samo radove koji su bili odbačeni od svih ostalih urednika i to je bio osnovni koncept. Činjenica da se bližimo pedesetom broju povezana je s duhom eksperimentiranja i nastojanja urednika da uvijek traže jedinstvene, uzbudljive tekstove i prezentiraju ih na neočekivan i neobičan način.

S njima sam počela surađivati prije pet godina, kad sam se preselila u San Francisco s namjerom da se prijavim za njihov pripravnički program, jer je rad za McSweeney' bio moj san još od srednje škole. Nakon nekoliko mjeseci staža, kad se povukao dugogodišnji 'kormilar' Andrew Leland, otvorilo se jedno mjesto i mogućnost stalnog zaposlenja. Počela sam uređivati knjige dok sam još radila na časopisu.

Koji je koncept dnevne književne i humoristične stranice McSweeney's Internet Tendency?

Ne znam cijelu povijest nastanka jer je to bilo prije mog vremena, ali ono što je sjajno je to da stranicu vodi samo nekolicina ljudi. Trenutačno je uređuje Chris Monks. On živi u okolici Bostona i nikad ga ne viđamo u našim uredima u San Franciscu. Monks je misteriozan lik s kojim imamo komunikaciju samo putem prepiske. On je isto tako srce i duša same stranice te obavlja nevjerojatan posao pronalaženja novih i duhovitih tekstova svaki dan.

Svaki broj časopisa je drugačiji, konceptualno i vizualno. Kakva je reakcija čitateljstva na tu vrstu diskontinuiteta i određene 'negacije' identiteta?

Naš urednički stav - objava inovativnih radova i poigravanje mogućnostima opremanja - ono je što čini pravu bit magazina. Imali smo brojeve otisnute na kartama, brojeve koji su izgledali kao hrpa mailova, brojeve povezane magnetima… a rezultat je uvjerenje da ne postoji nešto što ne možemo napraviti, pa uobičajena ograničenja, kao što su dužina tekstova, formati i žanrovi, ne nameću uvjete i ne odbacujemo ništa po tim kriterijima.

Što se tiče reakcije publike, nekoliko puta sam dobila poziv čitatelja koji su poštom dobili novi broj i nisu znali što je u pitanju, kako da ga uopće otvore i počnu čitati. Ali kad bi otkrili da su čudne novine ili kutija s isprintanom prekrasnom grotesknom glavom zapravo novi broj njihovog književnog časopisa, uvijek bi bili oduševljeni!

Slažete li se da, u kontekstu te raznolikosti, postoji tipičan književni 'stil' ili dojam koji obilježava tekstove što se objavljuju u McSweeney'su i koji njegovi čitatelji donekle očekuju? Čime se kao urednica vodite kad birate između mnogo pristiglih tekstova?

McSweeney's je oduvijek imao prilično mali broj zaposlenika, a Dave nam je svima davao puno prostora za projekte u koje smo vjerovali. Stoga mi se čini da postoji tendencija potrage za uzbuđenjem, otkrivanjem novog i neočekivanog (zato smo uvijek najviše zainteresirani za rad s mladim autorima, onima koji su se tek pojavili na književnoj sceni), da djelo ostavlja svoj jedinstven trag u literarnom krajoliku te da knjige, priče i eseji koje odlučimo objaviti i prezentirati u javnosti na kraju dana odgovaraju i našim osobnim ukusima i interesima. Strastveno se bavimo našim projektima i to nas ispunjava.

Otkad je Dave Eggers postao književna zvijezda, kako se to odrazilo na njegovu ulogu u časopisu?

On je i dalje uključen u sve što radimo, nezamjenjiv je kao zadnja instanca kojoj se obraćamo za sve, od dizajna i uređivanja do ilustracija i marketinga. Sretni smo što ga imamo u vodstvu časopisa i konstantno učimo nove stvari od njega.

McSweeney's je i velika izdavačka industrija. Čime se sve bavite?

Objavljujemo fikciju, poeziju, beletristiku, povremeno i kuharice, knjige za djecu. The Believer je naš časopis o umjetnosti i kulturi koji izlazi šest puta godišnje i sadrži eseje, intervjue, recenzije i stripove. On je moj osobni favorit zadnjih deset godina. Tu je i mrežno izdanje Tendency te brojne neprofitne organizacije s kojima surađujemo: objavljujemo osobne ispovijesti o kršenjima ljudskih prava za Voice of Witness, zatim tu je rad s Valentino Achak Deng Foundation, organizacijom iz južnog Sudana za razvoj društveno angažiranih projekata, potom ScholarMatch, projekt koji povezuje studente s izvorima stipendija, financiranja  mi donacija koje su im potrebne za upis na fakultete. Naš ured u San Franciscu smješten je nasuprot centra za pisanje 826 Valencia, čiji je Dave suosnivač.

Činilo se da ste u krizi prije nekoliko godina, a opstanak je bio neizvjestan. Vidite li danas svjetliju budućnost?

Nikad nisam sumnjala da postoji budućnost za književnost i umjetnost, a vjerujem da je McSweeney's dio te budućnosti! Kako smo dio male zajednice, prednost nam  je fleksibilnost: možemo se brzo prilagoditi i promijeniti ako primijetimo da ne prolaze određeni trendovi u izdavaštvu.

Postoje li slični 'neobični' književni časopisi u Americi?

Postoji toliko predivnih i kreativnih književnih časopisa da ih ne stignem sve pročitati. Moji osobni favoriti su Noon, Cabinet i Paris Review. U zadnje vrijeme puno je odličnih djela objavljeno na internetu, a izdvajam Two Serious Ladies i Los Angeles Review of Books, koji postoje samo online

Kako ste otkrili hrvatsku književnost?

Heidi Julavits, urednica Believera, posjetila je Hrvatsku prije nekoliko godina i otvorila mi oči za rad vaših vibrantnih i plodnih autora. Svoju edukaciju započela sam knjigama Roberta Perišića, a nakon toga bila sam spremna proširiti horizonte i imala sam veliku sreću da Ivan Sršen (urednik izdavačke kuće Sandorf) postane moj vodič u potrazi za novim sadržajima.

Koje hrvatske autore smatrate posebno zanimljivima?

Moji kolege urednici Daniel Gumbiner i Jordan Bass, kao i ja, cijenimo sve što smo dobili priliku pročitati, a posebice su nas se dojmile knjige Olje Savičević Ivančević, Bekima Sejranovića i Tee Tulić. Njihovi stilovi su vrlo različiti, ali progovaraju o sličnim stvarima. Izvanredna je njihova sposobnost da u samo nekoliko rečenica uspijevaju kreirati jedinstven pogled na svijet.