Riječ je o Kotrljajućem kamenju koje je steklo sve osobine rijetkih, velikih dijamanta, osim jedne, a to je ta da se nikad nisu dali izbrusiti ni od koga pa ni od sebe samih. Gotovo da su svake zaokružene obljetnice bili pred raspadom, ali uvijek su nekako uspjeli preživjeti sve unutrašnje i vanjske bure i oluje promjena stilova, moda, publika svakih fela, svekolikih svjetskih perturbacija s prečestim krizama u grupi, a koje, u svim varijacijama, autorski dvojac Glavan – Horvat precizno bilježi i znalački analizira.

Prvi, uvodni i temeljni dio knjige naslovljen 'Od pokreta do establišmenta' potpisuje Darko Glavan, a ostala dva dijela 'Vremena se mijenjaju' i 'Sprinteri i maratonci' nastavio je i sastavio Hrvoje Horvat. Taj četrnaest godina mlađi autor, pisac je koji u završavanju knjige, dolazi zapisima doslovce do dana izlaska izdanja iz tiska, a već u njihovoj pretknjizi ovome izdanju Horvat se iskazao kao vrlo koherentan, kongruentan i kompetentan koautor.

Naime, isti koautori su 1998. objavili knjigu The Rolling Stones – Rock'n'Roll Babilon (Šareni dućan, 1998) što je očito prethodnica ovome proširenom i dopunjenom izdanju. Stjecajem okolnosti autor ovih redaka pročitao je mnoge tekstove Darka Glavana bivši mu urednikom u njegovim počecima kada se on, uz Dražena Vrdoljaka, uspostavio kao jedan od rodonačelnika rock kritike u ovome dijelu svijeta zahvaljujući ponajviše ozbiljnim kritičkim tekstovima o popularnoj glazbi u doba kada se, o uglavnom festivalskoj popularnoj glazbi, pisalo tako da su lakokategorijski novinari iz tada zaista visokotiražnih listova prognozirali koja će skladba ili kompozicija ulaziti u uho, pa shodno tome i čuti se u uličnim zvižducima, a koja ne. Glavan se tada, prvo u omladinskoj štampi, uspijeva nametnuti kao autoritetan kritičar popularne glazbe koji ne ostaje samo, primjerice, na prosudbama same rock produkcije, nego zalazi, analizira i ocjenjuje širi društveni i kulturološki aspekt u kojem se razni pop artefakti pojavljuju.

Pritom je, što je inače bila osobina njegove kreativne ličnosti, znao uvijek biti i ozbiljan i primjereno zabavan. Njegove stroge i argumentirane ocjene često su bile popraćene primjedbama koje je karakterizirao specifičan, duhovito blagi cinizam. Od samih početaka znao je biti zanimljiv tako da je o zvijezdama rocka pisao i kao o celebrityjima, (nipošto onako kako se to danas piše u hrvatskoj pljesnivo žutoj štampi), ali pritom je i plasirao bitnu, ozbiljnu karakterizaciju određenih ličnosti. Primjerice, kada piše o prvoj dugotrajnijoj ljubavnoj vezi Micka Jaggera, Chrissie Shrimpton, ne propušta napomenuti da je ona sestra svjetski poznatoga modela Jean Shrimpton, ali i da nije bila tako zgodna. No zahvaljujući njoj Mick je postao dijelom medijske aristokracije koju su sačinjavali veliki fotograf David Bailey, kreatorica Mary Quant, Beatlesi i drugi. Budući da je Chrissie bila i bogata, Jagger je, primjećuje Glavan, u tim počecima razmišljao i glavom studenta ekonomije.

Uspješno koautorstvo Glavan – Horvat karakterizira i zajednička vrlina dobrih pisaca, a to je njihova lakoća i uvjerljivost zaključnih definicija. Zajedničko je našim koautorima i što uvijek u pripovjedačko analitičkom diskursu precizno kronološki significiraju i bitne politsociološke ekstenzije tih apsolutnih gospodara najutjecajnije prevratničke glazbe našeg doba, ali to je samo rock'n'roll, grme oni. U završnim poglavljima Horvat rezimira karijeru Stonesa tako što kaže da je istina u slučaju Stonesa odavno otkrivena bez obzira je li riječ o nastupu pred nekoliko stotina ljudi u klubu ili nekoliko desetaka tisuća ljudi i milijunskom auditoriju na otvorenom, Mick Jagger i društvo u stanju su prirediti najveći koncertni boom i ne dati vremena za teoretiziranje. Tako, zaključuje Horvat, a to nije mali kompliment za karijeru koja toliko traje, jer su upravo vitalizam i scenska energija genetski začuđujuće karakteristike čudesno vitalnih glazbenika u sedmom desetljeću života.

Knjizi o kojoj je ovdje riječ prethodila je autobiografija Ketiha Richardsa jednostavno naslovljena 'Život' (Profil, 2011), izdanje je to koje je postalo svjetski bestseler, štivo koje bjelodano dokazuje da je slavni autor i koautor mnogih uspješnica Rolling Stonesa i multitalentirana osoba. Njegova ispovjedna knjiga otkriva mnoge misterije globalno kompleksnoga fenomena Rolling Stonesa, a čita se kao da je posrijedi nekakav zanimljiv anti-bildungsroman. Knjiga Glavana i Horvata pak uvelike je sukladna Richardsovoj, a odlikuje je to što posebno sadrži i refleksije fenomena Rolling Stonesa na ovu našu smutnu sredinu kroz cijelo to dugo vrijeme kao i logično strukturno uključene kritičke prikaze, posebice, dvaju koncerata u Zagrebu, ali i u ostalim bližim i daljim destinacijama.

Posebna je vrijednost i likovni prilog ovoj knjizi s fotografijama Briana Rašića, alias Branislava Rašića, jednog od najboljih svjetskih rock fotografa, službenoga fotoreportera Rolling Stonesa, koji je karijeru započeo sedamdesetih objavljujući kod istoga spomenutoga urednika kao i Darko Glavan. Njegove snimke s besprijekornim osjećajem za odlučujući trenutak, kada je dinamička gesta rokera u klimaksu, otkrivaju zašto je upravo on, u najmanju ruku, persona grata, u rolingstonskoj danas visoko industrijskoj mašineriji.

Hrvoje Horvat završava knjigu veoma efektnom poantom koja sublimira cijelu priču o Kotrljajućem kamenju. Citiram: 'Ukratko, Rolling Stonesi su posljednji zajednički nazivnik mnogim generacijama, publici i kritičarima – nešto poput Elvisa Presleya koji je preživio, dodavši povijesti rocka konotaciju trajanja koja se mnogima još donedavno činila protuprirodnim činom.'

Sve u svemu, pokojni koautor Darko Glavan, koji je 2009, kada je započeo pripreme za veliku izložbu u zagrebačkome Muzeju za umjetnost i obrt pod naslovom 'U ritmu rocka', tragično poginuo u prometnoj nesreći nakon rock koncerta u Varaždinu, jamačno bi bio suglasan s nastavcima i sastavcima Hrvoja Horvata u ovome izdanju. Knjiga je to, naime, za one spremne na dostojanstveno starenje.