Kako ističu iz Disputa, 'Novi kraj' je roman fragmentarne kompozicije koji može biti čitan i kao zbirka stotinjak priča uvezana prisutnošću nekoliko istih likova. U romanu, koji bismo uvjetno mogli nazvati autofikcijskim, premrežavanjem melankolije i vitalnosti kreirana je mreža jednog života i svijeta kakav znamo iz stvarnosti, svoje i one koju žive naši bližnji, dodaju.

Priča o konačnostima koje odgađamo

Roman donosi priču o konačnostima koje odgađamo sve dok za to imamo snage i razloga te o počecima koje izmišljamo kako bismo neumitnost krajeva lakše podnijeli. Pisan jednostavnim, slikovitim jezikom u nostalgičnom, ali i energičnom, poletnom tonu, 'Novi kraj' govori o ljudima i njihovom trajanju, svemu onome što se smjesti između prvog kraja i zadnjeg početka.

U njemu je dominantno izdvojena jedna od mnoštva pripovjednih linija, a to je davno započet i nikad dovršen razgovor pripovjedačice s majkom, njen oproštaj s njom kao pripremna inačica onoga konačnoga. U toj presudnoj dionici, 'Novi kraj' prati autoričino nadvremensko putovanje od trenutka kada saznaje da joj je mama teško bolesna i osvještava da im zajedničko vrijeme curi.

Usputno nudi crtice iz njena življenja u vječnom sada, koje se isprepleću s gotovo svakotjednim petosatnim vožnjama na relaciji Zagreb-Vitez u posjet majci i susretima s vlastitom budućom prošlošću, donosi prizore iz majčine prošlosti koje pripovjedačica uz njeno uzglavlje diskretno zapisuje na papir, suočava nas s nužnošću da se naviknemo na ono na što se ne možeš nikad naviknuti, i vodi sve do katarzičnog mirenja s time da kada nam neka draga osoba umre, ipak ostaje naša priča o njoj.

O autorici:

Đurđica Čilić (1975.) radi na Katedri za poljski jezik i književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gdje izvodi kolegije iz poljske književnosti, prevođenja i teorije književnosti. Piše stručne i znanstvene radove o poljskoj književnosti 19. i 20. stoljeća, književne recenzije te prevodi s poljskoga jezika, uglavnom suvremenu poeziju. S Jolantom Sychowskom-Kavedžijom uredila je knjigu "Moć ukusa Zbigniewa Herberta, izbor iz opusa" (2009.), a s profesorom Daliborom Blažinom zbornike radova "Stoljeće Czesława Miłosza" (2013.) i "Witkacy i drugi" (2016.). Objavila je polonističku studiju "Tri lica autora. Miłosz, Różewicz, Herbert" (2020.) i knjigu kratkih priča "Fafarikul" (2020.).