Knjiga 'Jamerika' Maše Kolanović, u izdanju Algoritma i pod uredničkom palicom Krune Lokotara, predstavlja tekstualno-vizualni trip po mitskim mjestima američke kulture, u kojemu manjkavosti teksta redovito spašavaju duhovite i znakovite ilustracije
Amerika je i dalje mitsko mjesto europske umjetnosti, kontinent divlje slobode, nevjerojatnih priča i prilika za ponovno rođenje, ali ponajviše inspiracija za umjetničko stvaranje, s obzirom na to da sa svojim ekstremima tjera na očitovanje, analiziranje, osuđivanje i obožavanje. Europsko viđenje Amerika i svega što ona predstavlja nudili su raznoliki umjetnici Starog kontinenta, od Franza Kafke do Wima Wendersa, pa ne čudi i što je zagrebačka spisateljica mlađe generacije Maša Kolanović svoj put u i po Americi pretočila u knjigu. Riječ je o simbolično naslovljenoj knjizi 'Jamerika', u kojoj podjednaku ulogu igraju tekst i slika, s obzirom na to da je Kolanović i neumorna ilustratorica, što je nagovijestila svojim hvaljenim prvijencem 'Sloboština Barbie'.
U toj knjizi je Kolanović opisivala rat kroz perspektivu zagrebačkog djetinjstva (ili djetinjstvo kroz perspektivu rata), pa su se u tekst odlično uklopili i njezini crteži, naoko dječje jednostavni, no pažljivo izabrani i posloženi dodajući knjizi očaravajuću razigranost. 'Jamerika' je - unatoč sličnostima poput sličnog seta početnih likova - ipak značajno drukčije djelo od 'Sloboštine Barbie', u kojemu vizualno često prelazi u prvi plan, a ilustracije ponekad ne postižu ništa više od ukazivanja na infantilnost teksta. Na koricama knjige definirana kao 'narativna poema', 'Jamerika' je često uspjeli bućkuriš motiva, književnih postupaka i sastojaka iz područja proze, poezije i stripa, čije se komponente ponekad odlično nadopunjavaju, a ponekad nenamjerno međusobno isključuju.
Za razliku od 'Sloboštine', 'Jamerika' je siromašna u približavanju likova čitatelju, koji ostaju detalji u priči o kontinentu (odnosno njegovu sjevernom dijelu), no bogata u opservacijama o američkim specifičnostima, koje naizmjenično izazivaju ushićenje ili stravu i užas. Kolanović svoju namjerno infantilnu naratoricu šalje na put koji uključuje New York, Las Vegas, Los Angeles i Grand Canyon, ključna simbolička mjesta SAD-a, koja se nastavljaju mistificirati očima zadivljene, iako ponekad kritične autsajderice.
Na razini teksta 'Jamerika' - baš poput samog naslova knjige - često je dosjetka na prvu, kritika američkog kapitalizma, imperijalizma, konzumerizma i još par izama, u kojoj nema nikakvih novih uvida ili iskakanja iz glavne struje mišljenja redovitih posjetitelja Subversive Festivala. Kolanović je najslabija kada direktno politizira, iz jednostavnog razloga što ne nudi ništa novo u svojim opservacijama, kojima u tom kontekstu zasigurno ne pomaže stil cijele knjige, koji na mjestima podsjeća na epsku verziju pjesmica i nabrajalica. Primjerice, Kolanović se u jednom trenutku osvrće na predsjednički mandat Georgea W. Busha na ovaj način: 'en-ten-tini / sava-raka-tini / ide čika Buš / a vi djeco kuš / gore šaka, gore fist / tko se nije sakrio / taj je terorist'.
Ono što uzdiže 'Jameriku' zapravo je kombiniranje tekstualnog i vizualnog; ilustracije, kolaži i crteži Maše Kolanović savršeno nadovezuju na tekst te ga podižu na višu razinu pa se knjiga najbolje čita poput raspršene verzija crtanog romana. U tripu koji podnaslovom 'Jamerika' obećava susrećemo fotografije njujorškog skylinea nadopunjene crtežima hrvatskih turista, ilustracije prekooceanskih aviona, slike hamburgera isječenih iz novina, prizore iz stripova o Batmanu, brojne svjetski poznate brendove i njihove logoe te, naravno, sve moguće američke - a time i svjetske - celebrityje, od Lady Gage do Rihanne. Vizualna inventivnost knjige sugerira da bi 'Jamerika' možda profitirala da je zamišljena kao tzv. graphic novel ili (doslovno) crtani roman s obzirom na to da Kolanović svojim ilustracijama zna ubosti mnogo više nego vrtićkim rimama.
Ovaj je književni trip inače nesvakidašnja pojava u suvremenoj hrvatskoj književnosti, i zbog izabranog autorskog glasa djevojčice i zbog kombiniranja slike i teksta, no najviše zbog razigranosti koja obilježava cijelu 'Jameriku'. Maša Kolanović se s užitkom igra riječima, slikama, mjestima i stereotipima uzimajući sve što je na raspolaganju i pri ruci - asocirajući slobodno i referirajući aktualno. Kada kombiniranje uspije, 'Jamerika' je strašno zabavno i pametno štivo, literarno-vizualna igra koja u svojoj suštinskoj nekonzistentnosti odlično predstavlja svoju temeljnu temu - Ameriku i sve naše snove o njoj.