Koncept, režiju i koreografiju osmislili su autorski tim Sanja Tropp Frühwald i Till Frühwald, a uloge tumače Petar Cvirn, Ana Mrak, Arijana Pospišil. Predstava je namijenjena djeci starijoj od pet godina.

Glazbu u predstavi je komponirao Damir Šimunović, svjetlo je dizajnirala udruga VRUM, scenu i kostime je osmislila Zdravka Ivandija Kirigin, Leo Vukelić bavio se kamerom i videom. Grafički je sve dizajnirala Maja Patafta. Sve ih je dramaturški savjetovao Mario Kovač koji je i napisao tekstove songova. Producenti su Leo Vukelić i Antonio Kiselić. Predstava je nastala u koprodukciji s udrugama VRUM iz Varaždina i Prostorom plus iz Rijeke.

S autoricom, plesačicom i koreografkinjom Sanjom Tropp Frühwald razgovarali smo o njenom novom projektu te neverbalnom jeziku plesa i pokreta.

Iz te razmjene s klincima tijekom proba formirao se i format predstave MINIMI te način izvođenja, ili možda je bolje reći - igranja, u svakom smislu te riječi. Također, budući da se bavimo dimenzijama i perspektivama, bilo nam je baš važno da predstavu zaista postavimo na razinu dječjih očiju - to znači skinuli smo je s klasične pozornice i postavili na istu razinu s publikom.

Objasnite nam koncept predstave i koje ste inovacije uveli? I dodatno pitanje o interaktivnosti – koliko klinci zapravo informacija i dojmova dobivaju iz tog pristupa?

Krenuli smo iz perspektive malog čovjeka u velikom gradu, interesiralo nas kakav je stvarno život djece u Dubravi ili nekom drugom kvartu u Zagrebu, htjeli smo i za nas same ponovo otvoriti taj svijet slobode igre i vidjeti svijet u dimenzijama i perspektivama koje smo možda putem pomalo i izgubili ili zaboravili. Ali vjerujemo da umjetnici i djeca dijele isti jezik. Neki ideal našeg umjetničkog djelovanja upravo je ta lakoća prelaska iz realnog u nadrealno, u igru.

Pitanje o količini informacija i dojmova koje publika dobiva nemoguće je pitanje, s obzirom na to da odgovor ovisi o svakom gledatelju ponaosob. Pogotovo zato što je potka ove naše igre suvremeni ples, koji je predivan modus operandi upravo zato što dozvoljava individualne interpretacije i različite poglede na istu stvar. U istraživanju smo koristili sve alate koji su nam u danom momentu bili na raspolaganju, igrali smo se i s našom umjetnošću - tako predstava koja iz tog istraživanja proizlazi koristi različite formate izraza - od plesa i scenskog pokreta, autorskog teksta, dizajna prostora, videa i drugih novih tehnologija...

Kako ste približili djeci 'ozbiljna' pitanja identiteta i odrastanja?

Neverbalni jezik plesa i pokreta asocira nas na sjećanja, emocije i iskustva iz djetinjstva kada nismo imali potrebu stvari toliko verbalizirati, već smo ih više doživljavali na intuitivnoj razini. Svi mislimo da znamo što nam znače pojmovi kao što su malo, veliko, bitno ili što nas čini da se osjećamo malima, velikima ili (ne)bitnima, no kad ih trebamo točno definirati riječju ili gestom, svako od nas govori ili pokazuje različite stvari. Naizgled banalni pojmovi poput tih ne mogu se uniformirati. I zato je pokret, a s njime i ples idealan poligon za prenošenje takvih poruka.

Postoje li zapravo 'male stvari' u dječjem svijetu ili sve ima prizmu 'veličine'?

Postoje - i u svijetu djece i u svijetu odraslih. No razlika je ta da se u svijetu odraslih pojam malog promatra isključivo u negativnom kontekstu (malo novca, malo vremena, malo pažnje), dok je kod djece taj isti pojam vrlo često i pozitivan. Tijekom rada na predstavi puno puta su nam djeca izrazila želju da nikad ne odrastu...

Kako gledate na suvremenu lutkarsku, plesnu i kazališnu scenu za djecu i mlade u Hrvatskoj? I što se po tim pitanjima radi vani?

Mislim da je većina kreativnog potencijala u nezavisnoj sceni, gdje se traži i autorski teatar, otvaraju se potrebe za novim tekstovima, a krenulo se ozbiljnije i u razvojne projekte koji se tiču suvremeno-plesne scene, to jest razvoju inovativnog, interaktivnog i inkluzivnog umjetničkog pristupa mladoj publici, koja konačno počinje biti u centru pažnje. To je, po mom mišljenju, i pametan pristup stvaranju novih strategija za razvoj publike i naša budućnost u koju moramo ulagati. Tako smo se priključili europskim strujanjima, gdje se suvremeni ples sustavno razvija i podržava na svim razinama već dobrih 20 godina.

Postali smo članovi najveće europske mreže za razvoj plesa za (i sa) mladom publikom Fresh Tracks Europe, pripremamo nove EU projekte i međunarodne suradnje, ali možda trenutačno najvažnija stvar je ta da smo krajem prošle godine krenuli s KLIKEROM, što je prva hrvatska platforma za razvoj suvremenog plesa za mladu publiku kroz koju djeluje par važnih organizacija iz cijele Hrvatske. Povezali smo se i s Hrvatskim centrom Assitej te Regionalnom mrežom Assitej koja je vrlo važna i radi na razvoju kazališta za djecu i mlade već dugi niz godina, a odlično surađujemo i s regionalnom plesnom scenom u projektu Generator.

Nadamo se da će i institucionalna dječja kazališta u budućnosti više otvarati nove europske perspektive, a sve te nove suradnje i krenule su u tom smjeru. Mi smo budućnost dječjeg plesnog kazališta, i svjesni smo izazova koji su pred nama, ali smo puni ljubavi prema svom poslu i ohrabreni uspjesima i sjajnim feedbackom publike, kako djece i mladih, tako i roditelja, pedagoga i kolega iz struke pa vjerujemo da smo na pravom putu.

Možete li nam preporučiti – što ne bismo smjeli propustiti?

Nikako ne biste smjeli propustiti odvesti dijete u kazalište. A ako nemate vlastito - povedite nećaka, susjeda ili malog prijatelja.

Nakon velikog uspjeha predstave 'Baja Buf', koji su novi projekti na kojima radite?

Razvijamo nove BB impro formate, to jest, kako je Baja Buf sistem, radimo na razvoju novih sistema koji funkcioniraju s različitim dobnim skupinama. Radi se i o novom pristupu produkciji, mi je zovemo 'slow production', jer takva vrsta razvojnog projekta traži dugoročnu posvećenost i istraživanje koje je detaljno, radi se kroz seriju rezidencija i u uskoj suradnji s nekoliko organizacija, dječjih vrtića, grupa umjetnika, pedagoga, psihologa, glazbenika, likovnih umjetnika, i proces do nekog izvedbenog formata dugačak je...

Početkom sljedeće godine, spremamo koprodukciju s HNK-om Varaždin i Centrom za kulturu iz Čakovca / Kazališnom družinom Pinklec, novi autorski projekt namijenjen mladima i odraslima pod nazivom 'the killer in me is the killer in you, my love' za koji nam autorsku glazbu pišu Mirela Priselac i Elemental. A kroz platformu Kliker spremamo nekoliko razvojnih projekata, istraživačke laboratorije za umjetnike, prezentacijske formate i gostovanja, edukativne programe i još jednu međunarodnu koprodukciju autorskog projekta s umjetnicama Dalijom Aćin Thelander (RS/Švedska) i Keren Levi (Nizozemska/Izrael).