Nije dugo trebalo da se netko pozabavi Reprezentativnom listom nematerijalne kulturne baštine svijeta koju je sastavio UNESCO, a na kojoj su se našli Sinjska alka i licitarska srca. Oba hrvatska reprezenta uvrštena su i na listu britanskog The Telegrapha među šest najčudnijih dobara.

Zanimljiva je i zabavna razlika između toga kakvim doživljavamo sami sebe, a kakvima nas vidi svijet.

Dok Ministarstvo kulture RH upisivanje na UNESCO-vu listu, sada već 10 fenomena hrvatske kulturne baštine, smatra 'velikim uspjehom' za koji zasluge pripisuje sebi podjednako kao i vanjskim ekspertima, lista britanskih novina o istome govori u kontekstu neobičnog i čudnog.

Štoviše, novoupisana Sinjska alka i umijeće izrade licitara našli su se na listi The Telegrapha uz tursko hrvanje u ulju, luksemburški religijski ritual u čast Sv. Willibrordu prilikom kojeg građani skakuću ulicama mašući bijelom maramicom, peruanski ples sa škarama te crkvenu pjesmu s Mallorce koja ima stih slobodno preveden 'ribe će glasno vrištati, gubeći svoj prirodni šarm'.

Ono što je podnositelj kandidature UNESCO-u, Ministarstvo kulture, napisalo u prilog kandidatima, Telegraph je zdravorazumski ismijao. Argument za uvrštavanje licitara na svoju listu bizarnosti citat je iz hrvatske kandidature: 'Licitarsko srce postalo je jedan od prepoznatljivih simbola hrvatskog identiteta, što se očituje u poklanjanju licitara prilikom raznoraznih događanja.'

Telegraph je izostavio glazbeni izričaj ojkanje, ove godine također uvršten na UNESCO-vu listu, no stavljen u red ugrožene nematerijalne kulturne baštine svijeta.