Zapravo, proslavlja se njegov rođendan, a službeno predstavljanje knjige bit će za desetak dana.

Roman je objavljen u nakladi Nove stvarnosti, a njegovo objavljivanje u izvornom obliku važno je po tome što se Hlapić prvi put pojavljuje pred dječjom čitateljskom publikom u svom autentičnom jezičnom izrazu na način na koji ga, u tiskanom obliku, ni njegova autorica, iako je to žarko željela, nije nikada imala prilike vidjeti. Izdanje je zanimljivo i po tome što je ilustrirano crtežima Josefa Lade (likovnog oca vojnika Švejka), tiskanim u češkom izdanju iz 1930., koje je spisateljica tog uzbudljivog dječjeg romana smatrala najuspjelijim izdanjem.

Rukopis je priredila Jelena Vignjević s Učiteljskom fakulteta, a urednik je Zvonimir Maštrović.

'Prvo izdanje romana 'Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića' objavljeno je u listopadu 1913. tako da danas slavimo njegov stoti rođendan', kazao je Zvonimir Maštrović dodajući da je čuo da djeca u osnovnim školama popularnu spisateljicu zovu kraticom 'IBM'.

'Kad je Ivana Brlić Mažuranić prije stotinu godina donijela svoj rukopis o šegrtu Hlapiću uredniku Josipu Škavićuon je zatražio da se u tekstu učini 1.500 izmjena u romanu kraćem od stotinu stranica čime je zapravo cenzurirao originalni rukopis. Izmjene su se uglavnom odnosile na leksičke i stilističke promjene, tako da je prvo izdanje tog najčitanijeg i najprevođenijeg hrvatskog dječjeg romana, objavljenog 1913., bilo uvelike promijenjeno u odnosu na original.

To prvo izdanje poslužilo je kao predložak za svih 130 kasnijih izdanja romana u kojima je neizbježno dolazilo do daljnjih korekcija i prepravljanja teksta', ispričao je Maštrović dodavši da je za pronalazak originalnog teksta Ivane Brlić Mažuranić zaslužan Berislav Majhut, profesor Učiteljskog fakulteta i predsjednik Hrvatske udruge istraživača dječje književnosti.

Berislav Majhut u svom tekstu 'Od čudnovatog do čudesnog: sto godina Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića: 1913. - 2013.' navodi kako u romanu nije bilo samo leksičkih i stilističkih, već i takvih izmjena 'koje su zadirale u sam smisao teksta, tako da je prostorno-vremenski smještaj radnje iz 1885. prebačen u vrijeme suvremeno objavljivanju romana.

Drugim riječima, roman je zbog uredničkih ispravaka promijenio književnu vrstu pa je iz povijesno smještenog pustolovnog romana prebačen u posve drugu pripovjednu vrstu suvremenog realističkog dječjeg romana'. Stoga, po Majhutovom mišljenju, 'povratak rukopisu 'Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića' bez intervencija u tekstu otkriva nam prvi put tekst kao logičnu i koherentnu cjelinu, a ne više kao napuklu, samovoljnu interpretaciju kakvog urednika'.