Damir Karakaš svira harmoniku u tramvaju. Putnici gledaju u čudu, neki uživaju, neki su ravnodušni, a neki pokušavaju pobjeći. Međutim, do sljedeće je stanice još nekoliko minuta, morat će izdržati. Gospođa do mene pita je li to naš poznati pisac; pogleda me u nevjerici kad odgovorim potvrdno
Dvadesetak čudaka ukrcalo se u 18 i 18 sati na praznu četrnaesticu i krenulo u avanturu. Cilj je bio promovirati platformu book&zvook, a Ljubica Letinić, Lana Deban i suradnici zaključili su da bi to najbolje bilo putem flash moba. Dan nije izabran slučajno, upravo je jučer otvoren Interliber, najveći sajam knjiga u državi. Pitam zašto nisu tamo nego u ovom tramvaju.
vezane vijesti
'Spremali smo se na Interliber, gdje smo htjeli među ostale izdavače, odnosno pokazati naših 120 knjiga, točnije biblioteku domaćih naslova u prijevodima na engleski. Međutim, pokazalo se da ne možemo dobiti bolje mjesto od krajnje periferije paviljona 6, a nama se učinilo da to neće imati efekta. Nemamo ni snage ni potrebe boriti se s jezikom kojim govori klasična izdavačka industrija', otkriva mi Letinić.
'Htjeli smo pokazati da postoje knjige u audio formatu i da ih je moguće slušati u javnom prijevozu ali i u svakom drugom prijevozu, čak i dok čovjek upravlja prekooceanskim tankerom. Otkrilo nas je dosta pomoraca, to je krasna stvar. Čovjek je daleko, možda pluta usred Atlantika, i dođe u svoj jezik, onaj koji mu je topao i blizak', nastavlja.
'ZET je bio veoma susretljiv, odmah su nam pružili podršku. Nismo htjeli posebnu vožnju, htjeli smo javni tramvaj, broj 14, da možemo doći u kontakt s ljudima. Znali su da nećemo smetati ljudima, da ćemo im umjesto neugodnosti pružiti ugodnosti. Ovo vrijeme koje 'gubimo' u transportu je zapravo dragocjeno', zaključuje Letinić.
Glumac uljepšao vozačici dan
Nakon što je tramvaj stigao do Savskog mosta, Karakaš uzima predah, što je vrijeme da i njega nešto pitam: 'Nije me bilo teško nagovoriti, volim podržavati književnost u svakom obliku. Inače ne sviram, to sam davno radio, dok sam živio u Parizu. Malo sam se vratio u mladost, lijep je osjećaj. I sam volim slušati audio knjige, a i moj roman 'Proslava' je divno pročitao Leon Lučev, potpuno te uvuče u svoj svijet.'
'Čitao sam upravo vozačici Danijela Dragojevića, pjesmu 'Lula', a njoj je bilo iznimno drago. Rekla je da je to razlog zašto se voli baviti ovim poslom - mala iznenađenja koja uljepšaju dan. Izvodio sam i Kovačićevu pjesmu 'Mali pot' na njegovom specifičnom kajkavskom. Nekima je bilo drago, neki su u čudu gledali što se događa, baš kako smo i htjeli', otkriva mi mladi glumac Andrija Nazlić, koji je, uz Adriana Pezdirca i Espija Tomičića, bio jedan od trojice čitača.
'Zanimljivo mi je bilo vidjeti susret ljudi i govorenog teksta, što nemamo prilike vidjeti uživo. Želimo se približiti potencijalnim korisnicima aplikacije. Recimo, jedna mi je gospođa rekla da je probala pobjeći, ali se uspjela opustiti i uživati. Slušala je Adriana Pezdirca kako čita 'Zločin i kaznu'', kaže mi Deban u trenutku kad se vožnja bliži kraju.
Napravili smo krug od Trga žrtava fašizma do Savskog mosta i natrag, dobro se nasmijali i sjeli na piće. Dok se sliježu dojmovi, koristim priliku i bježim dalje u noć.
