Zaplet je jednostavan: ispod pariškog kvarta iz naslova navodno je pronađena nafta, pa kapital i njegovi poslušnici počnu kovati planove kako bi ljude iselili, kuće srušili i prirodno bogatstvo eksploatirali, bez obzira na sve. U tome ih spriječi Aurelie, luđakinja iz Chaillota, uz pomoć jednako 'ludih' prijateljica, i to tako da profitere, špekulante i razbojnike svih vrsta zatvori u podzemlje za kojim žude i kojem, na koncu, pripadaju.

Za premijeru 31. siječnja Giraudouxovu 'poetsku satiru na rubu fantastike' užurbano priprema redatelj Krešimir Dolenčić, prema prijevodu Davora Šošića i uz dramaturšku pomoć v.d. ravnateljice Drame HNK Ane Tonković Dolenčić. Autorski tim još čine kostimografkinja Doris Kristić, scenograf Miljenko Sekulić i skladatelj Matija Dedić. Iako je izvorno pisana za stariju podjelu, Luđakinju iz Chaillota i njezine prijateljice igra mlađi dio ansambla Drame: Lana Barić, Ivana Boban, Ana Begić, Barbara Vicković i Iva Mihalić. Kontru im drže Siniša Popović, Žarko Potočnjak, Zijad Gračić, Leon Lučev, Goran Grgić i drugi.

Rijetko na repertoaru, Giraudoux ipak nije potpuna nepoznanica hrvatskim kazalištarcima. Uz nekoliko institucionalnih predstava, često su ga na Akademiji dramske umjetnosti kao ispit sa studentima postavljali Tomislav Durbešić i Vlado Habunek. Krešimir Dolenčić o njemu intenzivno razmišlja otkad je u Dubrovniku postavio njegovu 'Ondine', ali ovaj tekst ga već dugo 'muči'. 'Luđakinju...' je postavio 1993. u Wuppertalu, i tada se pitao kako sve autorova vizija, napisana u okupiranoj Francuskoj sredinom Drugoga svjetskog rata, funkcionira u današnjim vremenima kad postaje zbilja. Igrom slučaja, jer joj je prethodio dug proces nagovaranja najprije bivše, a onda i trenutne v.d. uprave, premijera u HNK-u dolazi točno na sedamdesetu godišnjicu autorove smrti.

'Tekst sam nazvao aktivističkom bajkom. Na početku filma iz 1969. s Katharine Hepburn u naslovnoj ulozi piše: 'Ovo je priča o tome kako dobro pobjeđuje zlo. Ali to je samo priča.' Mislim da je došlo vrijeme za kritičnu masu takozvanih luđakinja i svih drukčijih ljudi, onih koji ne misle da je svijet ovakav kakvog nam ga predočavaju, i to je razlog zašto sam poželio danas ponovno postaviti ovaj tekst', kaže Krešimir Dolenčić prije premijere.

Prije nekoliko mjeseci u istom je kazalištu Paolo Magelli postavio 'Na dnu' Maksima Gorkoga, a scenografsko rješenje te predstave dalo je naslutiti da se radnja zbiva u podzemlju dok su likovi s pozornice odlazili kroz cijev koja bi mogla biti i kanalizacijska. 'Luđakinja iz Chaillota' pak završava u kanalizaciji. Je li riječ o programskoj odrednici sezone ili je vrijeme takvo da se i kazalište mora baviti kanalizacijom? 'Kanalizacija nam je suđena! Danas nažalost imamo prisan odnos s otpacima ljudskog društva i smećem. Osim toga, i država nam je, u kreditnom smislu, proglašena smećem', odgovara Dolenčić i nastavlja: 'Ovaj tekst je danas aktualan jednako kao i u trenutku kad je pisan. Giraudoux je u okupiranom Parizu govorio da će zlo nestati i da će doći mir, ali da za njega treba biti spreman. To je tada značilo, a i danas znači, ne dopustiti da predsjednici lažnih kompanija, burzovni mešetari i pohlepno propalo plemstvo preuzmu mir koji su napravili mali ljudi, nerijetko i svojom žrtvom. Danas možda nemamo Treći svjetski rat, ali imamo rat za dostojanstvo i ljudskost koji je jednako žestok i odnosi žrtve.'

Koliko je zaplet 'Luđakinje iz Chaillota' suvremen, redatelj pokazuje i primjerom: 'Danas postoji fracking, traženje plina ispod naseljenih mjesta koljenastim bušilicama, tako da bušotina može biti negdje dalje, ali svrdlo može biti ispod naših kuća. Možda već i jest. Priča koju je Giraudoux zamislio kao metaforiku danas je sasvim bliska i realna. Zato i postoji organizacija Umjetnici protiv frackinga.' No koliko god konkretan bio, Giraudoux nije izravno angažiran autor: 'Svi njegovi tekstovi su duboko simbolični i metaforični. Giraudoux je takav pisac, on nije angažirano direktan kako je u njegovo vrijeme bio, na primjer, Brecht. Naprotiv, vrlo je poetičan i asocijativan pisac, nježan autor koji priču o luđakinji i nafti ispod Pariza ne koristi direktno i doslovno, nego kao simbol toga da bi svijet zaista mogao biti bolji kad bismo mi to sami željeli. Pored toga, uvijek ima neke simbolične, čudesne likove koji su kao premosnice za neki drugi svijet.'

Međutim kraj komada ipak daje sasvim jasan odgovor, čak i naputak kako svijet učiniti boljim. O tome Dolenčić kaže: 'Svakoga dana nam prolazi kroz glavu želja da bagru zatvorimo u neku rupu kako je više nikada ne bismo vidjeli. Međutim teško je povući obarač, iako Giraudoux ne isključuje i tu mogućnost. I sam je bio aktivist, ali naravno na slično nježan način na koji je i pisao. Osnovao je ligu za očuvanje konzervativnog života jer je htio konzervirati postojeće dobro koje imaju mali čovjek i male sredine u Francuskoj, uz svu toleranciju, ljubav, ali i ekologiju i prava životinja. Pisati o tome usred Drugoga svjetskog rata bilo je pomalo bizarno, ali i to je dokaz koliko Giraudoux nije jednoznačan ni jednodimenzionalan autor.'

'Luđakinjom iz Chaillota' Lana Barić će odigrati prvu glavnu ulogu u HNK-u. 'Ona je logičan izbor jer sama po sebi ima neki odmak i disonancu koju je lijepo pokazala već u mnogim ulogama, ne samo u HNK-u. Istodobno, ona je i solistica par exellence! U originalu bi glavnu ulogu trebala igrati starija glumica, ali meni se učinilo da danas poruke ovog teksta moraju biti jasnije, naglašenije i afirmiranije, kao što su i svi oni ljudi koji na ulicama traže neki bolji svijet ipak mlađi!', zaključuje Dolenčić.