Knjigu je objavio nakladnik Fraktura, a riječ je o, kako je rekao glavni urednik Seid Serdarević, po mnogočemu iznimnome djelu autora 'koji posebno pazi na svaki detalj'.

'Luka Bekavac i u svojoj trećoj knjizi koju objavljuje kod nas pokazuje svu umješnost gradnje jednoga svijeta koji je vrlo specifičan na hrvatskoj književnoj mapi', rekao je Serdarević.

'Ta je knjiga iznimna po mnogo čemu: s jedne strane, čita se kao zbirka priča, s druge kao početak njegove trilogije 'Drenje', 'Viljevo', 'Policijski sat', a s treće se strane može gledati kao jedna 'lažna' likovna monografija', pojasnio je.

'Kao i s prethodna tri romana, i ovdje se autor izmislio'

O knjizi je na tribini Razotkrivanje u Zagrebačkom kazalištu mladih govorio urednik Roman Simić.

'S 'Galerijom likovnih umjetnosti u Osijeku' Luka Bekavac napravio je ono što  je napravio i sa svoja tri prethodna romana: izmislio se. Izmislio je nešto novo, napravio je korak naprijed u smjeru u kojem to nismo očekivali', rekao je Simić.

'To je knjiga priča, ali ne priča na kakve smo navikli. S podnaslovom 'Studije ruševine', to je neka vrsta dopune svijetu koji Bekavac stvara još počev od svojega prvog romana 'Vrenje'. Sve ono što smo u njegovim nagrađenim romanima dobivali tu može naći neku svoju moguću novu interpretaciju', dodao je.

Bekavac se tu s jedne strane vraća likovima i temama s kojima nas je upoznao u romanima, ali opet postavlja polazišne točke li odskočne daske za nešto novo, ocijenio je Simić.

'Ta igra naprijed-nazad obilježava cijeli njegov književni 'projekt' koji smatram svakako jednim od najzanimljivijih i najintrigantnijih koje danas imamo na našoj književnoj sceni', rekao je.

U svojoj se novoj knjizi Luka Bekavac opet bavi prostrom i vremenom, ali u središtu njegova interesa, zahvaćen tom galerijom, ili s više verzija tih galerija, je Osijek. 'Taj Osijek i jest i nije Osijek koji mi koji poznajemo; valja ga uzet pod navodnike jer se mijenja – on s jedne strane po mnogočemu odgovara gradu Osijeku, a s druge je strane izmišljen i to ne na način kako to radi konvencionalna književnost: on se nadograđuje, spreman iznevjeriti ono što očekujemo od njega', dodao je Simić.

'Mijenja se kao što se mijenja i ta galerija, gotovo kao neki fluidni objekt koji sa svakim novim tekstom postaje nešto drugo. Luka Bekavac opet je napisao izuzetnu knjigu, i to knjigu koja pomiče granice, ne samo unutar njegova opusa nego granice onoga što smo navikli čitati kao suvremenu hrvatsku književnost', poručio je.

Zaboravljeni slučajevi od 1958. do 2045.

Luka Bekavac (1976.) smatran jednim od najistaknutijih predstavnika suvremene hrvatske književnosti. Napisao je dosad tri vrlo zapažena romana, 'Drenje' (Profil, 2011.), koji je bio nominiran za niz književnih nagrada u susjednim državama, 'Viljevo' (Fraktura, 2013.), za koji je 2015. dobio nagradu Europske unije za književnost i koji je autoru 2014. donio i Nagradu Janko Polić Kamov Hrvatskog društva pisaca (HDP) te Nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) za književnost.

Treći roman, 'Policijski sat: slutnje, uspomene', objavljen 2015. također u izdanju Frakture, dobio je Nagradu Josip i Ivan Kozarac 2016. za knjigu godine u području književnosti.

Njegova prva zbirka priča 'Galerija likovnih umjetnosti u Osijeku', obuhvaćajući vremenski raspon od 1958. do 2045., donosi niz epizoda u kojima autobiografski zamaskiran pripovjedač istražuje neki napola zaboravljen 'slučaj'. Čini to upuštajući se u hod linijom koja povezuje dokumente, falsifikate i fikciju.

'Stilski je superioran, u tekstovima koji se daju čitati kao neka vrsta autobiografskih zapisa, on se bavi onim što je realno i onim što je izmišljeno', kazao je Simić.

'U razdoblju od 1958., kada datira prvi tekst, do 2045. kada kronološki datira najdudaljeniji tekst, on stvara jednu kulturnu povijest Osijeka, govoreći nam o njegovoj umjetničkoj sceni, kazališnoj, glazbenoj i književnoj, šireći moguće signale na sve ono uznemirujuće i opasno što smo mogli čitati u tri njegova prethodna romana', kazao je.

'Osijek kao apsolutno najveća inspiracija'

Autor je kazao kako je od njega u toj knjizi 'tek jedan lik koji se zove Luka Bekavac, ali to nisam ja', a glavna motivacija za pisanje i razvijanje cijelog ciklusa jednim je dijelom proizašla iz ostalih knjiga.

'Ovo nije, da tako kažem, potpuno samostalna zbirka priča nego nešto što je s jedne strane proizašlo iz romana, a s druge su romani proizašli iz priča u toj zbirci, s obzirom da su neke od njih stare i po gotovo 15-ak godina', pojasnio je Bekavac.

Ideja je da se u prostor Osijeka kroz tu galeriju, koja je također nekakav fikcionalni objekt, ulazi potpuno izigravajući vrijeme u smislu kako ono funkcionira u življenom iskustvu.

Osijek doživljavam kao apsolutno najveću inspiraciju, rekao je autor, i to 'primarno zbog toga kako on funkcionira na toj jednoj razini koja je također jedan tip čistog prostora, nešto što je tu skoro kao likovna kompozicija otvorena za razne tipove učitavanja, prenamjenjivanja'.

'Dakle, ne toliko i ne primarno kao grad iz kojeg ja dolazim i u kojemu sam živio u svojim formativnim godinama, mada to isto sigurno ima neku ulogu, nego kao apsolutno savršen i najbolji prostor za fikcionalnu obradu, za fikcionalno udomljivanje, prostor koji mi izgleda praktički dovoljnim za bio što, što bih recimo perspektivno mogao još napisati', pojasnio je autor koji već više od 20 godina ne živi u Osijeku – trenutno živi u Varaždinu, a radi u Zagrebu.

Istaknuo je kako knjiga nije složena linearno, već mozaično, što ima veze s time kako je vrijeme tretirano u njegovim ranijim knjigama, 'kao nešto što po svojoj biti rezonira više kao neka vrsta simultanosti, odnosno, prostora'.

'Galerija likovnih umjetnosti u Osijeku' izašla je u dva izdanja – jednom 'običnom' i jednom 'posebnom' izdanju u ograničenoj nakladi od sto numeriranih primjeraka s potpisom autora i vinil-pločom.