'Morao sam se na nekom datumu zaustaviti, a bilo je logično da to budu Mediteranske igre kao važna prekretnica u razvoju grada. Doduše, meni to izgleda kao da se dogodilo jučer, a prošla su već gotovo četiri desetljeća...', govori Goran Borčić za tportal, dok listamo nedavno izdani drugi nastavak njegove trilogije.

Tri tisuće fotografija na 800 stranica

Već ova knjiga podijeljena je u dva sveska naprosto da bi se olakšalo njeno čitanje: na gotovo osam stotina stranica smješteno je preko tri tisuće fotografija, a svaka od njih temeljito je istražena te praćena opsežnom legendom i objašnjenjem, koje de facto služi kao izvod iz gradske povijesti.

Za tportal Borčić je izdvojio djeličak objavljenog blaga, ali i pojasnio proces nastanka knjiga koje su već dobile kultni status. Za početak se pozabavio bogatim fundusom Muzeja grada i osobno pregledao, sortirao, digitalizirao i obradio 18 tisuća fotografija iz zbirke te još njih 20 tisuća iz fototeke. Na ovaj rudarski posao nadovezalo se prekapanje po desecima i stotinama obiteljskih albuma, potom arhiva nekoliko drugih splitskih i zagrebačkih muzeja, Državnog arhiva u Rimu, a zlatne priloge dali su iseljenici koji su mu tijekom izložbi u Južnoj Americi sami donosili svoje fotografije.

Svakoj fotografiji pronašao mjesto

Bilo ih je oštećenih, pokidanih i zanemarenih, pa je sve to trebalo i rekonstruirati - a zatim spojiti u logičnu cjelinu. Borčić se odlučio i na prostorni i na vremenski kriterij: svaka fotografija smještena je u pripadajući dio grada i period u kojemu je nastala.

U prvom nastavku trilogije obrađene su Dioklecijanova palača i uža jezgra oko nje, u drugom su na red došle Prokurative, Zapadna obala, Marjan, Varoš, Lučac, Manuš i Lovret, dok će treći - koji je već spreman za tisak - sadržavati motive iz novijih splitskih četvrti, zaključno s urbanističkim fenomenom Splitom 3 i kronologijom njegove izgradnje. Tu su i opširna poglavlja o splitskim gradonačelnicima, zatim o fotografima zaslužnima za očuvanje kolektivne memorije, ali i gradskim redikulima, te detaljno kazalo naziva svih splitskih ulica kroz povijest.

Golem istraživački posao odrađivao se 'pješke'

'Suradnik Arsen Duplančić obavio je fascinantan posao: svaku fotografiju temeljito je provjerio na licu mjesta, ponekad proučavajući visine ograda ili broj komada kamena u suhozidu. Nekima smo odredili vrijeme nastanka pomoću vremenskih prilika, a za neke zahvaljujući izlozima dućana ili čak odjeći koja je visjela na sušilu', objašnjava Borčić za tportal.

Golem istraživački posao ipak se odrađivao 'pješke' - autor i urednik prelistao je doslovno kompletnu, stoljeće i pol staru arhivu splitskih novina, ali i hrpetinu stručne literature. Nailazio je na uzbudljiva otkrića poput najstarije splitske fotografije Petera Zinka iz 1859. godine, na kojoj je vidljiva izgradnja kazališta na Prokurativama. Neke prepoznatljive gradske motive imao je dokumentirane na stotinama slika, dok je druge - recimo srušene Lazarete ili dio Pjace - tražio cijelo desetljeće. Događaje poput dolaska cirkusa, Hajdukovih utakmica, šetnje gradom okrunjenih glava ili demonstracija identificirao je upravo povezujući ih s opisima u požutjelim novinskim arhivima.

U pothvat su se kao recenzenti uključili ugledni konzervator Joško Belamarić i arhitekt Darovan Tušek te ravnateljica Muzeja grada Narcisa Bolšec Ferri, a knjige je likovno oblikovala Borčićeva supruga Dina Vuletin Borčić. Sam autor tvrdi da mu ručno prekapanje po povijesti nije nimalo teško palo, dapače: svojevrsno rekonstruiranje gradske povijesti ulicu po ulicu i kamen po kamen bio je neizmjeran gušt. Autorska prava velikodušno je prepustio vlastitom muzeju, odnosno samom Splitu.

'Znate što je još veća satisfakcija? Ono kada su prilikom nedavne promocije u Zagrebu ljudi pustili suzu kada bi na fotografijama prepoznali svoje najdraže', zaključuje Borčić.