Slavna konceptualna umjetnica Marina Abramović osmislila je novi performans za londonsku Galeriju Serpentine pod nazivom '512 sati', koliko će vremena od srijede 11. lipnja provesti u toj galeriji 'pomičući granice fizičkog i mentalnog'
Riječ je o umjetničinom prvom velikom performansu nakon njezine velike retrospektive u njujorškom Muzeju moderne umjetnosti (MoMa) pod nazivom 'The Artist is Present' iz 2010, kada je tri mjeseca pozivala posjetitelje da sjednu njoj nasuprot i u tišini je koliko god dugo žele gledaju u oči.
Srpska umjetnica sa stalnom njujorškom adresom, koja samu sebe u šali naziva 'bakom performansa', postat će osam sati dnevno tijekom 64 dana do 25. kolovoza 'domaćica' Galerije Serpentine, čija će vrata osobno svako jutro u 10 sati otvarati te ih u 18 sati zaključavati.
Performans će se odvijati u posve ispražnjenom prostoru Galerije, a umjetnica će na raspolaganju imati samo sebe i neke jednostavne rekvizite koji neće biti odmah vidljivi, poput rasklopivih stolica i stolova, a koje neće nužno ni koristiti. Važan dio performansa bit će i sami posjetitelji, a bit će pozvani da joj se pridruže u 'ostvarivanju jedinstvenog trenutka u povijesti performansa'.
Oni će naime u Galeriju ulaziti kroz 'sobu za dekompresiju 21. stoljeća', u kojoj će metaforički i doslovno morati ostaviti svu svoju 'prtljagu': kamere, fotoaparati, tableti, pametni telefoni i digitalni satovi spremat će se u posebne ormariće, a natpis 'puna kuća' značit će da je svih 160 popunjeno, pa iz Galerije upozoravaju na mogućnost gužvi i dugotrajnog čekanja u redu.
Kada prođu 'čišćenje', posjetitelji ulaze u prostor Galerije u kojem mogu ostati od tri minute do tri sata. Kako tijekom dana uopće neće jesti – već samo uvečer, nakon zatvaranja Galerije - Abramović se ozbiljno priprema za performans te je izgubila i nešto na težini.
Pomagat će joj u tome skupina u crno odjevenih asistenata koje naziva 'čuvarima'; riječ je o studentima umjetnosti koji su i sami prošli intenzivan trening.
Kako se ističe na mrežnim stranicama Galerije, ogoljena priroda performansa u cijelosti se nadovezuje na umjetničino zanimanje za 'povijesno dobro utemeljen odnos umjetnosti i 'ništavila'; ideje odsustva materijalnog u umjetničkoj praksi'.
'Ideja praznine - minimalizma, redukcije i jednostavnosti - nedjeljiv je dio njezine više od 40-godišnje umjetničke karijere, koja ju je često 'sve više i više vodila ka sve manjemu i manjemu', što je umjetničin dugoročni cilj. Taj put ka nematerijalnosti doveo ju je do sadašnjeg jedinstvenog trenutka u njezinu radu, čija je kruna performans pripremljen za Galeriju Serpentine', stoji u najavi.