Povratak kontroverznog redatelja u Cannes, nakon što je 2011. na konferenciji za novinare izjavio kako 'suosjeća' s Hitlerom, Peter Bradshaw iz Guardiana ocjenio je kao neku vrstu trijumfa.

'Vratio se kako bi svim američkim liberalnim podnositeljima prigovora pokazao srednji prst, filmom u kojemu se Uma Thurman pojavljuje kao jako, jako glupa žrtva serijskog ubojice', piše Bradshaw u kritici koja 'The House That Jack Built' opisuje kao dva i pol sata odvratnosti i zamora, 'pseudo-'Američki psiho'' smješten u Americi koja neodoljivo podsjeća na šume Danske ili možda Njemačke, a kojeg spašava jedino 'spektakularno horor-finale'.

Matt Dillon glumi serijskog ubojicu Jacka, arhitekta i inženjera, dobrog poznavatelja europske povijesti i umjetnosti, s interesom osobito za Treći Reich i za ubijanje. Leševe sprema u skladište s velikim zamrzivačem, a žrtve su mu većinom žene čije dijelove tijela čuva kao suvenire.

'Ubijao je i djecu i muškarce, ali ono najgore što je napravio prikazano je u prisjećanju, kad kao dječak kliještima amputira nogu slatke žute patke i onda jadnu životinju vrati u vodu i promatra kako se muči. Taj trenutak zaista je izgledao potpuno, užasno stvarno. Snuff okrutnost nad životinjama', piše Bradshaw te dodaje kako film, uz to obiluje, mnogim 'dosadnim razgovorima, dijalozima na američko-engleskom koji je s danskog preveden pomoću Googlea'.

'Lica u ekstremno mračnim krupnim planovima. Karakterizacije i dijelovi radnje koji se doimaju više nemogućima nego li misterioznima ili pak čudnima'.

'Kao i mnogo toga što Von Trier radi, kraj je kao kad pukne papirna vrećica. Jako je, jako glasan. Skoči i skrikne. Ali vam se nakon toga ne ureže u pamćenje. Eventualno vas natjera da se zamislite nad njegovom karakterističnom neduhovitom blesavošću', zaključuje Bradshaw.