Franz Ferdinand bez sumnje su glazbena institucija - označili su renesansu otočkih bendova, donijeli euforiju na plesni podij i gitarske riffove s pamtljivim tekstovima, a svojom glazbom obilježili su cijelu generaciju.

“Hits To The Head” kompilacija je od 20 pjesama, donosi presjek karijere benda koji je osvojio svijet, a tu su i dva nova singla. Njihov debitantski album “Franz Ferdinand” prodan je u gotovo četiri milijuna primjeraka, osvojio je Mercury nagradu i Grammy nominaciju za najbolji alternativni album, a bend, koji iza sebe ima skoro dva desetljeća uspješne karijere, već neko vrijeme užurbano i predano radi na pjesmama za svoj novi, dugoočekivani, šesti studijski album. Ususret zagrebačkom koncertu popričali smo s frontmenom Alexom Kapranosom.

Kako ste kao bend preživjeli ovu pandemiju i dugo razdoblje bez svirki?

Bilo je teško. Ali imali smo jednu malu, intimnu svirku. Bilo je to u Parizu, svirali smo za fashion kuću Belmont. Bio je to vrlo kratki set, ali prihvatili smo taj poziv sa zadovoljstvom, jer u to vrijeme nije bilo puno prilike za svirku. I bilo je uzbudljivo. Tek poslije, uslijedile su i pravi koncerti. U početku, manji prostori, ali svejedno, bila je to prava stvar, konačno smo svirali! Lijepo je bilo vratiti se pred publiku i odraditi prvi pravi gig. Prije nekoliko tjedana, svirali smo i u Londonu i Brightonu. Bend se osjeća dobro, dosta vježbamo i zabavljamo se. Nakon toliko vremena, jedva smo čekali vratiti se na pozornicu, a tu je i album “Hits To The Head” kojega upravo promoviramo tako da je sve to za nas jedno veliko slavlje.

Vi ste se u tridesetima proslavili s bendom, a do tada ste radili niz civilnih poslova. Bili ste i vozač, između ostalog. Kakav je bio osjećaj realizirati svoje snove i započeti živjeti od onoga što najviše volite raditi?

Osjećaj je bio nevjerojatan. Glazbom sam se počeo baviti u ranim tinejdžerskim godinama, i odmah sam znao da je to to. Da sam ja muzičar. U međuvremenu sam studirao, ali i radio niz poslova. Bio sam vozač, dostavljač hrane, barmen, čak i kuhar. Radio sam i u lokalnoj kući strave, plašio ljude u kostimu zatvorenika. Ti poslovi omogućavali su mi da platim stanarinu, kupim hranu, ali i da snimam glazbu. A onda je, u mojoj 31. godini, izašao naš prvi album i sve se posložilo. Znate, mnogi sjajni glazbenici ne dobiju takvu priliku. Sretan sam i da mi se to dogodilo kasnije u životu. Drugačije je kad čovjek sa šesnaest godina postane slavan.

Volite li više stvarati novu glazbu u studiju ili svirati uživo? Što vam donosi jedno, a što drugo?

To su vrlo povezane stvari, a opet tako drugačije. Kada ste na pozornici, to je kao ekstremni sport. Senzacije koje vas prožimaju na pozornici podsjećaju na one koje možete dobiti od paraglajdinga, ili od skakanja biciklom. Ekstremni nalet adrenalina i endorfina. S druge strane, studijski rad i pisanje su oslobađajuće iskustvo. Tamo ste isključeni od svijeta, od stvarnosti. To je također nevjerojatno iskustvo, ali potpuno drugačije od onog kada ste na pozornici. To je više kao hipnoza, trans.

Imali smo pandemiju, a sada imamo i rat. Svijet se naočigled mijenja. Strepite li od budućnosti, kako doživljavate ovaj rat?

Ruska agresija na Ukrajinu je grozna. A posebno su grozni Putinovi govori, kao i obraćanja članova njegovog kabineta. Oni su uvjereni da Ukrajina niti ne postoji. Slično razmišljaju i o Baltiku, Gruziji. To su imperijalne težnje koje se sada ostvaruju, a čije smo znakove ignorirali godinama. Sve je to vrlo depresivno, no ono što mi daje nadu i optimizam jest hrabrost i otpor ukrajinskog naroda. A ono što mi daje još više nade su komentari naših ruskih fanova na taj rat. Oni ga ne žele. Mrze ga. Ali, ako nešto kažu, mogu završiti i do 15 godina u zatvoru. Naravno, u Rusiji vidimo i međugeneracijski jaz. Stariji ljudi su redom uz Putina. Ipak, optimističan sam i mislim da će proći i njegovo vrijeme, a čini mi se da će sve to ubrzati i teške sankcije pod koje je stavljena Rusija, ali i on osobno.

S druge strane, mnogi su skloni kriviti i Zapad za ovo što se događa u Ukrajini.

Ne možemo kritizirati samo Rusiju. Moramo pogledati i sebe. Činjenica je da je u posljednja dva desetljeća bilo i zapadne agresije. Pogledajte samo Afganistan. To je novčić s dvije strane. Moramo biti svjesni toga i ne smijemo zanemariti našu ulogu u svemu, ako želimo sačuvati naš integritet i inteligenciju.

Vratimo se na ljepše teme. Što poručujete fanovima uoči vašeg novog zagrebačkog koncerta?

Energija će biti na visokoj razini, kao i uvijek. Ova turneja je za nas veliko slavlje, i to se osjeti baš na svakom koncertu. Mi smo uvjereni da koncert mora biti događaj. Događaj koji će vas nakratko odvojiti od svakodnevice koju inače živite. Eto, takav događaj obećavamo i Zagrebu, u kojemu se uvijek osjećamo fantastično. Predugo nismo svirali kod vas.

Znamo da volite svraćati u Hrvatsku. Što vam se ovdje najviše sviđa?

Ljudi su sjajni. Imate dobar osjećaj za humor. Okej, možda niste na prvu najotvoreniji, ali kad se stekne povjerenje, dolazi do prave iskrenosti koja mi se kod vas zaista sviđa. Naravno, tu je i hrana. Vaša kuhinja je nevjerojatna. Bio sam na odmoru u Hrvatskoj prije nekoliko godina, putovao sam obalom, i sjećam se začina, sira, ribe... A tek vino? Imate najbolje vino na svijetu.