Antun Maračić (1950.) ugledni je multimedijalni umjetnik koji je završio slikarstvo na zagrebačkoj ALU 1976. U zadnje vrijeme umjetnički se najviše baviomedijem fotografije, a autor je i mnogih tekstova o umjetnosti - recenzija, kritika, eseja, polemika - objavljenih u dnevnom i periodičkom tisku, u specijaliziranim revijama za kulturu i umjetnost. Priredio je i velik broj izložbi i napisao mnoge predgovore za izložbe svojih kolega. Do sada je bio voditelj zagrebačkih galerija: Galerije Studentskog centra, Galerije Zvonimir i Galerije proširenih medija, a od listopada 2000. do prosinca 2012. bio je ravnateljem Umjetničke galerije Dubrovnik.Nakon što, unatoč mišljenju i preporukama struke, nije ponovno izabran na mjesto ravnatelja te galerije, vratio se u Zagreb te je preuzeo vođenje, male ali tradicijom bogate i važne, Galerije Forum. Kakva je njegova vizija te galerije u zagrebačkoj kulturno-umjetničkoj ponudi otkrio nam je u razgovoru.

Nakon što, unatoč mišljenju i preporukama struke, nije ponovno izabran na mjesto ravnatelja te galerije, vratio se u Zagreb te preuzeo vođenje male, ali tradicijom bogate i važne Galerije Forum. Kakva je njegova vizija te galerije u zagrebačkoj kulturno-umjetničkoj ponudi, otkrio nam je u razgovoru.

Javnost je upoznata s vašim neizborom na ravnateljsku funkciju Umjetničke galerije Dubrovnik iako vas je struka podržala. Nakon tri mandata upravljanja UGD-om vratili ste se u Zagreb. Jeste li se pomirili s tom odlukom?

U Umjetničku galeriju Dubrovnik investirao sam 12 godina fokusiranog djelovanja na programu te na obnovi i tehničkom osposobljavanju zgrade. Bilo je još mnogo toga za učiniti na oba plana i veselio sam se nekim ovogodišnjim projektima kojima bi i UGD i umjetnički Dubrovnik sigurno došli u fokus međunarodnog interesa. Nažalost, teško se mirim s naprasnim prekidom svega toga. Nije dakle problem u 'povratku', jer iz Zagreba nisam nikad zapravo otišao, nego u činjenici da je Galeriji osporen zdrav kontinuitet djelovanja. Vrijeme i nove ovdašnje obaveze međutim čine svoje i shvaćam da je red pomiriti se s idejom da je moja južna epizoda završena.

Je li moguće izbjeći uplitanje politike u kulturu ili je to neizbježno? Kakva su vaša iskustva i je li to nešto što je karakteristično samo za Hrvatsku?

Ružna svakodnevna iskustva sugeriraju da je kultura potpuno u pandžama politike. Štoviše riječ je o sindromu kriminalnog ponašanja vlasti prisutnog i u drugim područjima. Sigurno je da pojava nije ograničena samo na Hrvatsku, ali je kod nas obilato zastupljena.

Bijeg je posljedica, a radi se o progonu, ma koliko to patetično zvučalo. Naime obalni dio zemlje atraktivan je za grubu eksploataciju. Sve što nije u funkciji jednostavne, brzo probavljive turističke ponude ometa trend. Stoga se sve treba hitno i efikasno estradizirati i duhovno pauperizirati da bi prodaja prostora i pejzaža, uopće svih bogomdanih resursa, bila efikasnija. Zahtjevniji kulturni programi zapravo su višak, ideal je culture club profil, tj. sadržaji koje pod tim pretencioznim nazivom možete konzumirati u dubrovačkoj tvrđavi Revelin. Iz nje je izbačen simfonijski orkestar, a instalirana golema točionica uz masovne lakoglazbene programe i slične šarene sadržaje.

Prva izložba kojom ste započeli vođenje Galerije Forum, izložba je Božene Končić Badurine, 'Vodič za galeriju'. Izložba te umjetnice bila je ujedno posljednja s kojom ste kao kustos završili djelovanje u Dubrovniku. Pretpostavljam da ste se namjerno odlučili za taj izbor i da vam je upravo način na koji se ta umjetnica izražava važan?

Izložbom Božene Končić Badurine zapravo sam premostio Dubrovnik i Zagreb. Pretpostavljao sam, a potvrdilo se da sam bio u pravu, da će njena izložba odlično predstaviti način na koji želim da Forum djeluje. Božena je i u Dubrovniku i u Zagrebu reagirala na konkretan prostor, na njegove značajke - arhitekturu, povijest, kontekst... Uključila je osoblje galerije i publiku u svoj program, učinila ih istodobno predmetom svog interesa i akterima događanja. Upravo ta interakcija, protočnost, svijest o mjestu i okruženju, dakle mentalna pokretljivost i aktivitet koji je u svom nastupu u Forumu demonstrirala ova sjajna umjetnica, elementi su koje želim njegovati u programu Galerije. Tj. umjetnost koja ima svijest o vremenu i prostoru, koja se kritički odnosi prema samoj sebi i okolišu, ukratko umjetnost koja je živa i djelotvorna, to je ono što želim promovirati. Boženina izložba, koja je uostalom izuzetno dobro primljena, podjednako među kolegama i publikom, poslužila mi je na samom startu kao neka vrsta kriptomanifesta.

Unatoč slavnoj prošlosti, Galerija Forum već dulji period nema jasan profil, odnosno precizno utvrđene smjernice tko izlaže i što se izlaže. Hoćete li vi voditi računa o tome i imate li već sada jasnu viziju kako će izgledati Galerija Forum tijekom vašeg mandata?

U prethodnom odgovoru navedene karakteristike sadržaja koji želim afirmirati u programu Galerije uključuju sve oblike suvremenog izražavanja, sve tematske, stilske i medijske pristupe. Jednaku pažnju želim posvetiti i vrijednim prethodnicima, starijim autorima i opusima. Važno je samo da se izbjegne prazan hod, jalov manirizam, dekorativnost nauštrb sadržaja, mentalna lijenost... Na te ću stvari paziti, a koliko ću uspjeti u tome, vidjet ćemo; o tome će uostalom suditi javnost nakon nekog vremena koje će biti potrebno da se stvari profiliraju.

U Savjet Galerije Forum uključili ste 12 naših istaknutih umjetnika. Je li to puno i kako ste zamislili njihovu zadaću ili funkciju?

Tradicija je Galerije koju su osnovali umjetnici da njezini članovi kreiraju program. Umjetnici koje sam uključio (ali i dva povjesničara umjetnosti i jedan arhitekt) pomagat će mi u koncipiranju i realizaciji programa, kao savjetnici i kao izlagači odnosno autori pojedinih izložbi. To su ljudi koje izuzetno cijenim i s kojima se nadam ostvariti dobru suradnju, manje na formalno-administrativan način, a više kroz druženja, dnevne kontakte i razgovore, razmjenu mišljenja...

Kako vidite položaj Galerije Forum unutar galerijske ponude Zagreba?

Forum je smješten usred grada i ima arhitektonski odlično riješen interijer koji je zahvaljujući svojim staklenim stijenama u neposrednom kontaktu s ulicom, i to su neke fizičke odrednice koje već same po sebi sugeriraju način djelovanja. Kvadratura Galerije, ni velika ni premala, također određuje način i ritam funkcioniranja. Nastojat ću koristiti te karakteristike i uskladiti se s njima kako bih u novim okolnostima koje suvremenost određuje od nje učinio važan punkt kvalitetne ponude recentnog i povijesnog, domaćeg i međunarodnog likovnog sadržaja. Pokušat ću joj vratiti renome koji je imala u svojim boljim razdobljima.

Znate li već sada koje ćete umjetnike izlagati ovog proljeća ili godine? Hoćete li biti u mogućnosti kao voditelj GF-a producirati suvremene umjetničke radove?

Nakon izložbe Božene Končić Badurine na programu je izložba Marijana Jevšovara. Tom izložbom obilježit ćemo 15-godišnjicu smrti sjajnog slikara radikalnog svjetonazora, ali i posljednje izložbe koja je održana upravo u Forumu 1998. godine. Nakon toga imamo intermezzo u suradnji s ovogodišnjim Animafestom, čiji ćemo dio programa predstaviti. Potom 10. lipnja, na sam 92. rođendan Ivana Kožarića, otvorit ćemo izložbu njegovih najnovijih, ove godine nastalih radova. Nadalje, u ljetnom razdoblju slijedi skupna izložba članova Galerije, a na jesen i zimu priredit ćemo izložbu mladog umjetnika Gorana Škofića te nastup dvojice inozemnih autora, Bena Caina i Jochena Lemperta. Što se tiče produkcije novih radova, ona se već dogodila u slučaju spomenute Boženine izložbe, a nadam se da ćemo, koliko to okolnosti budu omogućavale, i dalje uspijevati katalizirati nastanak novih radova.

S obzirom da ste umjetnik, fotograf, kustos i likovni kritičar, u kojoj ulozi se osjećate najugodnije ili je sve to isprepleteno i nadopunjuje se te je samim time to nemoguće, pa i nepotrebno razdvajati?

Svim tim aktivnostima potka je umjetnost, samo forma prigodno varira. Nekad sam akter, nekad tumač i katalizator. Zapravo je riječ o, da tako kažem, bastardnoj djelatnosti u zatvorenom krugu umjetnosti.

Nekim umjetnicima ste posvetili posebnu pozornost, poput Ivana Kožarića i Pava Urbana, o kojima ste napisali i monografske knjige. Odgovaraju li vam ti umjetnici po senzibilitetu?

Bavio sam se mnogim umjetnicima, no činjenica je da sam se ovoj dvojici posebno posvetio. Kožariću sam napravio brojne izložbe (od kojih su najmarkantnije Atelijer Kožarić i Skulptura 1954-2000) i napisao dosta tekstova o njegovu radu. Kožarić je autor koji mi je priredio najviše veselja i puno zdravog smijeha u umjetnosti, a na tome sam mu beskrajno zahvalan. Njegova slobodoumnost, vitalnost i vječna mladost na mene djeluju jako zdravo, pa zato ga intimno i zovem Doktorom. On i sada, u 92. godini, proizvodi stvari koje pršte životom i 'bezobraznom' jednostavnošću. Što se Pava Urbana tiče, njegov talent i opus sam nažalost otkrio posthumno. Potresla me čudesna znakovitost njegovih radova, posebno posljednjih fotografija koje kao da su nastale po nekom vještom scenariju. Puno mistične simbolike očitao sam u njegovu djelu, puno predznaka njegove tragične sudbine. To važi kako za fotografski opus, tako i za njegove zapise, pisma i dnevnik. Za mene je Pavo ideja velike plemenitosti i moralne ljepote pa sam njegov opus od 90-ih naovamo afirmirao kroz izložbe, tekstove, knjigu, prezentacije. Posljednju prezentaciju održao sam u Parizu prošle godine u okviru manifestacije Croatie, la voici.

U našoj umjetnosti poznati ste kao fotograf i konceptualni umjetnik iako ste akademski slikar. Što trenutačno radite i planirate li uskoro imati izložbu u Hrvatskoj?

Smatram se jednostavno multimedijalnim umjetnikom. Iako se dosta izražavam fotografijom, ne bih se zvao fotografom, to je ne samo ograničavajuće u odnosu na područje u kojem se krećem, nego bi bilo pretenciozno u odnosu na ljude kojima je to profesija i poziv. Što se mojih osobnih nastupa tiče, nemam ništa veliko u planu, u tom smislu ponašam se dosta neambiciozno i djelujem prilično ekstenzivno. Trenutno planiram završiti knjigu svojih radova, pozvan sam na neke skupne izložbe najesen u Austriji i Danskoj, i to je, kako mi se čini, zasad sve.