Umjetnici koja se bavi istraživanjem odnosa prema prošlosti korištenjem tehnologije Instagram generacije nominaciju za nagradu donio je noviji rad 'Wantee', posebno naručen za izložbu 'Schwitters u Britaniji' u Tate Britainu, te dvodijelna instalacija 'Farfromwords' napravljena za žensku nagradu Max Mara Art Prize for Women, proizašla iz umjetničke rezidencije u Italiji i predstavljena u suradnji s galerijom Whitechapel.

Rad 'Wantee' ime je dobio po nadimku partnerice umjetnika Kurta Schwittersa Edith Thomas, a vezan je uz njezinu naviku da stalno pita 'want tea? ' (želiš čaja?). Polazeći od toga, umjetnica je rasprela izmišljenu priču o vlastitu djedu, Schwittersovu bliskom prijatelju i konceptualnom umjetniku. Priča o njemu ispričana je kroz film koji se prikazuje u sumornoj sobi. Paralelno se vrti i film o snu umjetničine bake o vožnji motorom i plesu u noćnom klubu.

Kako prenosi britanski Guardian, ocjenjivački se sud Prouvostinu radu našao privučen 'znatno dublje nego što se to činilo mogućim'.

'Suci su bili neočekivano dirnuti umjetničinim radovima opipljiva bogatstva teksture, koji su istodobno i ručni rad i tehnološki u toku', kazala je obrazlažući nagradu predsjednica sudačkog žirija, direktorica muzeja Tate Britain Penelope Curtis

Ime dobitnika objavljeno je na posebnoj svečanosti u prostorima bivše vojarne na trgu Ebrington u Derryju u Sjevernoj Irskoj, gdje se održava izložba četvero finalista nagrade.

Prouvost (1978.) je rođena u Francuskoj a studirala je u Londonu, gdje živi posljednjih desetak godina.

'Napravila je dirljivu instalaciju koja poručuje da možete istodobno poznavati svoje bake i djedove i uopće ne znati ništa o njima. Također, korištenjem tehnologije približila se današnjim mladim ljudima, istodobno stvarajući novi sadržaj različit od popularne kulture', pojasnila je nadalje Curtis.

U užem krugu za prestižnu nagradu u području suvremene umjetnosti ove su godine još bili britansko-njemački umjetnik indijskog podrijetla Tino Sehgal poznat po svojim 'intimnim performansima koji postoje samo u sjećanju promatrača'; britanski vizualni umjetnik David Shrigley 'čiji crni humor i hirovita promišljanja nude sablasnu viziju suvremenog života', te umjetnica iz Gane stalno nastanjena u Londonu Lynette Yiadom-Boakye koja 'kombinirajući tradicionalnu estetiku i imaginaciju, kroz izmišljene povijesti izmaštanih ljudi postavlja važna pitanja'.

Tino Sehgal

Yiadom-Boakye ujedno je prva crnkinja koja je ikada ušla u uži izbor za nagradu Turner, koja se od 1984. dodjeljuje svake godine britanskom vizualnom umjetniku mlađem od 50 godina za najbolju izložbu ili drugi oblik izvedbe svojeg djela u godini dana do travnja tekuće godine. Ime je dobila po engleskom romantičnom slikaru J.M.W. Turneru. Nagradni fond u visini 40 tisuća funta dijeli se na četvero finalista tako da pobjednik dobiva 25 tisuća funta, a ostalo troje po pet tisuća funta.

Lynette Yiadom-Boakye

Proglašenju prethodi izložba djela četiriju finalista nagrade čija je svrha u prvome redu predstavljanje nominiranih umjetnika široj publici, budući da se odluka žirija ne temelji na izložbi, već na djelima za koja su umjetnici nominirani. Ovogodišnja izložba prvi se put održava izvan Engleske, u Derryju, britanskom gradu kulture 2013., gdje se može pogledati do 5. siječnja 2014.

Tijekom proteklih desetljeća nagrada Turner odigrala je značajnu ulogu u poticanju rasprave o vizualnoj umjetnosti kao umjetničkoj kategoriji, te rastu interesa javnosti za suvremenu britansku umjetnost. Među dosadašnjim su dobitnicima te prestižne nagrade Antony Gormley, Damien Hirst, Steve McQueen i Grayson Perry