‘Ako itko može spasiti knjiški biznis, onda je to Richard Nash’, kazao je Andrew Keen, autor knjige ‘Kult amatera’, oštre kritike weba 2.0. Nash je od neovisnog Soft Skull Pressa, gdje je bio urednik od 2001. do 2009, stvorio kultnog izdavača njujorške scene, lansirajući nova imena – a za svoj rad dobio je od Udruženja američkih izdavača Nagradu za kreativnost u neovisnom nakladništvu. Prozvan je jednim od pedeset vizionara koji mijenjaju svijet (Utne Reader), a Mashable ga je proglasio top tviterašem koji mijenja izdavaštvo.

Mnogo pričam o promjenama u izdavaštvu, povijesti tiska, autorskim pravima. Pripremajući se za Hrvatsku, pričao sam s prijateljem koji je studirao slavistiku o samizdatima i današnjem objavljivanju knjiga u vlastitoj nakladi. Zanimljivo mi je povezivati različite uzroke samoizdavanja koji dovode do istog cilja. Bilo da se radi o političkoj represiji, cenzuri i zabrani ili činjenici da vas je odbilo 50 izdavača pa ste sami odlučili objaviti knjigu. Sigurno će se naći netko tko tvrdi da je isto odbije li te sufinancirati država ili izdati Random House. Ljudi koriste dostupne i napredne tehnologije kao neki oblik kulturne i političke intervencije i osobne ekspresije. Nekad zbog sadržaja, nekad zbog represivnog sustava.

Na što ćete se fokusirati na zagrebačkom predavanju?

Što znači pisati i objavljivati knjige na malom jeziku poput hrvatskog koji razumije možda dvadesetak milijuna ljudi u regiji. S time se pisci koji pišu na engleskom nikad ne suočavaju. Njih mogu pročitati milijarde ljudi.

Znači li to da bi svi trebali pisati na engleskom?

Svejedno je pišete li na engleskom ili prevodite knjigu. Više je bitno pronalaženje estetskih ili kulturalnih veza gdje god je to moguće. Ono što predlažem kao dio rješenja jest korištenje novih tehnologija i drukčijih oblika komunikacije osim same knjige kao proizvoda. Imati par tisuća primjeraka tiskanih knjiga raspodijeljenih na nekoliko knjižara, ne garantira ništa.

Kao izdavač, prečesto sam se susretao s identičnom situacijom kad autor donese rukopis. Presretan je kad ga prihvatim, oduševljen kad uredimo knjigu, počašćen prvim primjerkom, kad svoju knjigu vidi u knjižari ne može doći k sebi. Samo par sekundi kasnije kad se osvrne po knjižari i shvati da su stotine i tisuće knjiga oko njegove, a samo devet ljudi koji traže nešto za čitanje, shvati da je to tek početak njegova kulturnog angažmana.

Što to znači na hrvatskom primjeru?

Kao što u glazbi uz prodaju albuma dobivate novac od downloada, majica, koncerata, ekskluzivnih koncerata u backstageu za deset ljudi, tako bi trebalo biti i u plasmanu književnosti. Umjesto da se razmišlja kako prodati dvije ili tri tisuće primjeraka knjiga, treba pronaći što više načina kako autor može biti u interakciji s publikom. Festivali su jedan od njih jer bitno je stvarati bazu fanova.

Postoje inicijative na državnoj razini koje podupiru vidljivost lokalne kulture na globalnom području. Kad hrvatsko Ministarstvo kulture podupre odlazak Roberta Perišića u Ameriku da promovira svoj roman, to ima veliku vrijednost. Iskoristit ću nesimpatičan kapitalistički pojam networkinga. To je najvažnije. Poznavati i upoznavati ljude, društveno povezivanje. Tu je smještena moć u kulturnim krugovima.

Koliko autora je spremno na sve te korake?

Često se misli da su autori najsretniji zatvoreni u kući i nezainteresirani za društvenu interakciju. Sigurno ih ima takvih, no uglavnom je riječ o glupim stereotipima. Čak je i Samuel Beckett kao ogledni primjer mizantropa radio za televiziju, što je bio način da izađe iz kuće, da osjeti ljude i predstavi im se. Razumijem da to nije najjednostavnije, no nije nemoguće.

Jonathan Franzen se stalno žali na neki takav tip angažmana na koji su pisci prisiljeni. I kako to radi? Objavljujući esej u Guardianu! Ako nije htio angažman s ljudima, zašto piše i objavljuje u Guardianu? S druge strane, stalno je prisutan na Twitteru. Ne mora to raditi sam. On provocira ljude da tvitaju o njemu.

Jesu li društvene mreže Facebook i Twitter postale društveni mediji?

Kultura 140 znakova ne može ugroziti književnost. Ne mislim da se svijet promijenio ni približno koliko tvrde njihovi osnivači i evanđelisti. Te društvene mreže su stvari učinile transparentnijim i lakše je vidjeti tko o čemu priča i do čega mu je stalo. Dopuštaju ti da budeš pripadnik više no jednog plemena. Prije industrijske revolucije svi su bili u jednom selu i gledali iste slike te slušali iste zvukove. Internet revolucija osigurala je da svi više ne čitaju istih deset knjiga i slušaju istih deset pjesama. Živimo u post-punk selu, gay-selu i takvih deset istovremeno. Internet ima potencijal da malim kulturama omogući jeftiniju proizvodnju i distribuciju kulture.

Svaka zemlja, jezik i tržište imaju svoj ritam. Rastuća tržišta su britansko, njemačko i filipinsko, no potonje iz posve neuobičajenih razloga. Kod njih ranije nije bilo mnogo tiskanih knjiga i doživjeli su prijelaz na digitalne, kao što se u nekim zemljama pojavio mobitel bez da je prije postojao telefon.

Konkretno, u Americi, ono što je mnoge čitatelje prebacilo s papirnatih na elektroničke knjige jest njihova dostupnost. Potrebna je kritična masa, a u Americi su tu kritičnu masu stvorili čitatelji ljubavnih romana pa su ti romani bili najprodavaniji žanr. Imati priliku da nekoliko sekundi nakon što si pročitao knjigu možeš nabaviti njen nastavak ili drugu, i to mnogo jeftinije, za njih je očaravajuće, a za izdavače ohrabrujuće.

Također, izdanja ljubića su bila toliko estetski loša da je elektronička knjiga davala ljepši dojam. Ulogu je odigrala i doza srama. Kad čitaš na nekom gadgetu, nitko ne vidi naslovnicu. Slično se desilo i s krimićima. Ljudi traže još.

Što mislite o Oprah i utjecaju njenog Književnog kluba?

O njoj ću pričati i ovdje u Zagrebu. Interesantno je da je njena početna pozicija bio dnevni talk show dobre reputacije, no bilo je mnogo boljih i gledanijih, poput Springera. No kad je počela sa svojim književnim klubom, njen uspjeh je rapidno počeo rasti. Prikupila je milijunsku publiku koja svakoga dana ide u krevet s knjigom koju je preporučila. O toj knjizi pričaju s prijateljima. Pokušavaju svoj život shvatiti kroz nju. U jednom trenutku Oprah je bila ukinula Književni klub, no nakon par mjeseci ga je vratila jer joj je gledanost počela strašno padati. Knjige su pomogle Oprah više nego što je ona pomogla njima.

Tko je vaš omiljeni pisac?

Samuell Beckett.

I kako biste ga danas prodali?

Problem je što danas rijetko tko zna tko je Samuell Beckett. Fokusirao bih se na njegove fanove i pokušao među njima naći neku vezu. Išao bih na Giacomettijevu izložbu i tamo distribuirao njegove knjige pojašnjavajući vezu dvojice umjetnika, igrao bih na filmove, na Bustera Keatona. Radi se o pripadniku visoke kulture pa bi pokušaj da ga se učini bestselerom bio pišanje u vjetar.