Na promociji sudjeluju Rujana Jeger, urednik knjige Kristijan Vujičić, prof. dr. dc. Boris Pirkić i glavna urednica tportal.hr Alemka Lisinski

'Svi već znamo kako se kaže: 'Psi su veliko veselje' ili: 'Vjeran kao pas', a tu je i popularan, ali ne manje točan marketinški slogan: 'Psi su zakon'. To su rečenice koje svjedoče o određenim osobinama životinje koja je u stvari uz nas najduže od svih - izuzmemo li buhe, grinje, uši i ostale kožne te crijevne nametnike koje sigurno nismo baš namjerno pripitomili. Prema nekim novijim teorijama, psi su s nama već oko 30.000 godina.

Mogli bismo reći da je to ne samo najduža kooperacija, partnerstvo i simbioza, već i uzajamni emotivni odnos između dviju vrsta visoko inteligentnih sisavaca na ovom planetu.

Ovo je vrlo osobno i autobiografsko viđenje tog odnosa, to jest – priča o Rujani Jeger i njezinim psima koja će također možda biti korisna, a svakako zanimljiva i zabavna ne samo drugim vlasnicima, prijateljima i ljubiteljima, već i onima koji psa nemaju ili (tek ili još) razmišljaju o tome da ga nabave.

Autorica unaprijed upozorava da se ne radi o sterilnoj knjizi lingvističko-politički korektnih i šturih savjeta o postupanju sa psom, već ima itekako sočnih tema o kojima vlasnici pasa ne 'ćakulaju' u parkovima bez rumenjenja.

Ova knjiga ne spada u beletristiku niti publicistiku, ali je svakako prva 'domaća' knjiga o psima te stoga možda začetnica jednog posve novog pravca – hrvatske pasološke (kinofilske?) proze', stoji u najavi.

Autorica donosi priču o tome kako je savladala strah od pasa te kroz svoje bogato iskustvo druženja s njima, iako napominje 'nije ni veterinarka, ni bihevioristica ili biologinja, zoologinja', savjetuje kako odabrati psa, kako se nositi s problemima odgoja i niz drugih korisnih sugestija.

'Nažalost, ljudi uglavnom odabiru psa prema kriteriju ljepote, a manje brinu o karakteristikama pasmine ili nekim drugim 'banalnim' stvarima poput veličine, a čak im i neke naizgled logične i općepoznate činjenice predstavljaju iznenađenje – linjanje, na primjer.Ako vam smetaju dlake, kupite gmaza ili ribicu. Raspitajte se koja se pasmina manje, odnosno uopće ne linja. Ima i takvih, ali su rijetke i pitanje je hoće li vam odgovarati svojim drugim karakteristikama.

<<< Blog Rujane Jeger na tportalu pratite ovdje >>>

Previše sam često čula priče tipa – uzeli smo djetetu zlatnog retrivera, ali ispostavilo se da je XZ (neki član porodice) alergičan/na na dlake ili: 'Pa naš je stari pas bio tako miran, a ovog treba stalno šetati, što nitko ne stigne…', ili: 'Mi smo cijeli dan na poslu, a on uništava po stanu, ne možemo više to izdržati…', a sve te priče na kraju završe riječima 'dajemo u dobre ruke', a nekada dobrih ruku nema. Stoga je krajnji cilj ove knjige da bude više ljudi koji znaju u što se upuštaju, za razliku od onih koji će početkom sezone godišnjih odmora ili skijanja psa izbaciti na ulicu. Bilo bi idealno za psa kada bi mu oni koji su ga uzeli bili čopor, prijatelji, a ne 'vlasnici' koji sa svojim 'vlasništvom' mogu raditi što god im se prohtije', dio je uvoda knjige, koji u cijelosti možete pročitati ovdje