Izložba prati umjetnički i životni put Rudolfa Matza (1901. – 1988.) od glazbenih početaka i studija kompozicije na Muzičkoj akademiji u prvoj generaciji studenata Blagoja Berse, pa do smrti. Taj njegov životni i glazbeni put prikazan je brojim predmetima iz njegove raskošne zbirke, od vrijednih instrumenata preko slika i raznih odličja do pisama i biblioteke, koju je Margita Matz, udovica Rudolfa Matza, poštujući njegovu želju donirala Muzeju grada Zagreba. Zbirka Margite i Rudolfa Matza zaštićena je kao spomenik kulture, sadrži više od 2.500 predmeta i kompletno je obrađena, a ovom se izložbom prvi puta predstavlja javnosti.

Po riječima Zrinke Jelčić, kustosice izložbe i voditeljice te Zbirke, ugovorom je poklonjen Muzeju grada Zagreba i njihov reprezentativni stan u Mesničkoj 15, s obvezom da se u njihovu domu očuva autentičan ambijent koji oslikava životno i stvaralačko okruženje dvoje glazbenika te osnuje memorijalna zbirka dostupna za javnost.

'Ideja je da se u stanu Margite i Rudolfa Matz napravi Memorijalni centar i prezentira Matzova umjetnička ličnost i njegova umjetnička ostavština. Premda je sačuvan u izvornom, autohtonom ambijentu za potrebe Memorijalnog centra, trebalo bi ga obnoviti i urediti. U centru bi se s jedne strane čuvala uspomena na dvoje istaknutih glazbenika u čijem se salonu okupljala glazbena i kulturna elita tog vremena, a s druge strane održavali povremeni komorni koncerti, majstorski tečajevi i glazbene radionice', ističe kustosica Zrinka Jelčić, dodajući da bi tako njegova zbirka postala važan dio hrvatske glazbene baštine čime bi se ispunio i smisao njegove donacije.

Izložba 'Rudolf Matz – veliki opus vedrine' donosi informacije o Matzovu velikom doprinosu komornom muziciranju, primjerice, osnovao je između ostaloga i Zagrebački komorni orkestar 1937., zborskom pjevanju, dok je Matzov skladateljski rad, inspiriran ponajviše folklorom, ilustriran važnim koncertima i djelima iz njegova opusa. Dio je posvećen i Matzovu pedagoškom radu, posebno njegovoj metodi u poučavanju violončela, prikazanoj u njegovu opsežnom djelu 'Prve godine violončela', što mu je osiguralo velik ugled u violončelističkim krugovima. A u bloku Glazba kao lijek prikazan je Matzov doprinos razvoju muzikoterapije kao humane metode u liječenju psihičkih bolesnika.

To je prezentirano predmetima iz fundusa Zbirke Rudolfa i Margite Matz: instrumentima, portretima (Truda Braun-Šaban), slikama (Ivan Lacković Croata), poprsjima u bronci, fotografijama (Studio Tonka), diplomama, priznanjima i medaljama što ih je dobivao kao muzičar ali i kao sportaš (Lovor vijenac Pjevačkog društva 'Sloboda' s posvetom zborovođi Rudolfu Matzu iz 1929.), plakatima, primjerice, za premijeru Matzove glazbene suite 'Život Hrvata' u Narodnom kazalištu na tadašnjem Wilsonovom trgu iz 1927., spomen-vrpcama, notnim stalcima i zapisima te tiskanim izdanjima Matzovih skladbi. Posebno je impresivna korespondencija u kojoj se ističu privatna pisma Rudolfa Matza supruzi Margiti, ali i pisma kolegama glazbenicima te velika privatna biblioteka i zbirka nota.

U zbirci najviše plijene pozornost vrijedni instrumenti – Matzovo violončelo s etiketom graditelja Andreasa Guarneriusa iz Cremone izrađeno krajem 17. stoljeća primjer je majstorskog, zatim klavir iz poznate tvornice Bösendorfer te čembalo tvrtke Neupert, model 'Schütz', koje je izrađeno po narudžbi 1937. u Nürnbergu. Saznajemo i to da je Margita Matz bila jedina koja je tada posjedovala takav instrument.

Izložba donosi i pitke informacije o Matzovu privatnom životu i njegovoj osebujnoj i svestranoj ličnosti. Bio je višeg rasta i markantna izgleda, vrlo društven, komunikativan i duhovit čovjek, omiljen među studentima, a poučavanje i sviranje ostalo mu je cijelog života najjačom uporišnom točkom. U mladosti je bio vrhunski sprinter, a kao član HAŠK-a pobijedio je 1921. u utrci na 100 i 200 metara te u štafeti; pobjeđivao je i na međunarodnim turnirima u Beču i Pragu. Imao je i književni talent – pisao je stihove za svoje vokalne skladbe.

Na izložbi se također može saznati da je Matz redovito pisao dnevnik – svojevrsnu kroniku glazbenih događanja s fotografijama, novinskim člancima, programima koncerata te posvetama i čestitkama prijatelja i znanaca. Na kraju godine je, uz čestitke, slao prigodne okružnice u kojima je prijatelje i suradnike podsjećao na njemu važne događaje u protekloj godini. 'U njima otkrivamo kakav je uistinu bio Rudolf Matz', kaže kustosica.

Poseban dio izložbe posvećen je Matzovu skladnom obiteljskom životu sa suprugom Margitom, rođenom Neustadt, koja je kao ugledna profesorica klavira i čembalistica također aktivno sudjelovala u glazbenom životu Zagreba. Kako je Margita Matz bila židovskog podrijetla, par se tokom Drugoga svjetskog rata povukao iz javnosti kako ona ne bi bila u opasnosti. Nakon rata postali su poznati u kulturnim krugovima Zagreba po svom salonu u kojem se okupljala glazbena i kulturna elita grada.

'Bračni par Matz živio je u svom stanu u Mesničkoj 15 od 1938. punih pola stoljeća. U njihovu salonu okupljalo se birano društvo glazbenika, profesora s Muzičke akademije i njihovih prijatelja, tako da je njihov dom postao kultno mjesto glazbenog i intelektualnog života Zagreba. Dolazio je i violončelist Antonio Janigro s kojim se Matz odmah sprijateljio te brojni drugi violončelisti iz bivše zemlje i svijeta. Na tim domjencima bila je vesela atmosfera, zbijale su se šale, a povremeno su se održavali i komorni koncerti. Najveseliji su bili njihovi rođendani na koje je dolazilo jako puno glazbenika i prijatelja', kaže kustosica Zrinka Jelčić.

Uvid u unutrašnji svijet Rudolfa Matza zaokružuju njegove misli koje natkriljuju izložbu. Jedna od jačih poruka Rudolfa Matza svakako je ona o važnosti i svrsi glazbe u životima ljudi: 'Cijelog života trudio sam se glazbom ukazivati ljudima put ka ljepoti, da ih ona oplemeni da bi postali bolji, odgovorniji, kulturniji i zreliji.'