RIJEČ ŽIRIJA

Roman Kristine Gavran 'Gitara od palisandra' građen je kao i njezina naslovna predmetna tema: gitara koja svoju potpunost dobiva u postupnosti i gradnji, ovisna od materijala i onoga tko je stvara, proizvodi… Gitara je nerijetko opredmećena žudnja, strast, pustolovina koja utječe na odluke, koja 'glazbi života' dodaje različite disonantne tonove, ali ne i odgovore, upute što i kako! Roman se u pet velikih pojedinačnih priča fokusira na pet različitih sudbina, sudbina žena koje obilježava vrijeme sa svojim zabranama, ritualima, zabludama. Priča o njima govori o golemu putu ispresijecanom mitovima, vjerovanjima, očekivanim i neočekivanim događajima, zapletima i ulogama koje su im namijenjene.

Roman svojom pripovjednom strategijom, cikličnom, kružnom strukturom provjerava važnost i moć pričanja i pripovijedanja, a budući da nije nepoznato da je književnost 'velika strankinja' pokazuje se da je pričanje, sposobnost pričanja, presudan način da se iznova aktiviraju njezine moći i snaga. Kritika je s pravom roman čitala sravnjujući ga s drugim umjetničkim praksama, glazbom u prvom redu, ali i ne previđajući njezinu sposobnost i moć da prostor bajkovitog i zaboravljenog svijeta učini tako prisutnim i važnim: 'Priča o povezanosti sudbina, slučaju i 'slučaju', žrtvi i ljubavi, zavijena u plašt nekih prošlih vremena i žanrova koji naginju čudesnom i fantastičnom, jedna je od onih univerzalnih priča koje se mogu čitati uvijek i svuda s jednakim čitateljskim užitkom.'

Ako se čitatelju čini da zajedno s likovima prolazi ili prepoznaje vlastite sumnje i strasti, jednako tako će biti dio jedne iznimno stilizirane i promišljene mreže uloga i odnosa, traženja prava i glasa u buci svijeta. Osjećaj da književnost daje ili potječe iz čitanoga, daje u drukčijoj glazbi ovoga romana glas ženi, ženama i pravu da o sebi i svojoj sudbini misle i donose odluke, bilo to samorazumljivo ili ne!