Vijest je 'potresla' naciju: HAZU je, temeljem sudske presude i nakon višegodišnjeg potraživanja, ovršio sliku Vlahe Bukovca 'Mlada patricijka'. Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti (nekadašnja Moderna galerija) - gdje je slika desetljećima bila izložena - naloženo je ovršnim postupkom da Bukovčev rad preda vlasniku. 'Mlada patricijka' je, inače, samo jedan od više stotina eksponata iz postava NMMU-a na koje HAZU polaže pravo vlasništva. Hoće li ovaj slučaj pokrenuti lavinu sličnih događaja?

Slika se danas nalazi u čuvaonici Strossmayerove galerije, zamotana je u plahtu i nitko je ne može vidjeti. Iz HAZU nam kažu kako tek slijedi njezina restauracija, no ne mogu reći gdje će dalje to čuveno Bukovčevo ulje na platnu - naslikano u Parizu 1890. godine - biti izloženo. Njezino je 'prirodno stanište' - slažu se naši sugovornici - ipak NMMU. Što oni trebaju učiniti da sliku dobiju natrag? Moraju priznati da je vlasnik rada Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti.

No, priča nije tako jednostavna. Sam HAZU (tada JAZU) još je 1947. godine predao sliku Modernoj galeriji te ju upisao u njezinu zbirku. Bilo je to vrijeme kada je Moderna bila jedna od sastavnica HAZU (JAZU). Ta činjenica zbunjuje i laike, kao i struku, a očito je nije uvažio ni sud. Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek izjavila je još u petak kako Ministarstvo i Nacionalni muzej moderne umjetnosti prihvaćaju sudsku odluku o ovrsi slike 'Mlada patricijka', ali je ne razumiju. Dodala je i kako je žalosno da se na ovaj način odnosi umjetnina iz nacionalnog muzeja.

Kulturna scena je bila sablažnjena. Reagirali su mnogi, većinom komentirajući 'akciju' HAZU-a na društvenim mrežama. Međutim, čini se da su suzdržani u javnom iznošenju stavova budući da su nam mnogi ljudi iz struke - kako kustosi, tako i povjesničari umjetnosti - odbili komentirati temu. U maloj zemlji poput naše, gdje se svatko nada budućem angažmanu pri nekoj od sukobljenih strana, ili nekom drugom obliku suradnje, i u kojoj ti jedna 'kriva riječ' može odrediti karijeru i život - takvo što je i očekivano.

Branko Franceschi: 'Akademija je u sporu s Ministarstvom kulture, Saborom, Vladom i hrvatskom državom'

Ravnatelj NMMU-a Branko Franceschi bio je, dakako, raspoložen za razgovor kao jedna od zainteresiranih strana.

'Slika je sada u HAZU, takva je presuda. Mi smo kroz 17 godina iskoristili sva zakonska prava i procese da se borimo za nju. Mi i dalje, baš kao i DORH te Ministarstvo kulture i medija, ali i Hrvatsko muzejsko vijeće, smatramo da je presuda zanemarila sve odredbe Zakona o muzejima, Zakona o zaštiti kulturnih dobara i Pravilnika o radu muzeja', rekao nam je Franceschi, dodajući kako smatra da je ova situacija pokazatelj kakvo je stanje u sudstvu, ali i kakav je odnos prema kulturi i kakvi su odnosi u kulturi u hrvatskom društvu.

'Vlasništvo je određeno kada je donesena presuda sudskim putem, no u postupku je zanemareno da je JAZU, odnosno njihova tadašnja uprava, nakon nasilnog preuzimanja Moderne galerije 1947. godine odlukom Saveza komunista, unio sve umjetnine u zbirku muzeja, koja je zaštićena po našim zakonima kao cjelovito kulturno dobro. Kada je muzej izmakao njihovoj kontroli, traže slike natrag,' rekao nam je ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti Branko Franceschi, naglasivši kako je ovršiteljici sliku predao mimo zakona koji kontrolira njegovu djelatnost. Naime, ravnatelji muzeja ne smiju iz muzejskih zbirki izdvajati umjetnine bez odobrenja Hrvatskog muzejskog vijeća koje je bilo protiv takve sudske odluke. Ravnatelj je istaknuo i kako je u ovom slučaju HAZU samo nominalno u sporu s Muzejom moderne umjetnosti. U biti, smatra on, Akademija je u sporu s Ministarstvom kulture, Saborom, Vladom i hrvatskom državom.

'Njihova je uprava sliku upisala u zbirku muzeja gdje je ona bila izložena i HAZU se sada petlja s odlukom koju je ta institucija povijesno sama donijela', zaključio je Franceschi.

Nikola Albaneže: 'Želja mi je da Bukovčevu sliku opet vidim u ustanovi kojoj po svome kontekstu pripada. Sve što druga strana mora napraviti jest konstatirati da je ona vlasništvo HAZU'

Za komentar smo upitali i Nikolu Albanežea, odnedavno upravitelja Strossmayerove galerije HAZU, institucije koja je nad slikom provela ovrhu.

'Presuda je sudski pravomoćna, i oduzimanje slike se izvršilo u petak kada je ona bila skinuta sa zida Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti te preseljena u Palaču HAZU. Slika se trenutno nalazi u čuvaonici, aklimatizira se. Nastojat ćemo što prije obaviti restauratorski pregled; njeno izlaganje na stubištu NMMU-a zasigurno nije bilo primjer idealnih uvjeta,' rekao nam je Albeneže.

Što će se dalje dogoditi sa slikom i gdje će ona biti izložena, pitamo ga.

'Želja mi je da tu sliku opet vidim u ustanovi kojoj po svome kontekstu pripada. Sve što druga strana mora napraviti jest konstatirati da je ona vlasništvo HAZU. Osiguranje slike – hoće li ono biti na komercijalnoj osnovi ili nekako drukčije – također je tema o kojoj bi se moglo i trebalo razgovarati', rekao je Albaneže pa nastavio:

'Ključan je Akademijin zahtjev da NMMU prizna vlasništvo, da se slože sa sudskom odlukom. Slika ne bi bila ni izuzeta da se to na vrijeme učinilo,' rekao je upravitelj Strossmayerove galerije s kojim dalje komentiramo kako cijeli taj slučaj s 'Mladom patricijkom' i sporom nad njezinim vlasništvom traje posljednjih dvadesetak godina. Zašto?

'Moja pretpostavka je da tu ima svega. Od nekadašnjih nedorečenih odluka i rješenja koja se danas različito tumače, pa do recentnih inaćenja, taštine, dokazivanja. U pozadini tog slučaja su i druge umjetnine. Činjenica jest da kad je ta slika bila izmještena, dakle još 1947. godine, još je oko 300 slika također prešlo iz Strossmayerove galerije u Modernu galeriju, u vrijeme kada je ona bila jedna od jedinica tadašnje JAZU,' nastavio je Albaneže pa dodao:

'Moje je pitanje u čemu je problem, ako mi svi pripadamo istome sustavu - hrvatskoj kulturi - i ako je Nacionalni muzej moderne umjetnosti mjesto na kojem bi ta slika trebala biti izložena, ostaje samo pitanje vlasništva, koje mora biti riješeno. A kada o tome govorimo, naglasio bih i važnost provenijencije. Možda će se nekome sa strane činiti da to pitanje nije presudno, no u povijesti umjetnosti zadnjih desetljeća ono je postalo iznimno važno. Nije bitno samo autorstvo slike, već i njezina povijest. Premda su autori i njihova djela nedvojbeno od primarnoga interesa, popratni sklop koji čine društvene okolnosti, mecene ili naručitelji djela, galeristi i kolekcionari, kao i načini ulaska u javne zbirke, nikako ne može biti zanemaren u bilo kojoj kulturno uređenoj sredini', istaknuo je upravitelj Strossmayerove galerije.

Pitali smo ga i što očekuje dalje vezano uz razvoj ove situacije.

'Ne znam što da očekujem. Za rat je potrebno dvoje, ali i za mir. Ako ne bude dijaloga, ne znam što će dalje biti. Ja ne uživam u ovoj situaciji. Možda netko da, ali meni nije drago. Situacija je da sam se zatekao odnedavno tu gdje jesam, i to za mene mora biti tema, moram se time baviti,' zaključio je Nikola Albaneže.

Andro Krstulović Opara: 'Vlasništvo ne mora biti konzumirano kroz mjesto izlaganja'

Andro Krstulović Opara, saborski zastupnik i bivši splitski gradonačelnik, povjesničar umjetnosti te nekadašnji ravnatelj Muzeja Ivana Meštrovića (2008.-2015.), za tportal je rekao kako je privatno vlasništvo važno i kako poštuje sudsku odluku - no kako se ipak nada sliku opet vidjeti na raskošnom stubištu NMMU-a.

'Akademijina Strossmayerova galerija je Galerija starih majstora. Tako ju je Strossmayer zamislio, i dobro je da ona funkcionira odmah pored bivše akademijine Nacionalne galerije… Ipak, meni će biti prazno kada dođem u Nacionalni muzej moderne umjetnosti i na stubištu ne ugledam Patricijku,' rekao nam Krstulović Opara, dodajući kako se nada da će se nakon uspješne 'demonstracije pravne moći Akademije, njezini mudri ljudi odlučiti vratiti Bukovčevu sliku na mjesto gdje je ona srasla.'

'Ona je tamo uistinu jedan od važnijih eksponata i u kontekstu je moderne umjetnosti koja se tu čuva, istražuje i izlaže. Bez tog izloženog Bukovčevog djela, teško je shvatiti svu genijalnost njegove umjetnosti ali i kontekst umjetnosti tog doba', nastavio je Krstulović Opara, pa se osvrnuo i na slične slučajeve koje je doživljavao u svojoj karijeri muzejskog ravnatelja.

'Kao ravnatelj Muzeja Ivana Meštrovića, suočavao sam se s željama i pravima suvlasnika umjetnina, s Meštrovićevim nasljednicima, i odnošenje djela je jedan bolni trenutak za kustosa, ali vlasništvo je – vlasništvo', kazao nam je Krstulović Opara, nastavivši kako je sud donio svoju odluku i nje se moramo držati i poštovati je.

'Međutim, vlasništvo ne mora biti konzumirano kroz mjesto izlaganja,' dodao je dalje on, pa pojasnio:

'Nadam se da će se pronaći način da se slika vrati u Nacionalni muzej moderne umjetnosti. Osobito bi bilo teško kada bi ova odluka postala sudskom praksom, pa bi brojni hrvatski muzeji, ne samo zbog Akademije, već i zbog drugih vlasnika, ostali bez važnih dijelova fundusa', rekao nam je Krstulović Opara, pa još jednom naglasio kako živimo u svijetu u kojemu je pitanje vlasništva apsolutno najvažnije.

'Ali, opet kažem, to ne mora uvijek značiti i posjedovanje u zatvorenom, gledateljima nedostupnom prostoru. Ta je Bukovčeva slika nacionalno blago, i ona najveći efekt ima kad je izložena na svome prirodnom mjestu. Vjerujem da će slika, ako je Akademija i ne vrati, biti dostupna građanima. No, bojim se njihovih najava za povrat drugih umjetnina. Ako tome doista bude tako, bit će to težak udarac za jednu od matičnih ustanova hrvatske likovne umjetnosti. Njihovi su odvjetnici odradili majstorski posao, argumenti s druge strane očito nisu bili dovoljni - no sada je vrijeme za dogovor,' zaključio je Krstulović Opara.

No, kako situaciju komentiraju zagrebački kustosi i galeristi, oni rijetki do kojih smo došli a da su htjeli govoriti na temu?

Leila Topić, viša kustosica Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu: 'To je Pirova pobjeda HAZU, grupe privilegiranih pojedinaca povezanih vlastitim interesima'

'Svaki kustos zna koliko je stalan postav važan za muzej, jer upravo je stalan postav razlog zbog kojeg posjetitelji dolaze uvijek iznova u izlagačke institucije. 'Mlada patricijka' Vlahe Bukovca, jedna od slika zbog koje su se posjetitelji iznova vraćali u Nacionalni muzeja moderne umjetnosti – odlukom suda a suprotno mišljenju Hrvatskog muzejskog vijeća - skinuta je sa zida i odnesena u čuvaonicu HAZU-a. I dok se čitava stručna publika divi hrabroj odluci rotterdamskog Muzeja Boijmans Van Beuningen koji je otvorio svoje čuvaonice i dopustio publici uvid u čitavu muzejsku građu, u Zagrebu se Nacionalnom muzeju otimaju slike sa zida', rekla nam je Leila Topić, viša kustosica Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, dodajući kako ovaj postupak HAZU-a više nikoga upućenog u njihovo djelovanje ne iznenađuje.

'Naime, njihovo upravljanje javnim dobrima - a imaju čak 34 objekta kojima upravlja HAZU ili njihova zaklada - posve je netransparentno i protivi se logici poimanja kulture kao javnog dobra. Podsjetimo, javnost je pratila što se događa sa zagrebačkim nekretninama Akademije, među kojima je najveći interes izazvao stambeni kompleks na Trgu žrtava fašizma, bivši studentski dom koji propada otkako je vraćen u ruke Akademije. Činom ovrhe Bukovčeve slike, eufemizmom za legaliziranu otimačinu, HAZU iznova pokazuje da im primarni interesi ne leže u sinergijskom djelovanju s ostalim institucijama kulture kako bi ona doista postala dostupna svima. Ovim su postupkom uistinu ukinuli vlastiti raison d'être te se pretvaraju u grupu privilegiranih pojedinaca povezanih vlastitim interesima, koji nemaju nikakve veze s očuvanjem kulturne baštine i širenjem kulture. Njihova 'pobjeda' u sporu oko Bukovčeve 'Patricijke' uistinu je Pirova i nažalost, ne šteti samo HAZU nego i svima nama koji s ljubavlju posjećujemo Nacionalni muzej moderne umjetnosti, između ostalog i zbog tog djela,' zaključila je Topić.

Feđa Gavrilović, voditelj Galerije Forum: 'HAZU sramoti hrvatsku kulturu. Ali što je tu novo?'

Likovni kritičar i galerist Feđa Gavrilović u klasičnome svome stilu komentirao je situaciju za tportal oštro i 'bez dlake na jeziku'.

'U vlasništvu HAZU je već ogroman korpus hrvatske likovnoumjetničke baštine koji se drži daleko od očiju javnosti. HAZU se pokazao lošim čuvarom hrvatske baštine. Žalosti me pomisao na svaku umjetninu koja će biti predana njima u ruke. Toliko ostavština, ciklusa, nacionalnog blaga danas stoji u njihovim institucijama, zapečaćeno i zatvoreno, građanima nepristupačno do sudnjega dana. Akademici u HAZU majstori su u vezivanju ruku sposobnim voditeljima svojih podružnica, u što sam se iz prve ruke uvjerio svjedočeći iskustvima izrazito sposobne voditeljice Gliptoteke Ariane Kralj, koja je svojom nevjerojatnom agilnošću i upornošću oživjela tu instituciju, a po čijem je odlasku u mirovinu Gliptoteka pala u zaborav samo zahvaljujući upravi u HAZU. Akademici znaju samo dobro prolaziti na državnim i gradskim natječajima za javne skulpture, makar se pri tome i sramotili kao što je slučaj s vrlim akademikom Bašićem i spornim natječajem za spomenik žrtvama Drugoga svjetskog rata,' rekao nam je Feđa Gavrilović pa nastavio:

'Ali, kakve ja to gluposti govorim? Da svi oni imaju jedno zrno srama, zar bi radili ovo? Nasilno otimali likovnu baštinu od države kojoj pjevaju licitarski patetične hvalospjeve, državi u koju se tobože kunu. I sada žele da im ta država preda još umjetnina koje mogu gnjiliti u njihovim depoima, dok oni organiziraju patetične znanstvene skupove i neukusno pompozne komemoracije, poput one nedavne Tonku Maroeviću, od koje bi se on sam, skroman kakav je bio, crvenio od stida,' kazao nam je Gavrilović, dodajući kako su 'njihovi kolege akademici iz srodne institucije u Narodnoj Republici Kini još 1984. osnovali danas svjetski poznatu i priznatu informatičku firmu Lenovo'.

'Dakle, javnu firmu u vlasništvu države. Ali, daleko je Kina, i geografski i mentalno od naših akademika,' dodao je Gavrilović pa zaključio kako je 'ovrha likovnoumjetničke baštine koju namjeravaju sprovoditi degutantna scena'.

'Kao stvorena za kist nekog devetnaestostoljetnog slikara akademskog poteza i simbolističke fantazije: razgolićeni mršavi starac obješene kože, požudno slineći hvata mladu djevojku, punu nade u mogući život. A bogovi su htjeli da prva, a nadam se i pouzdajem se u razbor hrvatskog pravosuđa jedina, ovršena slika bude Bukovčeva Mlada patricijka! Da parafraziram Malapartea, od ovakve ironije svim su Muzama i Venerama na nebesima grudi podrhtavale od smijeha,' završio je Feđa Gavrilović.