Predstavljanje snimljenih izvedbi disertacijskih skladbi skladatelja doktorskog studija na Sveučilištu Stanford jedan je od dvaju programa hamburškog ansambla Decoder na MBZ-u, a oba se održavaju 16. srpnja u Pogonu Jedinstvo. Autori čija se djela predstavljaju su Davor Branimir Vincze iz Hrvatske te Julie Herndon i Chris Lortie iz SAD-a, a njihove jednočinke inspirirane su životom i stvaranjem Gertrude Stein i Alice B. Toklas, boksom i trgovinom organima, kao i poezijom Erica Shirlota. Davor Branimir Vincze nam je u intervjuu ispričao nešto više o svojoj karijeri, doktorskom radu, svom glazbenom putu, ali i o tome što MBZ znači za njega.

'Muzički biennale Zagreb je prvi takav festival, Muzički biennale Zagreb je najveći takav festival u Hrvatskoj i njega je utemeljio Milko Kelemen, koji je međunarodno priznati skladatelj, jedan od rijetkih iz Hrvatske. On ga je i otvorio dosta bombastično. Imao je cijelu plejadu iznimno bitnih ličnosti, od Stravinskog do Cagea itd. Naravno da je predivno vidjeti da takav jedan festival ima tako dugu tradiciju. Mislim da sam 2015. godine bio prvi put pozvan da sudjelujem na MBZ-u i naravno da mi je to uvijek iznimna čast. Mislim da je MBZ iznimno važan za Hrvatsku jer je to jedan od rijetkih festivala koji su dugo vremena na mapi bitnih festivala suvremene glazbe. Lijepo je vidjeti da nakon pada u ratnim godinama MBZ ponovno dobiva svoj elan i radi na svom bogatom programu', rekao je Vincze.

Objasnio je kako je došlo do suradnje za ovogodišnje izdanje MBZ-a. 'Iznimno me raduje što smo Margareta Ferek-Petrić i ja za ovogodišnje izdanje MBZ-a uspjeli neformalno postići trostruku suradnju. S jedne strane je tu Muzički biennale Zagreb, s druge strane je tu Decoder iz Njemačke, a s treće strane je Stanford. Naime, ja sam na Stanfordu obranio svoj doktorat i iznimno me raduje što smo uspjeli ostvariti tu suradnju, no ja nisam jedini koji se tu prezentira. Tu je i dvoje mojih kolega koji će se prezentirati, a svo troje smo se odlučili na scensku tj. teatralnu varijantu da nam bude dizertacijski rad. Moj rad se zove 'Xinsheng' i to je opera koju planiram u budućnosti završiti, a ovo je zapravo isječak jedne krucijalne scene u kojoj mladi boksač ostaje teško povrijeđen i njegova trenerica odluči kontaktirati svoju najbolju prijateljicu koja je kirurginja, ali želi da prilikom operacije primijeni taj 'Xinsheng', koji je nekakav novi, nepoznati lijek, koji navodno ima jako dobre kratkoročne regenerativne učinke, ali dugoročno ima jako puno nuspojava. To je kratki moment i činjenica hoće li on preživjeti ili neće', kazao je.

Kako ističe, njegov glazbeni put nije bio uvijek lagan. 'Moj glazbeni put je bio dosta trnovit. Ja sam nekako ta nepovoljna generacija koja je izašla iz škole koju godinu nakon Domovinskog rata. Ekonomija je bila loša i riskantno je bilo postati umjetnik. Nisam znao točno što ću s 18 godina i odlučio sam se na kraju upisati Medicinski fakultet. Tu je bio najteži put. Medicina je onda bila nešto stabilno, no tada sam se odlučio pripremati za Akademiju. Moram tu još jednom pohvaliti Margaretu Ferek-Petrić, ona mi je stvarno pomogla puno. Tada je završavala Akademiju u Beču te me bodrila da probam upisati, no taj prvi put u Beču mi nije upalilo. Iduće godine sam ponovno htio pokušati, no onda mi se veliki ispit na medicini preklapao s njihovim prijemnim pa sam na jesen te godine upisao Akademiju u Grazu. Ispostavilo se da Graz ima sjajno sveučilište za suvremenu glazbu i to mi je udarilo temelje. Tu sam prve dvije godine paralelno studirao u Grazu i Zagrebu, Medicinski fakultet sam završio, ali sam tu stao s tim zvanjem. Nakon toga je bilo sve lakše. Jedno vrijeme sam bio u Stuttgartu pa u Parizu i sada doktorat na Stanfordu', kaže mladi skladatelj.

Cijeli program trećeg bloka Muzičkog biennala Zagreb možete pogledati ovdje.