Recentna djela hrvatskih kipara 20. stoljeća jedan je dio izložbe, a radovi učenika i korisnika s oštećenjem vida zagrebačkog Centra za odgoj i obrazovanje 'Vinko Bek' čine drugi dio, za koji autorice izložbe Tanja Parlov i Lana Bede kažu da su „taktilni crteži i slike koji se gledaju očima i/ili dodirom“.

Sa svečanosti otvorenja izložbe Parlov i Bede pozvale su likovnu publiku da dođu u idućih mjesec dana pogledati 30-tak skulptura poznatih kipara, jer je ovo jedinstvena prilika da, kao i slabovidne i slijepe osobe, smiju dirati eksponate i taktilno istražiti 30-tak antologijskih djela Branislava Deškovića, Roberta Frangeša-Mihanovića, Vojina Bakića, Koste Angeli Radovanija, Dušana Džamonje i Branka Ružića, odnosno da njihovu umjetnost dožive i kroz osjet dodira.

Likovno stvaralaštvo djece s oštećenjem vida iz Centra za odgoj i obrazovanje „Vinko Bek“ nastalo je prema pionirskoj metodi likovnog odgoja akademske slikarice Tanje Parlov, koja se kod osoba bez vida oslanja na njihova taktilna iskustva, te kod njih nije riječ o vizualnoj već taktilnoj mašti.

'Oni zbrajaju podatke koje su spoznali ili prebrojili dodirom i tu nema perspektive. Ako ljepljenjem niza papirnatih kuglica, trakica od različitih materijala rade taktilni crtež, na njemu nema perspektive, nema profila životinje, ptica uvijek ima glavu s dvije noge i dva oka, jer se svi elementi koje je učenik opipao nalaze i na njegovom crtežu', pojasnila je Parlov specifičnost likovnog izražavanja učenika s oštećenjem vida

Na ulazu u dvoranu je 'tamna soba', potpuno zamračen prostor koji bi kod 'publike koja vidi', trebao izazvati respekt prema osobama koje ne vide, da shvate i svijet bez boja, jer ako nema svjetlosti nema ni boja, rekla je Parlov. Upravo je kiparstvo nazvala likovnim prostorom za slijepe, u kojem vrlo lijepo radi kiparica Sanja Fališevac, rodonačelnica taktilnog medija.

Zamjenik pravobraniteljice za osobe s invaliditetom Dario Jurišić zahvalio se Centru za odgoj i obrazovanje „Vinko Bek“ i Gradskom muzeju Karlovac na ovako posebnoj izložbi, koja nudi sagledavanje likovnog djela opipom, dodirom, te nam pokazuje kako osobe oštećenog vida doživljavaju likovnost.

'Vidimo također da ta djeca nemaju problema s komunikacijom, nego nju imamo mi koji vidimo, jer često ne uviđamo kako je nekome tko na drugačiji način doživljava svijet oko nas, a da bi toga bilo manje moramo prelaziti granice i raditi svakodnevno na integraciji djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom, pa i s oštećenjem vizualnog', rekao je Jurišić.

Naglasio je koliko je u tome uz neizostavnu socijalnu i zdravstvenu zaštitu važno područje odgoja, obrazovanja, rada i kulture.

Izložba je otvorena do 20 listopada, ulaz je dopušten i radnim psima, te besplatan za sve slijepe osobe i njihovu videću pratnju.