U davnim srednjoškolskim danima, devedesetih godina prošlog stoljeća, malo koji mladić iz sedamdeset i neke nije imao najdražu alternativnu rock divu. Danas takva tvrdnja vjerojatno ne odgovara duhu vremena, ali u to doba smo, barem oni dobronamjerni među nama, imali želju da te žene s gitarama prodrmaju još jedan tabuizirani svijet kojim su dominirali muškarci.

Ne mogu reći da je Kristin Hersh, bar što se mene tiče, bila na tom tronu. Ljuta bitka vodila se između dviju basistica, imenjakinja i koautorica u alter rock gigantima – Kim Gordon iz Sonic Youtha i Kim Deal iz Pixiesa – pa je tek onda preko The Breedersa u fokus došla Tanya Donnelly i njezin Belly.

Throwing Muses, zajednički bend Tanye Donnelly i njezine polusestre Kristin Hersh, zaskočio me nekako iz prikrajka, s dosta godina zakašnjenja, s obzirom na to da je nastao još ranih osamdesetih i većini njih – naročito Pixiesima, koji su se uz pomoć sestara Hersh/Donnelly došlepali do izdanja za 4AD – otvorio vrata svjetske slave. No zato danas, kad po streaming servisima ili dućanima s pločama listam kroz povijest te ere, akustični live album 'Live at Noe Valley Ministry', koji je Hersh snimila 2001., u poodmakloj fazi solo karijere, jedan je od najdražih i najuvjerljivijih dokumenata tog vremena.

Na njemu Hersh, već dobro izmučena šizofrenijom, kasnije bipolarnim poremećajem te izmijenjenom percepcijom zvuka izazvanom nesrećom na biciklu koja joj se dogodila kad je imala 16, rezimira svoju već tada bogatu karijeru u akustičnom formatu. Koncert premrežen duhovitim pričicama otkriva slobodoumnu autoricu koja inserte iz života bez filtara uglazbljuje u izravne, katkad razorne glazbene vinjete.

Ako ništa drugo, taj akustični live album dovoljan je razlog da dvadesetak godina kasnije provjerimo u kakvoj je Hersh formi. Najvjerniji zagrebački fanovi imali su priliku podružiti se s njom već dan ranije, u intimnom ambijentu platoa književnog kluba Booksa, te je u razgovoru s Markom Pogačarom otkrila dio svojih spisateljskih nadahnuća. Hersh je, naime, autorica vrlo uspješne autobiografije 'Rat Girl', ali i knjige o svom odnosu s prerano preminulim kantautorom iz Atlante Vicom Chestnuttom.

U Močvari je pak zagrijavanje za njezin nastup odradio životni joj partner, bivši basist Throwing Musesa i Bellyja Fred Abong. Stigli smo pred kraj njegova seta, no dovoljno da barem nakratko doživimo romantičnog muškarca u zlatnim godinama čija kantautorska vještina i – očito – topla ljudska aura odgovaraju njegovoj partnerici u fazi zrele životne stabilizacije.

Kristin Hersh je oko 21.30 išetala na pozornicu u crnim gležnjačama i bijeloj haljini nalik spavaćici, klasičnoj grunge kombinaciji koje se drži još od devedesetih. Sjela je uz golemo rasvjetno tijelo u obliku izduženog jajeta i smireno, ali energično, zagazila u sat i petnaest minuta dug presjek karijere, premrežen solo materijalom i nezanemarivim brojem pjesama Throwing Musesa, uglavnom s albuma izdanih u dvijetisućitima.

Pedesete su već odavno tu, i to se čuje u za nijansu spuštenom tonalitetu izgrebanog grla zbog kojeg se, čak i uz tu njezinu vokalnu specifičnost, Hersh muči izvući najviše tonove, zapinjući negdje između registra Kurta Cobaina i pustinjaka Johna Garcije iz Kyussa. Ipak, i dalje je bez ostatka posvećena glazbi, nemilice nižući akorde, stihove, opaske, sramežljive poglede i lucidne osmijehe, poput neke simpatične bake koja uz plamen iz kamina čita djeci apsurdne priče s elementima komedije i horora, ali istodobno i djevojčice koja te priče pretapa u pjesme uz pomoć sinestezije.

Najbolji dojam ostavljaju mračnom americanom nadahnuti komadi Throwing Muses poput 'City of the Dead' ili 'Slippershell', koja se nevidljivo pretapa u hitčinu 'Your Ghost', otpjevanu gotovo šaptom i utišanu do stupnja da zaboravite da ju je nekad pjevala u grlenom duetu s Michaelom Stipeom. Iz tog ciklusa mistične južnjačke gotike izdvojili bismo još 'The Cuckoo', obradu apalačkog napjeva koji je Hersh još u djetinjstvu naučila od oca, hipika koji ju je odgojio u komuni, a koju će predstaviti kao 'jedinu apalačku folk pjesmu koja ne završi tako da pijanac ubije svoju djevojku'.

Kristin Hersh tako odjavljuje neuobičajeno pretrpan koncertni mjesec u kojemu smo se propisno iznojili, ali i naslušali nadahnutih glazbenika raznih generacija, podjednako sretnih što vide publiku raspoloženu i željnu glazbe kao i mi njih. A ako se kopanje po duhovima alter rock prošlosti nastavi, nadamo se da je sljedeća upravo njezina polusestra Tanya Donnelly. Ne bi ih bilo loše vidjeti i zajedno, po mogućnosti u električnoj verziji.