Da dočara 'razinu ludila' koju je u Lici izazvao njegov novi roman 'Proslava', Damir Karakaš na svom je Facebooku objavio poruku koju je dobio od svoga rođaka. U njoj mu, nakon prozivki da je pokvaren, lud i komunist, poručuje da u rodnom Brinju više nije dobrodošao.

Prilično uznemirujuća poruka samo je jedna u nizu koje je dobio i još dobiva ovih dana zbog svoje nove knjige za koju pojedini Ličani tvrde da ih sramoti te od Karakaša traže demanti.

'Kuka i motika' digla se, kako nam je pojasnio pisac, nakon njegovog gostovanja na HTV-u, u emisiji 'Kultura s nogu'. Voditelj ga je u njoj pitao o jednom detalju iz knjige, o opisu kako su siromašni ljudi iz njegovog kraja prije 150 godina zbog krajnje neimaštine imali jedan lonac u kojemu bi kuhali i obavljali nuždu. Ako su usred noći vani bile velika vijavica, snijeg ili vukovi, nije im bilo druge.

'Oni su zaključili da sam ja napisao roman o tome kako oni iz iste kante jedu i vrše unutra nuždu, i nitko im živ ne može objasniti da je to fikcija, da se događa prije sto i pedeset godina, da to nema veze s njima, da ako je Raskoljnjikov ubio babu, ne znači da su svi Rusi baboubojice, da sam i ja iz Like, a najgore je što nisu ni pročitali roman, nisu vjerojatno ništa, pa tako dolazimo do apsurdne situacije da je književnost u Hrvatskoj još samo bitna tamo gdje je nitko ne čita', rekao nam je Karakaš.

Zbog svog bespoštednog literarnog prikazivanja života u rodnoj Lici i ranije je bio 'u nesporazumu s okolinom'. Velike probleme mu je tako donio i roman 'Kino Lika', prema kojemu je Dalibor Matanić snimio film, a Ličanima je u njemu problematična bila scena cure koja se, kako objašnjava, Karakaš, 'u destrukciji skine i legne pored svinje'.

'Njima je to značilo da sve Ličanke opće sa svinjama. Svašta sam u ovih desetak godina prošao, međutim ovo što se događa sada je uistinu zastrašujuće i van svake pameti. Izložen sam teroru, nisam smio za Uskrs ni kod roditelja, zabranjuje mi se zauvijek povratak u rodni kraj', kaže Karakaš kojemu je upravo roditelja najviše žao u ovoj situaciji.

'Nisam se s njima čuo, ne znam kako su, vjerojatno nisu dobro. Znam da je 'delegacija' bila kod njih, ali da nekome u Parizu pričam kako je ovo u 21. stoljeću moguće, smijao bi mi se. Volio bih da se ovo ludilo napokon smiri, ali nemoćan sam, što da radim, oni samo ponavljaju da sam svima na televiziji rekao kako oni jednu govna iz kante. Imam neke prijatelje i kako mi javljaju, to je atmosfera linča, kao u kaubojskim filmovima. Najžalosnije je što u tome sudjeluju neki moji rođaci, kao i prijatelji iz djetinjstva, što me rastužuje', rekao nam je pisac.

Njegov roman koji su iz OceanMora najavili kao povratak 'među sjene i magle, tišinu i zvukove, boje i mirise zavičajnog krajolika i njegovih ljudi', radnjom je smješten u Lici i pokriva tridesetak godina, zaključno s 1945. Proslava iz samoga naslova odvija se 10. travnja 1941. Kritičari su knjigu dosad mahom hvalili. Denis Derk u Večernjem, primjerice, piše da se radi o 'istinski lirskom romanu', a u Novom listu Marinko Krmpotić opisuje ju kao 'mračno opojno štivo ličkog literarnog čarobnjaka'.

Karakaš je za tportal nedavno rekao kako je na 'Proslavi' radio godinama.

'Htio sam stvoriti fikciju koja neće biti laž. Počeo sam još prije 'Sjećanja šume' pa zadnje tri godine, otkako sam završio 'Šumu', intenzivno radio na njemu. To je zapravo opis jednog stanja, vremena i prostora u kojem su ljudi istovremeno i žrtve i krvnici. Pišem o ljubavi, sreći, strahu, smrti, povijesti, a ono što je kroz povijest najviše svijetlilo u mom kraju bila je ljudska krv', rekao nam je Karakaš.