To je dodatno zaoštrilo odnose u kazalištu, a kod onih s nečistom savješću izazvalo strah od otkaza, a kod drugih pitanje hoće li Gradski ured za kulturu, koji je inspekciju i poslao u ZKL, imati hrabrosti i političke volje da situaciju u ZKL-u, vezanu za kontroverzni izbor nove ravnateljice i nerad i nedolaženje na posao nekolicine glumaca, riješi do kraja.

Naime, kako saznajemo od zamjenika pročelnika zagrebačkog Ureda za kulturu Tedija Lušetića, to je tijelo odmah u petak nakon sjednice Skupštine grada Zagreba poslalo u ZKL inspekciju zbog kontrole poslovanja i radnog vremena glumaca i ostalih zaposlenika tog kazališta.

Na taj korak ponukao ih je Žarko Savić, predsjednik Kazališnog vijeća, koji je tom prigodom podijelio vijećnicima pismenu prijavu protiv kandidatkinje Ljiljane Štokalo zbog nedolazaka na posao (prema izvještajima ona je u 2011. provela na radnom mjestu direktorice produkcije točno 96 od mogućih 2.080 sati, a u veljači, travnju, kolovozu i prosincu uopće se nije pojavila na poslu).

Inspekcija je provela u ZKL-u cijeli vikend pregledavajući financijske izvještaje te dolaske i odlaske glumaca i ostalih djelatnika s posla u 2011., a zatim odlučila pregledati knjige poslovanja i za prethodne godine.

Na pitanje zašto Gradski ured za kulturu nije ranije reagirao na situaciju u ZKL-u s obzirom na to da su zaposlenici ZKL-a već ranije poslali pisma upozorenja Gradskom odboru za kulturu te Odboru za imenovanje Skupštine grada u kojima su iznijeli svoje neslaganje s izborom Ljiljane Štokalo za ravnateljicu, Lušetić je odgovorio da oni do zadnje sjednice gradske Skupštine nisu zaprimili nikakvu službenu prijavu te da prema tome nisu ni mogli reagirati jer nisu imali nikakve osnove.

Po Lušetićevu mišljenju, oni su se rukovodili mišljenjem Kazališnog vijeća, a glumci ZKL-a zapravo su preskočili prvu instancu – Gradski ured za kulturu i žalili su se drugoj i trećoj instanci – Gradskom odboru za kulturu i Odboru za imenovanje što je po njemu nelogično.

Na pitanje što slijedi u slučaju da se u ZKL-u otkrije niz poslovnih i radnih nepravilnosti, Lušetić je objasnio da inspekcija prvo podnosi izvještaj, koji se prosljeđuje gradonačelniku i ostalim instancama (gradskoj skupštini, Odboru za kulturu i Odboru za imenovanje) i na temelju toga se donosi odluka, a zatim se, kako je rekao, 'može poduzeti niz mjera'.

Također saznajemo da će se glumica Marina Kostelac, također jedna od kandidatkinja za ravnateljicu, službeno žaliti na ishod natječaja, jer smatra, kako nam je ispričala, da je 'natječaj bio neregularan' te da 'troje kandidata – Ljiljana Štokalo, Vanda Božić i Predrag Petrović ne zadovoljavaju uvjete natječaja jer nisu iskazali radne, organizacijske i ine sposobnosti, koje ravnatelj mora imati te da svojom radnom etikom i elanom, posebno Ljiljana Štokalo, ne mogu pokrenuti ansambl ZKL-a niti biti zamašnjak njegovog razvoja'.

Marina Kostelac radi u ZKL-u 16 godina i jedna je od najzaposlenijih glumica, a uložila je prigovor na odluku Kazališnog vijeća već i prije završetka natječaja.

U tom je prigovoru napisala da je 'Kazališno vijeće unaprijed prije čitanja njihovih prijava 18. siječnja, neke kandidate eliminiralo jer je imalo svoje favorite'  te istaknula 'da joj iz kuće za koju je raspisan natječaj dnevno pristiže mnogo upita o regularnosti provedenog natječaja i dvojbi oko stručnosti i znanja nekih članova Kazališnog vijeća' te im je zbog toga u privitku dostavila i pismo koje su sastavili zaposlenici ZKL-a u kojem su objasnili 'težinu situacije u kojoj su se našli' argumentiravši razloge zbog kojih smatraju da izabrana kandidatkinja ne bi smjela voditi ZKL.

U tom se pismu Ljiljani Štokalo najviše spočitava, uz nedolazak na posao, to da je karijeru gradila na političkoj podobnosti, a ne na profesionalnim kompetencijama te da su joj poslovni rezultati bili beznačajni, posebno na mjestu voditeljice Scene Travno, koja je trebala zaživjeti kao druga scena ZKL-a na kojoj bi 300 tisuća stanovnika Novog Zagreba utažilo potrebe za kazalištem. Međutim, Scena Travno bila je poslovni promašaj i tamo se dulje od tri godine gotovo ništa nije događalo, jedino je taj prostor iznajmljivan lokalnim bendovima, tako da je ta scena, jedna od najopremljenijih u Zagrebu, na kraju i oduzeta ZKL-u.

Slučaj natječaja za ravnatelja ZKL-a iznio je na površinu još jedan veliki problem, prisutan i u ostalim hrvatskim kazalištima, koji se može najjednostavnije opisati podjelom glumaca na radnike i neradnike. Naime, nekolicina zaposlenika ZKL-a, koji su nas zamolili za diskreciju zbog straha od odmazde i otkaza, ukazala nam je na taj problem objasnivši da neki glumci godinama sabotiraju rad u ZKL-u iako se nalaze na platnom popisu tog kazališta gdje uredno primaju plaću.

Međutim, koplja se lome i oko toga je li natječaj zakonit ili protuzakonit. Naime, portal teatar.hr navodi da je protuzakonit, jer tekst nije bio usklađen sa Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, odnosno, s bolonjskim procesom te je zbog toga onemogućeno producentima, koji su školovani, moglo bi se reći i za ravnatelje kazališta, da se prijave na natječaj.

Tedi Lušetić pak tvrdi suprotno argumentirajući svoj stav podatkom da su dvije pravne službe (grada Zagreba i gradske Skupštine) zaključile da je natječaj bio legitiman. Zapitali smo za mišljenje i odvjetnicu Sanju Artuković, koja je takvo tumačenje zakona nazvala 'rigidnim birokratiziranjem' te ustvrdila da je natječaj bio u skladu sa zakonom, jer 'formulacija VSS društvenog ili humanističkog smjera pokriva cijelu Akademiju dramskih umjetnosti te tako i producente'.

Glumac i predsjednik Kazališnog vijeća Žarko Savić smatra, kao i oko 70 posto zaposlenika ZKL-a, da bi se nadležne institucije mogle izvući iz cijelog ovog slučaja na častan način jedino tako da ponište taj natječaj za ravnatelja zbog neregularnosti, potom smijene ostala dva člana Kazališnog vijeća – redatelja Zvonka Festinija i glumca Đorđa Kukuljicu i izaberu nove te da se nakon toga izabere novi ravnatelj, koji će imati adekvatne odlike nužne za vođenje teatra.

Hoće li se to doista i dogoditi, ne ovisi zapravo o izvještaju kontrolne službe koja vršlja po ZKL-u, jer se i on, kao i želja da se nešto promijeni može zagubiti u labirintima administracije. To prvenstveno ovisi o političkoj volji aktualne vlasti da se uhvati u koštac sa slučajem ZKL-a i da na primjeru tog kazališta pokaže kako su radni, stručni i profesionalni kriteriji važniji od političke podobnosti.