U prvom dijelu Rječnika abecedno su poredane natuknice i njihovi sinonimni nizovi. Drugi dio Rječnika je indeks u kojem se nalaze jedinice navedene u sklopu sinonimnih nizova u prvom dijelu pa se svaka riječ, koja nije nužno natuknica, može lako pronaći.

Rječnik je izdala naklada Jesenski i Turk, a zanimljivo je da se radi o prvom leksikografskom izdanju u povijesti hrvatskoga jezika na čijem su sastavljanju i redigiranju radile isključivo žene. Napisale su ga Ljiljana Šarić, kroatistica i redovita profesorica na Odsjeku za srednjoeuropske i balkanske studije Humanističkog fakulteta Sveučilišta u Oslu, i Wiebke Wittschen, kroatistica i rusistica koja je doktorirala na Sveučilištu u Oldenburgu, a uredila ga je Jadranka Pintarić.

U razgovoru s Ljiljanom Šarić doznajemo kako je Rječnik nastao i kako su se autorice nosile s izazovima poput obimnog posla koji je trebalo obaviti u situaciji kad ni među lingvistima nema suglasnosti oko definicije sinonima. Prije ovog izdanja, 2003. godine izašlo je pilot izdanje, no kako je bilo tiskano u Njemačkoj, Rječnik je bio teško dostupan u Hrvatskoj.

Početna ideja o izradi prvog sveobuhvatnog rječnika sinonima hrvatskoga jezika nije čak ni nastala u Hrvatskoj. Što vas je potaklo na izradu rječnika kakav postoji u brojnim jezicima?

Poticaji za izradu RSHJ bili su višestruki: neki su povezani s mojim znanstvenim interesima, neki s praktičnim prethodnim radom na polju leksikografije, s nastavnim radom i prevođenjem.

S jedne strane je ideja o rječniku dio mojeg dugogodišnjeg teorijskog zanimanja za semantiku i leksikologiju koje se posebno iskristaliziralo već na magistarskom studiju koji je završen magistarskim radom o antonimima (Antonimija u hrvatskome jeziku: semantički, tvorbeni i sintaktički opis. Hrvatska sveučilišna naklada, 2007.)
Teorijsko proučavanje antonimije – suprotnosti u jeziku - nužno podrazumijeva i proučavanje sličnosti, jednoga bez drugoga nema. Moje zanimanje za antonimiju i sinonimiju očitovalo se i u objavljenim znanstvenim radovima.

Praktični leksikografski rad koji je prethodio i bio nužan preduvjet za nastanak ovog rječnika povezan je s mojim radom u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, suradnjom s Leksikografskim zavodom i Školskom knjigom na izradi Rječnika hrvatskoga jezika, te sudjelovanjem u redigiranju rječnika i leksikografskih priručnika za različite institucije (među ostalim, za Školsku knjigu i njemački Rowohlt).

U nastavnom radu sa stranim studentima ideja se o potrebi za ovakvim rječnikom učvrstila. Na seminarima u Njemačkoj, gdje sam radila od 1996., izbjegavala sam prevoditi nepoznate riječi i sintagme s hrvatskog na njemački – prevođenje s hrvatskoga na hrvatski, ostajući u jeziku i služeći se samo sinonimima, činilo mi se puno boljom metodom. Osim praktične koristi – razumijevanja dijela teksta – tako su se kod studenata proširivale i spoznaje o srodnosti i različitosti hrvatskih riječi i fraza.

Prva zamisao suautorice i mene bila je izrada malog supostavnog hrvatsko-njemačkog rječnika sinonima. Dok smo radile na teorijskom promišljanju strukture i prikupljanju građe za taj rječnik (projekt koji je ograničeno vrijeme podupiralo hrvatsko Ministarstvo znanosti), pokazalo se da je izrada hrvatskog praktičnog rječnika sinonima temelj za takav posao, i da mu mora prethoditi. Tako smo krenule s prikupljanjem građe...

Dodatni poticaji za nastavak rada na rječniku dolazili su i izravno i neizravno, u prilikama kad su se poznanici prevoditelji žalili na nepostojanje rječnika sinonima, kad smo same prevodile i služile se stranim rječnicima sinonima u nedostatku hrvatskog, kad sam imala u rukama učeničke i studentske radove u kojima se mnogo puta ponavljala jedna te ista riječ...

U ovakvom tipu rječnika naznačuje se kako se nijanse značenja riječi sa srodnom značenjskom jezgrom jedna prema drugoj odnose, pa stoga u rječnicima sinonima zanimljive podatke mogu naći svi znatiželjnici koji se zanimaju za značenjske sličnosti i različitosti srodnih riječi.

Rječnik sinonima potreban je svima u osviještenoj uporabi jezika. To je vrlo uporabljiv priručnik u nastavi materinjeg i stranog jezika (primjerice, testiranje spoznaja o sinonimnim vezama standardni je dio različitih jezičnih testova), u prevođenju, kod svih vrsta pisanja, u enigmatici...

Kod pitanja u čemu konkretno ovakav rječnik korisnicima može pomoći, važno je uputiti na osnovnu karakteristiku njegove strukture: dok jednojezični opći rječnici donose definicije i niz drugih korisnih informacija navodeći riječi po abecednom redu - pa se zajedno nađu npr. vrač, vraćati vrag, odnosno riječi koje povezuje samo glasovna struktura - rječnici sinonima upućuju na ono što je korisnicima rječnika obično puno intrigantnije: to je značenjska veza srodnih riječi, koja bi vrača povezala sa šamanom, magom i čarobnjakom, a vraga sa sotonom, đavlom, nečastivim, rogatim i crnim

Sinonimi pomažu u izbjegavanju ponavljanja i monotonosti u jezičnom izražavanju: iskaz postaje življi i zanimljiviji zamijeni li se poneka od uporabe izlizana riječ nekom svježom, novom ili rjeđom jedinicom sličnog značenja.

Ukoliko nam je cilj izbjegavanje ponavljanja, važno je provjeriti što sinonim koji bismo htjeli upotrijebiti točno znači. Naime, zamjenom se jedne riječi drugom uvijek ipak nešto promijeni: ili nijansa značenja, ili stil, ili odnos govornika prema poruci. Čak i kad se članovi nekoga sinonimnog para – promatrani izolirano iz konteksta – čine istoznačnima (primjerice vatra i oganj), pokazuje se da ima konteksta u kojima je uporaba jednoga člana djelomično ili potpuno neprihvatljiva: prihvatljiva je sintagma otvarati vatru, a nije otvarati oganj, premda vatra i oganj imaju zajedničku značenjsku jezgru.

Sinonime tražimo i onda kada u opisu neke situacije želimo biti određeniji ili neodređeniji. Važna je naša komunikacijska namjera, jer nema univerzalno 'dobrih' riječi. Različite govorne situacije znače i različit izbor: u situacijama u kojima je ples dobar izbor, to nisu ni valcer ni kolo.

Uporabom sinonima u pisanju neka se svakodnevna ili pomalo dosadna situacija može učinim zanimljivijom: uzmimo, na primjer, rečenicu Ivan je utrčao u kuhinju i došao do hladnjaka. Bio je gladan. Uzeo je kruh i salamu i napravio sendvič. Ako smo u potrazi za alternativnom slikom koja privlači više pozornosti, djeluje življe, ili više govori o Ivanovu raspoloženju, uporabom sinonima možemo preoblikovati tu rečenicu u sljedeću: Ivan je ugalopirao u kuhinju i sručio se na hladnjak. Umirao je od gladi. Zgrabio je kruh i salamu i ubacio ih u sendvič.

Sinonimi mogu promijeniti konotacije povezane s rečenicama, atmosferu koju one dočaravaju, izazvati to da se nastavniku više svidi učenički rad...

Postoje situacije u kojima je odabir neformalne, žargonske riječi ili dijalektizma pravi izbor, kao i one za koje je standardni jezik najbolji izbor: Kužiš, stari moj prikladan je izbor u situaciji u kojoj to nisu ni Razumiješ (li ti to), moj prijatelju ni Shvaćaš (li ti to), moj oče. Rječnik sinonima ukazuje na različite jezične registre, na formalnu uporabu i visoki stil, ali i na razgovorni, odnosno neformalni stil.

Koje izvore ste koristili pri izradi Rječnika?

Kad se govori o građi i izvorima, važno je napomenuti da je glavni dio posla na ovom rječniku obavljen od 1998. do 2002. (pilot-izdanje objavljeno je 2003). Rječnik je zamišljen kao praktičan priručnik, pa je to, s jedne strane, odredilo koja će se građa uzeti u obzir. S druge je strane pitanje građe i pitanje što nam je u određenom trenutku dostupno u takvom obliku da se može upotrijebiti pri izradi rječnika: koji su nam korpusi na raspolaganju i kako se mogu pretraživati.

Osnovnu građu za rječnik pružili su jednojezični rječnici hrvatskoga jezika koji su autoricama u vremenu izrade bili dostupni, te neki stariji hrvatskosrpski/srpskohrvatski rječnici koji su koristili i hrvatsku građu. Uz jednojezične opće i specijalne rječnike, u prikupljanju građe koristile smo i dvojezične rječnike (englesko-hrvatske, njemačko-hrvatske, francusko-hrvatske, talijansko-hrvatske).

Kao inspiraciju i putokaz za pronalaženje građe koristile samo strane rječnike sinonima i tezauruse (engleskog, njemačkog, ruskog, poljskog jezika). U strane smo se rječnike sinonima ugledale i kad smo razmišljale o strukturi RSHJ. Dodatnu građu pronalazile smo u tada dostupnim korpusima tekstova (Tridesetmilijunskom korpusu suvremenog hrvatskog jezika; Jednomilijunskom korpusu hrvatskoga književnog jezika), u manjim korpusima književnih djela i novinskih tekstova, te na internetu. Korpusi različitih tekstova i internet nisu samo izvor građe, nego pružaju i kontekste – tek u kontekstu se može provjeriti mogu li dvije riječi doista biti u bliskoznačnom odnosu, u čemu su slične, a u čemu različite, odnosno jesu li i kada zamjenjive.

Tamo gdje nisu pomagali izvori, 'praznine' u sinonimnim nizovima popunjavali su jezično znanje i intuicija izvornog govornika.

Na koje izazove ste nailazili tijekom rada?

Za izradu i dovršenje rječnika potreban je silan entuzijazam i upornost. To je naporan, dugotrajan i zahtjevan posao, kao, uostalom i svaki leksikografski posao. Srećom, kad smo krenule s izradom, što se tiče količine entuzijazma i upornosti koju treba uložiti, na sve smo gledale dosta optimistično. A kad je posao poodmakao, nije više izgledalo logično odustati, pa je projekt spasila upornost, i princip da se započeto mora i dovršiti.

Rad na ovakvom tipu rječnika objektivno je preobiman za dvije osobe. Sudjelovanje više suradnika ima svoje prednosti: posao se može završiti brže. Ipak, autorski rad znači, primjerice, da se dogovori oko strukture postižu brže, te da je manje problema s neujednačenošću u obradi građe.

Što se tiče tehničke strane, rječnik je sastavljen tradicionalnom metodom, bez računalne podrške koja bi mogla olakšati proces nastajanja rječnika, i bez većeg broja suradnika. Ipak, njegova usporedba s rječnicima koji su imali i jedno i drugo, pokazuje da za njima ne zaostaje.

U izradi smo se morale suočavati s problemom kružnosti i kako je izbjeći. Kružnost znači ponavljanje identičnih ili vrlo sličnih sinonimnih nizova na različitim mjestima u rječniku. Primjerice, jedna od natuknica u rječniku je brz. U njezinu su rječničkom članku navedeni sinonimni nizovi s brojnim jedinicama. Kružnost bi podrazumijevala da se mnogo jedinica navedenih u sklopu tog rječničkog članka i samo nađe kao natuknica, pa da se ponovi sve ono što je već navedeno u članku natuknice brz. Mi smo kružnost nastojale izbjeći, ali ne u potpunosti jer bi to ograničilo uporabljivost rječnika.

Opterećenje pri izradi ovakvih priručnika je i to da nema suglasnosti među lingvistima oko definicije sinonima, pa ni oko toga što bi trebalo, a što ne, uvrstiti u rječnik sinonima. Prateći praksu sličnih rječnika drugih jezika, odlučile smo u rječnik uvrstiti i odnose koje mnogi ne bi smatrali strogo sinonimnima, odnosno i odnose riječi koje su u nešto daljoj značenjskoj vezi, ako su te riječi zamjenjive u nekim kontekstima.

Ohrabrenje autorima rječnika svakako nije činjenica da se izrada rječnika ne priznaje kao znanstveno istraživanje: rječnik se ne vrednuje kao relevantan rezultat u ocjenjivanju nečijeg znanstvenog rada. U tom smislu autorima više donose čak i kratki prikazi i osvrti negoli rječnici koji se izrađuju godinama. Ipak, u vrijednost ovakva pothvata nas su uvjerile pozitive reakcije korisnika rječnika: i izvornih govornika (prevoditelja, učenika, studenata...), i stranaca koji uče hrvatski.

Koji su planovi za sljedeće izdanje?

Za sljedeće izdanje, vremenski gledano, još nemamo konkretnih planova, ali, zajedno s urednicom, imamo neke ideje. Htjele bismo proširiti građu: to će biti moguće jer postaje dostupno sve više korpusa koji se mogu računalno pretraživati (puno više nego što smo mi izvorno imale na raspolaganju).

Osim toga, želja nam je građu obogatiti i većim brojem dijalektizama, žargonizama i razgovornih riječi, a nadamo se i konstruktivnim sugestijama korisnika.