'Slava je moćan afrodizijak. Ona znači da se i ružni ljudi mogu poseksati.' Tako jednu od najpoželjnijih, ali i najkompleksnijih životnih situacija - slavu - tumači glavni lik biografske glazbene drame 'Better Man', nastale kao australsko-kanadsko-britansko-američka koprodukcija. To je britanski pjevač, skladatelj i zabavljač Robbie Williams, rođen 1974. u Stoke-on-Trentu kao Robert Peter Williams. Napunivši prije jedanaest mjeseci okruglih pedeset godina, slavni se glazbenik pridružio kolegicama i kolegama o kojima se bilo za života, bilo nakon smrti, snimaju ambiciozni filmovi o njihovim životima, karijerama te umjetničkim postignućima. Možda se čini da je film o njemu realiziran prerano, ne samo s obzirom na godine, nego i na ono što ga još uvijek čeka. Međutim upravo ono najfilmičnije u životu Williamsa već se dogodilo, i to s tolikim vremenskim odmakom da je film koji se u prosincu počeo prikazivati u svjetskim i hrvatskim kinima došao u pravo vrijeme. Osobito jer se njegov središnji lik od početaka slave deklarira kao zabavljač, odnosno nudi zabavu.

Nakon što je 2018. film 'Bohemian Rhapsody' o Freddieju Mercuryju i skupini Queen postigao senzacionalan komercijalni i umjetnički uspjeh u svijetu, ne prestaju se snimati biografske drame o živućim i preminulim glazbenim zvijezdama. U 2024. godini, primjerice, u kina su stigli filmovi o Bobu Marleyju ('Bob Marley: One Love') i Amy Winehouse ('Back to Black'), prvi s više, a drugi s manje uspjeha, dok je priličnu nevjericu izazvala najava da će im se pridružiti igrani rad o Williamsu u kojem ga neće tumačiti glumac nego - majmun. Ako ništa drugo, film se takvim konceptom nadovezao na i dalje gledane serijale u čijem su središtu majmuni, doduše posve drukčijeg žanra, 'Godzilla x Kong: Novo carstvo' i 'Planet majmuna: Novo kraljevstvo'. Ono što pak fascinira jest to što je u 'Better Manu' lik majmuna, ostvaren pomoću 3D računalne animacije, u interakciji s ljudskim likovima znatno životniji i logičniji nego u navedenim znanstvenofantastičnim spektaklima. I dok su likovi popularne kulture kao što su gorila King Kong i čimpanza Cezar u svim svojim filmskim izvedenicama samorazumljivi u pričama u kojima se pojavljuju, majmunsko obličje Williamsa u imanentno filmskoj drami uistinu predstavlja nešto novo, drukčije i neočekivano seriozno u onom što dočarava.

Odrastanje u disfunkcionalnoj obitelji

'Uvijek sam se osjećao manje razvijenim u odnosu na druge ljude.' Kaže to Williams u filmu, odmah objašnjavajući zašto je u priči o njemu iskorišten lik čimpanze jer su majmuni na nižoj evolucijskoj razini od ljudi. No je li to baš uvijek tako, i ovaj film duhovito i subverzivno dovodi u pitanje. Kada se gledatelji veoma brzo naviknu na to da je u onom što prate, manje-više, sve samorazumljivo, osim središnjeg lika, postaje jasno da je upravo ovakva odluka kreativnog tima na čelu s australskim redateljem Michaelom Graceyjem bila pun pogodak. Gracey je 2017. režirao također spoj drame i mjuzikla 'Najveći showman' s Hughom Jackmanom u glavnoj ulozi, potvrdivši da itekako zna balansirati između priče i njezinih glazbeno-plesnih točaka kao narativnih dijelova. Redatelj je glavninu priprema odradio kroz niz razgovora s Williamsom, fokusirajući se na prvu polovicu njegove dosadašnje karijere koja jest primjer munjevitog stjecanja slave, njezina održavanja te svega onog što je čini kompleksnom cijelo vrijeme trajanja. Kao i u nizu drugih slučajeva slavnih i posrnulih osoba, i kada je riječ o Williamsu, malo je što upućivalo na njegov uspjeh. Odrastao je u obitelji rastavljenih roditelja, bio je poprilično loš u školi, nespretan na nogometnom igralištu, a čak se i u školskim predstavama morao izvlačiti snalažljivošću. Otac ga je napustio u osnovnoškolskim danima odlučivši ostvariti san o pjevačkoj karijeri koja se svela na nastupe pred malobrojnom publikom. Međutim upravo ga je otac uvjerio u to da su velikani popularne glazbe i zabave poput Deana Martina, Sammyja Davisa Jr.-a i Franka Sinatre, odreda članova neformalne skupine Rat Pack, zabavljači koji u trenutku mogu promijeniti nečije raspoloženje nabolje i da se svatko tko ih sluša i gleda osjeti najvažnijim na svijetu. Upravo je to poželio i mali Robert.

I dok ga je otac uputio na ono čime se želi baviti u životu, ali uskraćujući mu svoju emotivnu podršku i vrativši mu se tek kada je postao slavan i bogat, dječaka je u tom smislu ključno osnažila baka uvjerivši ga da može ostvariti što god poželi. S obzirom na koncept filma i vizualne efekte koji ga ostvaruju, glavni junak, kao i u uobičajeno realiziranim filmskim biografijama, raste i odrasta, samo što je ovdje riječ o promjenama u liku čimpanze te su osobito dojmljivi prizori u kojem je on - mali majmun, što god to u konačnici značilo. Kada mali majmun postane nešto odrasliji, u svojim tinejdžerskim godinama, dogodi se prijelomnica. Majka mu pokaže oglas u kojem se traže članovi boy banda u nastanku te Robert nakon audicije, na kojoj se također izvuče šarmom, namignuvši na njezinu završetku, postane jednim, i to najmlađim od petorice članova novoosnovane skupine Take That. Skupina je okupljena u Manchesteru 1990. kao odgovor na uspjeh američke skupine istog profila New Kids on the Block, začetnik joj je bio agilni menadžer Nigel Martin-Smith, a frontmen joj je postao daroviti Gary Barlow, koji je još kao dječak nastupao i skladao. Film spojem naglašavanja najvažnijih trenutaka u prerastanju skupine u pop-senzaciju u prvoj polovici devedesetih i spotovske režije odmah stavlja do znanja da je Robbie (ne više Robert zbog umjetničkih razloga) bio crna ovca u skupini, odreda najmanje spreman za timski rad te neprestance na korak do izlaska iz projekta.

To se i dogodilo zbog njegove ovisnosti o alkoholu i drogama 1995., ali je njegov odlazak samo ubrzao prestanak rada Take Thata, čiji su se članovi prvi put razišli 1996. Iste godine Williams je pokrenuo solističku karijeru obradivši hit 'Freedom' Georgea Michaela i - uspio unatoč svim otegotnim okolnostima. Taj su uspjeh potvrdila njegova prva dva studijska albuma - 'Life thru a Lens' iz 1997. i 'I've Been Expecting You' iz 1998. - a balada 'Angels' s prvog albuma pretvorila se ne samo u planetarni hit, nego i u Williamsovu osobnu satisfakciju jer se njome etablirao kao kantautor, što mu nikako nije polazilo za rukom dok je bio u skupini koja ga je proslavila i što ga je stalno frustriralo.

Osjetljiva ravnoteža između tri točke filma

U prizorima u kojima Williams postaje zvijezdom sam po sebi film je već u potpunosti navikao publiku da je računalno animirani majmun koji ga utjelovljuje najbolji mogući odabir. Baš kao i u istodobnom razvijanju njegove romantične veze s Nicole Appleton, članicom skupine All Saints, koju će kobno promijeniti njezina odluka da zbog karijernih razloga ne zadrži trudnoću i njihovo dijete. 'Better Man' pritom zahvaljujući Graceyjevoj režiji suptilno održava osjetljivu ravnotežu između tri točke ovako osmišljenog filma. Prva je navikavanje na prvotni šok s 'majmunskim' glavnim junakom, druga je njegova privatnost te su odnosi sa svim ključnim ljudima iz pjevačeva života, bilo obiteljski, bilo poslovni, dobili barem dvije-tri dimenzije, a on sam prikazan je sa svim vrlinama i manama, te treća, u kojoj su pjesme sa svojim tekstovima i atmosferom integralni dio same priče. Ovo jest spoj biografske drame i mjuzikla, ali je redatelj, kao i u prethodnom filmu, njihov spoj ostvario bez ikakvih šavova, gotovo nevidljivo i nepretenciozno spajajući različite žanrovske elemente i ugođaje. Ipak, štošta u filmu djeluje atraktivno, pa i spektakularno, čime je dočaran Williamsov životni moto sažet u pjesmi 'Let Me Entertain You'.

S obzirom na to da se fokusira na prvi i ujedno najuzbudljiviji dio pjevačeve karijere, njegova posrnuća u ovisnost, (auto)destrukciju i sumnje u vlastite mogućnosti dozirane su upravo onoliko i upravo ondje da cjelina ne pati od pravocrtnosti i predvidljivosti. Kao i svakom zabavljaču, i Williamsu su presudni bili nastupi pred živim auditorijem te je svojevrsni happy ending u njegovu slučaju trodnevni koncertni nastup od 1. do 3. kolovoza 2003., kada je u Knebworth Parku okupio rekordnih 375 tisuća posjetitelja. I - pomirenje s ocem, s kojim je u konačnici nastupio kako bi i na taj način ostao uz životnu podršku neprežaljene bake. Realiziran tehnikom motion capture, u kojoj se pokreti glumaca s posebnim odijelima opremljenima senzorima prenose u računala na postprodukcijsku obradu (poput lika Golluma u serijalu 'Gospodar prstenova'), film donosi nastup glumca Jonna Daviesa kao Williamsa, a treba istaknuti i izvedbe Stevea Pembertona te Alison Steadman kao pjevačevih oca i bake. Na užem popisu kandidata za Oscara za najbolje vizualne efekte, 'Better Man' je film u kojem su vizualni efekti doista efektno iskorišteni kao izražajno sredstvo. A slava će ionako uvijek imati lice i naličje. Majmunsko također.