Kada bi se 150 članova Hrvatskog sabora biralo lutrijskim postupkom među svim punoljetnim građanima i građankama Hrvatske, pritom pazeći da izabrani odražavaju dobnu, rodnu, obrazovnu itd. strukturu stanovništva, mislite li da bi takav Sabor bio bolji od aktualnog i prijašnjih saziva u kojima su dominirale političke stranke?

Belgijski publicist David Van Reybrouck u svojoj uvjerljivoj i iznimno aktualnoj knjizi ‘Against Elections: A Case for Democracy’, koju je objavio na engleskom jeziku Penguin, na dvjestotinjak stranica zagovara spas suvremene liberalne demokracije od ‘izbornog fundamentalizma’ pomoću formalnih inovacija u tome kako pristupamo funkcioniranju demokracije. Van Reybrouck (rođen 1971. u Brugesu) jedan je od vodećih javnih intelektualaca u Belgiji koji je prethodno napisao impresivnu povijest Konga koja je prevedena na niz svjetskih jezika, a svojim polemičnim tekstom ‘Against Elections’ izazvao je velik interes europskih medija koji su se raspisali o njegovim prijedlozima.

Knjiga ‘Against Elections’ podijeljena je u četiri dijela u kojima se Van Reybrouck bavi aktualnim boljkama liberalne demokracije, a to su ‘Simptomi’, ‘Dijagnoze’, ‘Patogeneza’ i ‘Lijekovi’. U ovoj jasnoj uzročno-posljedičnoj podjeli odmah se vidi da je knjiga pisana tako da je mogu čitati i razumjeti svi, dakle većinom razgovornim jezikom i za politološku tematiku nekim neizbježnim stručnim, ali poznatim terminima. Autor se prisjeća i predavanja kojima je prisustvovao kao student, citira i neke intelektualne gigante iz povijesti poput Jean-Jacquesa Rousseaua i Montesqieuea, opisuje kako je funkcionirala demokracija u antičkoj Ateni, a sve to savršeno je povezano i pridonosi tome da ‘Against Elections’ čitatelju ni na trenutak nije dosadno štivo. Dapače, čita se kao napeti krimić i brzo dolazi do kraja, što navodi na dodatno iščitavanje.

No još su upečatljivije ideje koje Van Reybrouck iznosi, a koje vidi kao potencijalno rješenje zamora materijala liberalne demokracije koja je s jedne strane obilježena elitizmom političkih stranaka i sve duljim kampanjama za izbore koje - u stilu Milana Bandića - započinju odmah nakon što su prethodni izbori završili. S druge strane tu je desni populizam, utjelovljen u usponu Donalda Trumpa, Marine Le Pen, Geerta Wildersa i sličnih političara, koji pak reprezentativnu demokraciju želi zamijeniti jakim vođom, što je još gora opcija od okoštalih struktura koje trenutačno imaju političku moć.

Van Reybrouck podsjeća da je trenutačni model predstavničke demokracije izmišljen nakon Američke i Francuske revolucije, i to s jasnom željom njegovih tvoraca da stvore novu demokratsku aristokraciju i moć upravljanja državom zaštite od građana. Pored svih argumenata koji se navode u knjizi, dovoljno je pogledati i sve povlastice koje imaju saborski zastupnici u Hrvatskoj da bude jasno kako oni jesnu svojevrsna aristokracija u odnosu na ostatak stanovništva.

Parlamentarna demokracija pospješuje i to da se kao predstavnik naroda bira klasa ljudi koja je većinom visokoobrazovana, što nije realna reprezentacija obrazovne strukture stanovništva, a u mnogim je državama problem i podzastupljenost žena, čega je Hrvatski sabor također depresivan dokaz. Nasuprot tome, demokracija u Ateni funkcionirala je tako da su se ljudi u većinu vladajućih tijela birali lutrijom, što znači da je svaki građanin imao jednake šanse sudjelovati u kreiranju politike i upravljanja državom, neovisno o tome može li, primjerice, platiti skupu predizbornu kampanju.

‘Against Elections’ odgovara i na standardne prigovore ovakvom demokratskom modelu pa Van Reybrouck pita zašto je u redu da na politiku mogu utjecati lobisti i think-tankovi, a veća participacija običnih građana trebala bi biti percipirana kao opasnost. Zanimljivo je i da autor kritizira referendum kao alat demokracije, argumentirajući kako referendumi kompleksne teme svode na dihotomiju za i protiv te podgrijavaju niske strasti. Knjiga zagovara posve konkretno da se u Europskoj uniji uvede drugi dom Europskog parlamenta koji bi bio sastavljen od građana izabranih lutrijom iz svih članica EU-a, što bi definitivno smanjilo postojeći demokratski deficit.

Da to sve nisu samo maštovite ideje koje se ne mogu realizirati u stvarnosti, pokazuje i nekoliko svježih primjera takvog uključivanja građana u politički život Irske, Islanda i Kanade koji su većinom donijeli odlične rezultate. Primjerice, u Irskoj je takvom participacijom građana provedena promjena ustava, a to je zasigurno model koji bi ubuduće trebala razmotriti i Hrvatska.

‘Naša demokracija uništava se ograničavanjem na izbore, iako izbori nisu izmišljeni kao demokratski instrument’, zaključuje na kraju ‘Against Elections’ David Van Reybrouck te postavlja pitanje što čekamo s potrebnim reformama. Za razliku od brojnih drugih autora, a vođen Marxovom maksimom da je cilj promijeniti svijet, Van Reybrouck nudi jedan nov i uvjerljivo razrađen model demokracije koja bi bila mnogo bliža svim građanima i u kojoj bi svatko imaju jednake šanse na ograničeno razdoblje biti dio vlasti.

U svakom slučaju, riječ je o knjizi koju bi svakako trebalo prevesti na hrvatski jezik, jer ‘Against Elections’ je tekst o kojem se trenutačno raspravlja u Berlinu, Bruxellesu i Londonu, o kojem se piše u Guardianu i Der Spiegelu. Čak i ako se netko ne slaže s idejama Davida Van Reybroucka, javna rasprava o njima sigurno obogaćuje demokratski diskurs i vraća nadu u to da postoje načini kojima možemo nadići krizu demokracije u kojoj već predugo živimo.