Kad je bivši hrvatski premijer Ivo Sanader u studenom prošle godine pušten iz Remetinca, odvjetnica Jadranka Sloković, koja ga brani s partnerom Čedom Prodanovićem, uhvaćena je kako kamerom bilježi njegov izlazak iz zatvora. Sloković se tada, na upit tportala zašto snima, zagonetno nasmijala. Da se o Ivi Sanaderu snima dokumentarac, tportalu je ubrzo potvrdio inicijator filma, redatelj Rajko Grlić, no nije bio spreman otkrivati više detalja. U međuvremenu, Grlić je snimljene materijale prepustio redatelju i producentu Nenadu Puhovskom iz Factuma, koji je s projektom aplicirao na natječaj Hrvatskog audiovizualnog centra. Tako se, naime, i otkrilo da se ozbiljno radi na filmu o Ivi Sanaderu i to pod naslovom 'Ivo i Čedo'.

Da bi uopće govorio o projektu koji je preuzeo, s Nenadom Puhovskim trebalo se dogovarati tjednima. Naglašava kako je trebalo sazreti vrijeme da se o tome priča, a evo što je direktor ZagrebDoxa i iskusni dokumentarist rekao tportalu.

Nenad Puhovski (u sredini) na ovogodišnjem ZagrebDoxu s Darkom Rundekom, njegovom suprugom Sandom, Daliborom Martinisom i Jagodom Kaloper u povodu premijere njegova filma 'Generacija 68' koji će biti prikazan i na ovogodišnjoj Puli

Prilika koja se ne propušta

'Otprilike na isti način na koji je Čedo rekao da se Sanaderova ponuda da ga brani ne može odbiti jer se to dobiva jednom u životu, tako sam se i ja postavio prema projektu koji mi se čini izuzetno zanimljiv i važan jer obuhvaća puno toga što se dešavalo zadnjih dvadesetak godina, u posttuđmanovsko doba, uz stvaranje mirnodopske Hrvatske', kaže Puhovski.

Na filmu radi s redateljem Danilom Šerbedžijom, a Grlić je ostao u ekipi kao scenarist.

Priča o 'Ivi i Čedi' traje već pet godina. Grlić i Šerbedžija su u prethodnom periodu snimili više od pedeset sati materijala, a pristup protagonistima znatno je olakšala činjenica da su Grlić i Prodanović kućni prijatelji. Počeo ga je snimati 2011., na dan kad je Prodanović otišao u Austriju pred Ivu Sanadera koji je tada izručen hrvatskom pravosuđu. Iskusni redatelj je koncipirao projekt kao film o dvojici ljudi koji su ideološki, svjetonazorski i u nizu drugih elemenata posve različiti, a koje je spojila sudbina.

Puhovski nam kaže da se trenutačno snima i prati situaciju po uhodanom receptu, no i smišlja strategija za dalje jer jer 'Ivo i Čedo' nisu prošli na natječaju HAVC-a

Redatelj Rajko Grlić sa snimateljem i vlastitom kamerom je još 2011. uhvaćen pred Remetincem u društvu odvjetnika Čede Prodanovića kako snima

Priča o jednoj zemlji

Dok priča o tome o čemu bi jednoga dana trebao biti film intrigantnog radnog naslova 'Ivo i Čedo', Puhovski naglašava da se radi o priči o jednoj zemlji, o mentalitetima, o načinu politike, a ne o politici samoj.

'Tu je puno manje važno što je rečeno na nekom sastanku, nego tko je s kim pio kavu. Tako se svugdje, a pogotovo ovdje, vodi politika. Mi smo došli u situaciju da danas kulturnjaci zazivaju Božu Biškupića, a političari Ivu Sanadera. Često čujem Joj da nam je Biškupić, on je bio sjajan, nije bio konfliktan, nije nikog baš jako zeznul ak nije moral. Živimo u dosta čudnim vremenima i čini mi se da je Sanader danas interesantnija pojava i tema nego je bio prije šest mjeseci kad se to počelo polako zaboravljati.'

Ljudi bi zapravo htjeli biti Ivo Sanader

A što je njemu zanimljivo u Sanaderovu liku?

'Fascinira me to što su ljudi bili njime fascinirani. Jedan od problema ove zemlje je što bi ljudi zapravo htjeli biti Ivo Sanader: imati novce, skupe satove, putovati, govoriti jezike, nositi odijelo, moći držati pod kontrolom posve drugačije ljude u stranci i okolini. Voljele su ga bakice iz nekih starih vremena koje su vidjele čovjeka koji zna nositi odijelo i jesti beštekom, nije bio slika nekog ruralnog ili zapjenjenog nacionalističkog tipa. S druge strane, voljeli ili podnosili su ga i ljudi drugačijih svjetonazora. Ono što je tu zanimljivo je da je Sanader u jednom trenutku predstavljao ono što su Hrvati i građani Hrvatske htjeli misliti o sebi. Dakle, 'mi to možemo!' Mi možemo biti i malo desno, a da smo ipak civilizirani, možemo doći Srbima na Božić, malo vikati na Rivi, mi to sve možemo. Intrigira me ta kombinacija građanskoga, pristojnog, civiliziranog, kultiviranog s jedne strane i onoga što se, barem po optužnicama, iza toga se dešavalo.'

Ivo Sanader snimljen u lipnju 2016. pred Županijskim sudom na Zrinjevcu gdje se odvija suđenje u slučaju Fimi media

Arena zanimljivih likova

Nenad Puhovski nedavno je imao premijeru intimnog dokumentarca 'Generacija 68' u kojem se ne libi kritizirati svoju generaciju; ranije je snimao film o zločinima u splitskoj Lori ('Lora') i na zagrebačkom velesajmu ('Paviljon 22') te producirao dokumentarac 'Oluja nad Krajinom', sve odreda aktualne i iznimno teške političke teme. Kako će se nositi sa situacijom da je moguće zavoljeti svog lika, u ovom slučaju bivšeg premijera desne vlade iza kojeg i pred kojim su godine sudskih sporova i mogući zatvor, na koncu, njemu ideološki suprotstavljenog čovjeka?

'Sjetite se filma 'Novo novo vrijeme' i odnosa Ivice Račana i Dražena Budiše. Onaj kadar kad u noći Budiša niz Zrinjevac odlazi u povijest. To je jedan od najboljih kadrova hrvatskog dokumentarizma. Račan je dobitnik, 'igrač', Budiša gubitnik… Ni prema kome u tom filmu nemate neku izrazitu negativnu emociju. Gledate arenu nekih ljudi koji su zanimljivi.'

Sanadera su godine zatvora malo promijenile

Puhovski se još nije osobno susreo sa Sanaderom, no priča nam o svom dojmu koji je stekao preko snimljenih materijala i njegovih rijetkih pojavljivanja u javnosti, većinom snimkama pred sudom gdje se trenutačno brani u slučaju Fimi media.

'Sve te godine u zatvoru utječu na čovjeka. On je vrlo čvrst, no sve ima neke posljedice', kaže Puhovski. 'Većina ljudi bi se slomila da su prošli ovo što je prošao Sanader. On se jako dobro drži i vjeruje da će sve dobro završiti. To je karakteristika ljudi koji znaju što hoće.'

Na pitanje stječe li dojam da se Sanader kani vratiti u politiku, Puhovski odgovara kako mu se ne čini realnim jer su pred njim još dvije do pet godina sudskih procesa, a i njih, smatra, vidi kao dio politike. 'Fokusiran je na cilj, a tu vrlinu dijeli s Prodanovićem i po tome su obojica fascinantni', kaže Puhovski.

Tango s ljevičarom i desničarom

'To je sličnost svih ljudi koji imaju ambiciju da postignu najviše što mogu u onome čime se bave', kaže Puhovski opisujući protagoniste ovog filma. Na momente, u razgovoru se čini da smo stalno na Sanaderu, a da Puhovski gura Prodanovića kao ništa manje zanimljivog lika, čovjeka koji je u međuvremenu postao ne samo vrhunski hrvatski odvjetnik, nego odvjetnik koji brani niz ljudi koji nisu javnosti baš previše simpatični - od Mamića do Čačića, Čermaka, Bandića, Slavice…'

'Na neki način i meni se on čini zanimljivijim. Nikako nije plošan, nikako nije samo good guy u smislu da jedan ljevičar brani jednog desničara. Vi cijelo vrijeme igrate jedan tango sa svojim likovima. Oni vam hoće reći neke stvari, neke ne, neki se put samo nasmiju, kažu Neću o tome, a pritom morate znati da je puno toga u neizgovorenom, prešućenom i u pogledu. Cijeli je niz stvari koje su kod obojice veliki izazov, a ja mi želimo to pokazati kroz film.'

Nema Fausta bez Mefista ni Mefista bez Fausta

U snimljenim materijalima najzanimljiviji su mu, kaže, trenuci u kojima Sanader priča o svojoj djeci, kada je najemotivniji.

'Na kraju krajeva, svi smo mi vrlo osamljeni. Svakom od nas treba mogućnost da kažemo nešto ili napravimo što nigdje drugdje ne bismo mogli ili htjeli. To su stvari koje se možda ne daju snimiti, ali se o njima može indirektno govoriti. To je najjasnije što mogu reći. Želio bih da čitav taj ljudski ekipaž bude što više u filmu jer ovo nije film o politici. Ovo je film o ljudima koji su se našli u centru političkih zbivanja iz različitih pozicija', kaže Puhovski.

'Ja sam za 'Paviljon 22' razgovarao s Tomislavom Merčepom. Prije nego je znao da snimamo rekao je nešto što mu je išlo u korist. Stavio sam to u film jer mi se činilo da je fer kako bi se vidio dio njegovih motiva. Ne mislim da je dokumentarni film nešto što treba presuđivati i donositi definitivne stavove. Rijetko sam to radio. U 'Lori' sam puno radio da pokušam dobiti ljude iz zatvora, ne samo priču žrtve, jer sam želio dati punu sliku. U tom smislu me zanimaju puna slika o Ivi Sanaderu i puna slika o Čedi Prodanoviću. Nemojmo zaboraviti da se u ovom trenutku, makar radno, ovaj film zove 'Ivo i Čedo', kaže Puhovski.

Hoćemo li se ipak htjeti opredijeliti, birati među dvojicom likova?

'Neće to biti izbor i nećemo raditi pitanje ideološkog izbora. Nemate Fausta bez Mefista ni Mefista bez Fausta. Samo zajedno imate dramu', zaključuje Nenad Puhovski.