Da je drukčije, ne bi se cijela Vlada uvrijedila na majicu s porukom Ne trebam seks, vlada me j… svaki dan. Ipak, ta poruka vrijeđa temelje duboko ukorijenjenog patrijarhalnog društva, u slučaju da također bude pročitana doslovno. Ne bi se ni premijerka, da se osjeća kompetentnom i sigurnom na svojoj poziciji, obratila Novinarskom društvu, nego bi se povukla, razmislila, možda i nasmijala generičkoj majici. Ne bi isticala potrebu za poštovanjem institucije Vlade i pozivala se na izborni legitimitet.

Je li krivo nesnalaženje na području književne teorije? Je li moguće da u petom razredu nisu naučili kako je metafora preneseno značenje pa da žene ne moraju doslovno krvariti za kuhinjskim stolom dok muškarci bezbrižno brode? Čini se da ništa nisu naučili na antologijskom primjeru šovinizma – madracima koje je Anto Kovačević silno želio namjestiti Vesni Pusić

Mazohisti koji prate sjednice Sabora znaju da oni misle doslovno. I onda kad duboko u noć raspravljaju ne mareći za pravogovor, i onda kad na svojim blogovima ignoriraju pravopis. Pa i onda kad metafore počinju čitati onako kako jedino znaju – kao slikovit prikaz zemlje kojom vladaju, zemlje oštro podijeljene na muški i ženski pol, kakvom je i sami žele vidjeti.

Malo tko pomislio bi da će bivši premijer Ivo Sanader, nakon što je dao ostavku i nakon što je prozvan kapetanom koji napušta brod koji tone, doista otići ploviti, kao pravo muško.

Jadranka Kosor je preuzimajući mandat izjavila da će, kao prava žena, ohladiti vrući krumpir i od njega napraviti ukusnu krumpir salatu. Neki dan flaster na njenom prstu otkrio je da se počela baviti rezanjem. Ali ne troškova državne administracije, što bi se moglo čitati kao posljedica njezine metaforički intonirane najave vođenja države. Bavila se rezanjem luka.

No zašto je onda premijerka, a za njom i cijela Vlada, uvrijeđeno nosioca majice s porukom prijavila Vijeću časti Hrvatskog novinarskog društva tražeći njihovo očitovanje? Zašto kad je, slijedeći retoriku figurativnog izražavanja, i sam posegnuo za jednim 'muškim' natpisom?

Boji li se hrvatski establišment da će njihov sugestivni, figurama prekapacitirani nastup biti dodatno provaljen? Boje li se da će narod shvatiti kako je i sve što su prije rekli ružna, no velika istina, ma koliko se oni trudili sakriti je pod kišobran metafore. Boje li se da će na vidjelo izaći prava priča o društvu podijeljenom na žensku salatu i muški brod, mušku bananu i stegnuti remen (što je opet prenesen kaiš iz Titova vremena)? Jer, sve je, kao i metafora u svojoj biti, istina.

Prisjetimo se Sanaderove apokaliptične izjave da je država u banani. Nije tada mislio na prirodu ove države, nije mislio da je Hrvatska banana država. Kad netko kaže da je država u banani, tada se koristi voćnim eufemizmom. Da je htio biti jasniji, poput nosioca one majice, rekao bi crno na bijelo da je država u k…

Prisjetimo se i kada je na saboru HDZ-a obrazlagao izbor svoje nasljednice - rekao je da je Jadranka Kosor bila vrijedna zapisivačica na temelju čijih bilješki su kasnije raspravljali. Muški valjda.

Tko zna koliko raspravljaju danas nad sudbinom onih što ih zovu bando lopovska. I oni se služe metaforom, no ta još uvijek nije doživjela realizaciju u stvarnosti. Rijetki su, naime, i na sudu proglašeni bandom. Kada će napokon doslovno shvatiti poruku naroda, puka, kako mu vole tepati?

Je li im jasno da su metaforizacijom stvarnosti od hrvatske napravili zemlju alegorije? I da istu tumače na najgori mogući način – doslovno – snebivajući se nad jednom slobodnomislećom majicom, izvršavajući tako samoubojstvo vlastitim oružjem. Nakon hobotnica, olujnih mora, dozivanja Ive Sanadera kao Mojsija u pomoć (Vlada nije zanemarila vjersku komponentu pa je čak dala deset mjera za izlazak iz krize!) čekamo još samo da netko kaže kako poslije kiše dolazi sunce. A toga ćemo se načekati jer nije bez vraga Ivo Sanader za svog političkog života povukao biblijsku da je sedam dobrih godina za nama. U ovom slučaju, tako nam bog pomogao