Nastala u suradnji Hrvatskog fotosaveza i Galerije Fotografija iz Ljubljane, izložba okuplja vodeća imena suvremene slovenske fotografske scene, a to su redom: Jaka Babnik, Emina Djukić, Tomaž Gregorič, Tanja Lažetić, Radenko Milak & Roman Uranjek, Boštjan Pucelj, Bojan Radovič, Aleš Rosa, Matjaž Rušt & Robert Marin, Jane Štravs i Tanja Verlak.

'Izložbe koje tendiraju objediniti niz umjetnika pod 'nacionalnim' ključem teško uspijevaju ponuditi relevantne teze o zajedničkoj kulturalnoj pripadnosti, o istoznačnosti društvenih praksi i područja djelovanja koja bi se, kad bismo na tome inzistirali, mogla pročitati iz odabranih radova. Stoga će mnogi od nas, prije nego se upuste u svoje potencijalne odabire, nužno povući u nesigurna osobna sjećanja o onome što svakome pojedinačno znači Slovenija. Jer to do neke mjere utječe na ovo što izložbom posredujemo publici', navodi u predgovoru izložbi kustosica Sandra Križić Roban i otkriva da je dulje od godinu dana izložba nosila radni naslov 'Arbitraža', koji je na kraju promijenjen.

'Vijesti koje su definirale odnose između Slovenije i Hrvatske dugo su govorile gotovo isključivo o okupaciji neke čestice zemlje. Zatim je došlo do prijepora o Piranskom zaljevu ili Savudrijskoj vali – teme od velike političke važnosti, ako je suditi prema napisima koji su postajali sve brojniji. U nekom trenutku zapitala sam se je li to jedina moguća optika – ona posredovana politikom u čijoj je srži nemogućnost dogovora. Jer to odgovara političarima koji na taj način skreću pozornost s drugih, važnijih tema', objašnjava Križić Roban i pita se 'je li ta 'magična' arbitraža doista jedina riječ kojom je moguće definirati odnos, znanje i interes koji pokazujemo jedni prema drugima?'.

Stoga je ova izložba pokušaj odmaka od dnevne politike, od odnosa prema drugima na kakav nas prisiljavaju političari i mediji – drugima od kojih iz tko zna kojeg razloga zaziremo i koje ćemo kritizirati (jer su drugi), dok ćemo sami sebe doživljavati drugačijima – 'boljima'.

'Iako je trebala (ironično) definirati i poziciju kustosa koji gotovo uvijek donosi neki sud, na temelju čijeg se poimanja određuju granice onoga što je predmet interesa, izložba 'Najljepše mjesto na svijetu' tek se bavi autorima čiji su radovi fotografske naravi i posreduju istražena znanja, težeći dijalogu', kaže Križić Roban i napominje da je fotografija upravo razgovor, a ne tek dispozitiv slikovnog, te da je sazdana od pravila (i kršenja istih), od rituala, odnosa između privatnog i javnog, sadašnjeg i povijesnog, subjektivnog i objektifikacije.

'Fotografija ne pomiruje niti ne sudjeluje u potencijalnom konfliktu, ona je sredstvo istraživanja u složenom mehanizmu stvaranja zaključaka. S kojima se ne moramo nužno složiti', zaključuje Križić Roban.

Izložbu, koju su uz Sandru Križić Roban pripremale Barbara Čeferin i Karla Pudar, u Galeriji Klovićevi dvori može se pogledati do 2. listopada.

Informacije o popratnim događanjima, razgovorima s umjetnicima i javnim vodstvima bit će dostupne na stranicama Galerije Fotografija iz Ljubljane, Hrvatskog fotosaveza i Galerije Klovićevi dvori.