Novi Bauerov roman objavila je nakladnička kuća Fraktura, a javnosti je predstavljen na tribini Razotkrivanje u dvorani Müller kina Europa kroz razgovor glavnog urednika Frakture Seida Serdarevića i autora.

Bauer je posvjedočio kako se u pisanju uvijek vodi 'staromodnim ambicijama' - da tekst bude zabavan, da ima spoznajnu vrijednost i da je inspirativan pa se, rekao je, time vodio i u ovom romanu.

Istaknuo je da roman izriče književnu istinu o Domovinskom ratu prikazujući njegove odjeke i stvarnost ulaska 'poganog kapitalizma' u naš svijet na 'mala vrata' i kroz priču o trojici muškaraca koji rade kao vozači u UNPROFOR-u, što je, podsjetio je, uz posao prevoditelja, bilo i jedno od najpoželjnijih zanimanja u to vrijeme u snagama Ujedinjenih naroda. 

Na početku razgovora Serdarević je sažeo fabulu romana - pripovijest o trojici muškaraca, koji pripadaju različitim svjetovima, i o njihovim sudbinama. Oni su mladi izbjeglica Hrvoje - snalažljiv, 'premazan svim mastima' i 'poslovno' najuspješniji od trojice vozača, Tommy - odgojen u katoličkom duhu, neukrotiv mladić koji je izvstan vozač i središnji lik - profesor Rudolf s velikim znanjem jezika, iskusan i smiren čovjek, koji predstavlja izgubljenu srednju generaciju.

Od UN-ovog skloništa do gubilišta za ljude

Iako se čini da su se dobro snašli u ratnim okolnostima jer primaju plaću u stranoj valuti kada je većini ljudi, rekao je Bauer, 'izmaknuto tlo pod nogama', njihovi osobni životi se raspadaju jer propadaju temeljne vrijednosti. Jer, ustvrdio je Bauer, iza apstraktnoga humanizma koji proklamira, kapitalizam je vođen zaradom na bilo koji mogući način, a u romanu je, objasnio je, nastojao prikazati odnos konkretnih likova prema stjecanju kao imperativu.  

Na Serdarevićevo pitanje - postoje li u romanu autobiografski elementi (Bauer je, među ostalim, radio kao vozač u UNPROFOR-u), autor je odgovorio potvrdno, ali i dodao kako ih ima malo jer je, istina o djelovanju međunarodnih organizacija, veća od neposrednog iskustva.

Naglasio je kako mu je bio potreban vremenski odmak da bi potpuno osvijestio obrazac djelovanja međunarodnih organizacija koji je, ocjenjuje, posvuda isti od Hrvatske do Sjeverne Irske, neadekvatan i nedostojan, a završava zločinom nad zločinima u Srebrenici - sigurnim UN-ovim skloništem koje je postalo gubilište za ljude'. Odnosno, dodao je, 'cilj toga obrasca je iznevjeriti proklamirano poslanje'.   

Na internetu ima smeća više od bilo čega drugoga

 Bauer smatra kako je umjetnička istina ona koja bi trebala izvjeći 'sve šumove na kanalu', osobito one subjektivne kojih je puno u suvremenim medijima poput interneta gdje 'smeća ima više od bilo čega drugoga, samo vrlo mali dio su istinski korisne informacije, a dosta je zlonamjernih podataka kojima je cilj uvjeriti nas u nešto što nije točno'.

Dodao je kako je 'povijesna istina koju učimo u školi i na fakultetu siromašna, a ovdje na našem području svjedoci smo da se isti povijesni događaju drukčije poučavaju i tumače u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini'.

Zato se je, smatra, 'teško orijentirati što je ono pravo, a umjetnost u tome pomaže ne sugerirajući gotova rješenja, nego nudeći mogućnosti da doživimo ono što je pravo i vrijedno vjerovanja, vrijedno latinske krilatice - Historia est magistra vitae ('Povijest je učiteljica života'), od koje bi se zaista moglo nešto naučiti'.     

Ludwig Bauer rodio se 1941. u Sisku. Diplomirao je slavistiku u Zagrebu, a školovanje je nastavio u Bratislavi i Pragu. Bavio se prevođenjem stručnih djela, bio je profesor i učitelj u Zagrebu, Londonu i Washingtonu, glavni urednik izdavačke kuće Globus i književnoga časopisa Naša knjiga, analitičar javnoga mnijenja i propagandist, profesionalni vozač, scenarist (među ostalim i na Televiziji UN-a).

 Do sada je objavio četrnaest romana, a za roman 'Zavičaj, zaborav' osvojio je prestižnu nagradu Meša Selimović, nagradu Fran Galović i nagradu Kiklop za najbolji roman u 2011.