Pasolini je još u djetinjstvu počeo pisati pjesme, kao mladić je studirao književnost, a prvi film napisao je i režirao u 39. godini, što je mnoge iznenadilo, no i kao filmski autor nastavio se baviti profilima likova koji su zastupljeni i u njegovim romanima.

Retrospektivu otvara u petak psihološka drama "Teorem (1968)", u kojemu se redatelj fokusira na duhovne i vjerske motive, kao i na seksualnost koja je jedan od pokretača radnje. Njegov prvi film s profesionalnim glumcima (Silvana Mangano, Terence Stamp, Laura Betti) osebujno je i izuzetno uspjelo djelo koje je u vrijeme premijere oštro polariziralo publiku i kritiku, ali i steklo kultni status, ističe se u najavi.

Autorovo debitantsko ostvarenje je "Accattone" (1961), drama oslonjena na neorealističku poetiku, govori o egoističnom svodniku koji se zaljubi i zbog ljubavi postaje mučenik. U vrijeme premijere film je predstavljao priličan skandal, ali naknadno stekao veliki ugled.

Dramu "Mama Roma" (1962) Pasolini je opisivao kao svojevrsnu posvetu svom mentoru Robertu Rosselliniju i njegovu glasovitom filmu "Rim, otvoreni grad". Anna Magnani je za ulogu u tom filmu nagrađena kao najbolja glumica u Veneciji.

Biblijska drama "Evanđelje po Mateju" (1964), ovjenčana Posebnom nagradom žirija u Veneciji, vjerna adaptacija evanđelja jedan je od Pasolinijevih najcjenjenijih filmova i jedino njegovo djelo koje nije naišlo na negativne odjeke u crkvenim krugovima, već je čak i hvaljen.

"Ptičice i ptičurine" (1966) humorna je drama za koju je glasoviti talijanski komičar Totò ovjenčan talijanskim Zlatnim globusom. Alegorijsko ostvarenje u formi filma ceste, Pasolinijev najdraži film, neobična je fantazija u kojoj autor u tematski fokus stavlja kršćanstvo i marksizam, pritom ostavljajući otvorenim pitanje vjeruje li osobno u nešto od toga, ili pak u oboje.

"Kralj Edip" (1967), adaptacija je znamenite Sofoklove tragedije i prvi dio tzv. "mitskog ciklusa" Pasolinijeva opusa, u kojemu se okreće tematici vezanoj uz predklasičnu i klasičnu Grčku, ali uspostavljajući odnos s tadašnjom društvenom stvarnošću.

Operna diva Maria Callas jedinu filmsku ulogu ostvarila je u Pasolinijevoj fantastičnoj drami "Medeja" (1969), slobodnoj adaptaciji glasovite Euripidove tragedije.

Satiričnom dramom "Svinjac" (1969) temeljenom na Pasolinijevu istoimenom i često izvođenom kazališnom komadu, autor kritizira i napada europsku (neposredno njemačku) srednju klasu sredine 20. stoljeća, malograđansko kapitalističko društvo i neofašističke tendencije u Europi.

Prikazat će se i "Dekameron" (1971), nagrađen Srebrnim medvjedom u Berlinu, uspješna slobodna adaptacija istoimene zbirke novela Giovannija Boccaccia, koja kroz priče iz prošlosti kritički progovara o tadašnjem društvu.  Riječ je o prvom segmentu njegove "trilogije života", filmu koji slavi mladost i uživanje u životu, a sam Pasolini u filmu tumači ulogu ambicioznog slikara freski. 

Drugi dio je povijesna drama "Canterburyjske priče" (1972), a kao najatraktivniji dio trilogije izdvaja se pustolovna fantastična humorna drama "Cvijet tisuću i jedne noći" (1974), ovjenčana Velikom nagradom žirija u Cannesu, adaptirana prema pričama iz knjige Tisuću i jedna noć.

Pasolinijev film "Salò ili 120 dana Sodome" (1975) smatra se jednim od najkontroverznijih filmova 20. stoljeća, a sam redatelj smatrao ga je alegorijskim prikazom kapitalizma u kojem su materijalne vrijednosti kao i želje za konzumerističkim uživanjem i stjecanjem profita posve uništile ljudski duhovni život i humanizam.

Program je realiziran u suradnji s Veleposlanstvom Talijanske Republike u RH i Talijanskim institutom za kulturu u Zagrebu.