SLOVENSKI DAN NA PIFU

Lutka kao nerazdvojni pratitelj djece i djetinjstva

12.09.2013 u 11:43

  • +7

46. PIF festival

Izvor: Screenshot / Autor: SELECT PR

Bionic
Reading

U srijedu smo na PIF-u mogli vidjeti dvije slovenske predstave koje se nalaze na suprotnim stranama promišljanja lutke i lutkarstva

Lutkarstvo je u (još uvijek prisutnom) tradicionalnom poimanju smatrano izvedbenom umjetnošću prvenstveno okrenutom djeci. Pripomogla je tom mišljenju sama lutka kao nerazdvojni pratitelj djece i djetinjstva, ali i činjenica da se (domaća) lutkarska kazališta svojim predstavama u pravilu obraćaju malenoj publici. No lutkarstvo je puno više, i vremenski šire, od toga, što pokazuju i dvije slovenske predstave izvedene u srijedu na PIF-u.

Grubzon' Lutkarskog kazališta Ljubljana obraća se malenim gledateljima, od tri godine naviše, bez puno izvedbenih iznenađenja, ali s puno pozitivne scenske energije. S druge strane životne putanje nalazi se predstava 'Salto Mortale' Lutkarskog kazališta Maribor, koja se obraća isključivo odraslim gledateljima, na zanimljiv i groteskni način tematizirajući temu besramne besmrtnosti i dobrodošle smrti.


'Grubzon'

Predstava 'Grubzon' nastala je po poznatoj priči Julije Donaldson o mišici koja, kako bi se spasila od lije, sove i zmije, izmisli strašno naslovno čudovište. Za koje se pokaže da nije samo plod mišičine mašte. Redatelj Jaka Ivanc predstavu je oblikovao, dramaturški čisto, poput (spoznajnog) putovanja po pokretnoj traci u tri laka koraka, sa završnim obratom. Čvrstu strukturu dodatno je raspjevao, što je predstavi dalo dašak svježine, no propustio ju je naglašenije izvedbeno razigrati. U tome je dobro krenuo, da bi, možda u strahu od raspada čvrste strukture, ubrzo stao. Svejedno, slatke ručne lutke te animacija koja nije išla za minimalizmom, već za naizglednom opuštenošću i diskretnim pretjerivanjem, pružili su malim gledateljima dovoljno zabave i scenskih užitaka.

Sasvim drugo poimanje lutke ima stari PIF-ov znanac Silvan Omerzu koji lutku ne promatra kao izvor dječje zabave, već kao predmet dubokih umjetničkih i životnih promišljanja. Kod njega lutka nije niti sila što pokreće lutkare, glazbu, priču i akciju, kao u predstavi 'Carmen' koja je otvorila PIF. Sasvim suprotno, lutka je preslika suvremenog čovjeka-marionete čije konce povlače i razvlače društvena i politička klima te okolina i njena očekivanja. U tu svrhu, Omerzuove lutke uvijek uz sebe imaju vidljive animatore što vode igru, a koji su u ovoj predstavi odjeveni nalik pogrebnicima.

Kad smo kod pogreba, predstava 'Salto Mortale', nastala po tekstu Nebojše Popa Tasića, vodi nas i Smrt u Grad Besmrtnika. Umjetni je to raj u kojemu nema kraja plesu šest (bez)smrtnih grijeha. Sedmoga dana pada oklada na sedmi grijeh – lijenost. Žrtva oklade, Lijenčina, u rukama doktora i doslovno postaje marioneta što pleše kako animator svira (odnosno povlači konce).

Predstavu u kojoj je smrt dobrodošla razonoda unutar pretjerano razigrane besmrtnosti, Omerzu je uveo u poznat mu prostor groteske. Od grotesknih lutaka i plesa šest besmrtnih grijeha do sitnih tekstualnih i scenskih paradoksa što tragiku pretvaraju u komičnu grotesku. Komika se provlačila kroz cijelu predstavu, što je dobrim dijelom zasluga autora teksta. Dobro doziranim rimama, psovkama i humornim umecima u tekstu stvorio je odličnu bazu za predstavu. No komici se nije odupro niti poznati slovenski redatelj, oblikovavši komično-mračni scenski ples sa smrću. Koja na koncu konca, i kraju kraja, dolazi kao utjeha.

Dvjema predstavama za različitu publiku PIF je drugoga dana pokazao kako lutke mogu biti opušteno zabavni scenski partneri djeci, ali i groteskno ozbiljni (s cerekom na licu) plesni partneri sa smrću i besramnom besmrtnošću.

U četvrtak je su na rasporedu 'Zvjezdica' Kazališta lutaka Zadar, 'Kućni duhovi ili nevidljivi recept za sreću' Dječjeg kazališta Dubrava i Kazališne družine Pinklec, 'Slike s izložbe' Kazališta lutaka Niš i 'Neka druga Pepeljuga' Jasmine Pralije. Uz reprizu 'Carmen' Vologodskog regionalnog kazališta Teremok