'U siječnju 2021. godine dobio sam monografiju kipara Janeza Pirnata, koju sam prelistao tek puno kasnije. Ugledao sam to djelo i odmah mi je sinulo da ga moramo staviti na naslovnicu, to sam rekao Mattu Everittu. Otvorio sam laptop i krenuo u potragu za Pirnatom da bih zatražio dozvolu za korištenje, a onda sam shvatio da je on preminuo baš tog dana. Inače ne vjerujem u ovakav oblik sudbine, ali bio sam siguran da moram imati tu skulpturu', otkrio je Smith nedavno.

'Fantastična je, evo je kod mene. Postoji veza jer je i album na kojem se ona nalazi rađen 'ručno', s puno brige i truda', dodao je.

Kako su se spojili Smith i Pirnat?

'Kontaktirali su me njegovi menadžeri i sve smo dogovorili, ali vrlo brzo smo ih počeli zaobilaziti i komunicirati osobno. Poslao mi je ulaznice za njihov zagrebački koncert, tamo smo se i upoznali, a i sada se povremeno dopisujemo', otkriva nam Pirnatova udovica Sandra Nejašmić Pirnat, i sama vrsna i cijenjena kiparica.

Razgledavamo njen atelje 'Moj Mir' i galeriju 'SanJan', čiji je naziv sastavljen od početka imena dvoje supružnika Pirnat i gdje je veliki Slovenac vrlo aktivno proveo svoje posljednje godine i dane. Predio se zove Glavice iznad Postira na otoku Braču, a sama lokacija je božanstvena: galerija je, naime, sklop preuređenih sirotinjskih kuća, štala i ostava s početka stoljeća koje danas formiraju malu umjetničku oazu.

Umjetnost šćapadura

Nekoliko koraka iznad nje mjesto je na kojem Sandra kleše. Stol je postavljen u prirodi, točno između stabala masline i žižule, a gleda na plavetnilo Bračkog kanala iza kojeg se jasno vidi kanjon Cetine, odakle je njen pradjed doselio na otok. Sandra vješto barata nečim što se na književnom hrvatskom naziva 'odbijač', a na bračkom i klesarski puno relevantnijem slengu je 'šćapadur', ispod kojega ovom zgodom niče jedna bijela golubica u kamenu.

'Ovo mi je svakako draže i lakše raditi nego, recimo, prati suđe', smije se naša sugovornica dok - nećemo lagati - za potrebe snimanja pozira, nije da je baš stvarno klesala u trenucima dok smo razgovarali.

Ljubav uklesana u kamenu

Ona je zapravo jedina bračka akademska kiparica sa zavidnom višedesetljetnom karijerom i više od pedeset izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu, skulpturama i spomenicima podignutima diljem naše zemlje te Bosne i Hercegovine i Italije, a njen 'United' je i u Bruxellesu, gdje će ona uskoro ponovno izlagati. Djela Sandre Nejašmić Pirnat mogu se pronaći u galerijama 'Mala' u Zagrebu i 'Mak' u Ljubljani, a ona sama jedno vrijeme bila je vrlo aktivna na različitim umjetničkim simpozijima - pa i jednome koji se prije petnaestak godina održao u Otočcu, gdje je upoznala skoro četrdeset godina starijeg Janeza Pirnata.

Mic po mic rodila se romansa, a 2011. godine i došlo je do vjenčanja nakon kojega su po njegovoj želji preselili na Brač. On je svome dodao Sandrino, a ona svome Janezovo prezime.

Pirnat je počeo crtati i modelirati još 1947. godine, prvi put javno izlaže 1951. godine, a od tada ostvaruje impresivnu karijeru i etablira se kao jedan od najznačajnijih slovenskih kipara, vrlo relevantan i u europskim okvirima. Njegov otac Nikolaj Pirnat također je bio akademski kipar - njegovi radovi posvećeni Cervantesu i prije nekoliko godina izlagali su se na jednoj izložbi koja je putovala diljem Španjolske - dok mu je majka bila spisateljica.

'Bagatela' od lave

'On je bio sin velikoga oca i morao je pronaći vlastiti umjetnički izričaj, a u tome je i uspio jer je radio većinom u kamenu', objašnjava nam Sandra karijeru supruga preminulog prije tri godine, u 89. godini života. Iza sebe ostavio je deset tisuća crteža i preko dvije tisuće skulptura u kamenu, mramoru, oniksu i sličnim materijalima. Recimo u lavi, u kojoj je još 1975. godine isklesao spomenutu 'Bagatelu' koja se danas nalazi u domu Roberta Smitha i na svemu povezanom s najnovijim albumom 'Songs of the Lost World'.

Uglavnom, radi se o golemom opusu - a i njen je tek nešto manji - pa cijelo to bogatstvo treba nekako sistematizirati, posložiti i dakako predstaviti u javnosti. Ona stoga u galeriji 'SanJan' već tri godine organizira 'Dane Janeza Pirnata Nejašmića', svojevrsnu kiparsku koloniju i druženja s prijateljima i poštovateljima tog umjetnika; ove godine nastupili su slovenski glazbenici Vlado Kreslin i Aldo Kumar, glumac Robert Kurbaša izveo poetski recital 'Poljički memento', a trodnevna manifestacija izrodila se u jedan od najzanimljivijih kulturnih događanja izvan velikih gradskih središta.

Čiji je - a to je za ovu priču neobično važno - službeni pokrovitelj iz godine u godinu upravo spomenuti frontmen 'The Curea' Robert Smith.

'Vidimo se u Zagrebu, a možda i na Braču'

'Kada sam mu spomenula što planiram, nije oklijevao ni trenutka i odmah je prihvatio pokroviteljstvo - uostalom, i sam je u nekoliko navrata javno izjavio da je veliki poštovatelj rada Janeza Pirnata. Tako će biti dogodine, a vjerojatno i dugo nakon toga. Imamo toliko Janezovih djela da će svako izdanje ove manifestacije biti potpuno različito od prethodnog', smije se Sandra Nejašmić Pirnat.

Za kraj nam je otkrila jednu malu indiskreciju: na susretu prije dvije godine Robert Smith poručio joj je da će se svakako ponovno vidjeti u Zagrebu, što bi valjda značilo da će biti novog koncerta, ali u dopisivanju s njom najavio je i mogućnost da će se pojaviti na Danima Janeza Pirnata u Postirima na Braču.

Ukazat će se za 'Bagatelu'.