Dva tjedna od premijere je trebalo da se slegnu snažni dojmovi nakupljeni u sat vremena čiste ljepote satkane od najsofisticiranije glume, vrhunske glazbe i snažnog vizualnog dojma koji je uzvanike iz hrvatskih kulturnih i znanstvenih krugova te dvadesetak veleposlanika u kabinetu Nikole Tesle ostavilo bez daha.

A sve to upakirano u djelo koje s ponosom možemo predstavljati na svjetskim pozornicama. Snažna umjetnička postava koja okuplja autore i redatelje Petru Radin i Marija Kovača, čiju strast za likom i djelom genija pratimo petnaestak godina kroz brojne projekte; glumce Vladimira Tintora (Nikola Tesla), Hanu Hegedušić (Teslina majka Đuka) te sopranisticu Josipu Bilić (golubica) i Filipa Faka (pijanista).

Maestralnu izvedbu umjetnika, čiji su spoj energija, frekvencija, vještina, nevjerojatnog entuzijazma i talenta, publika je pratila tišinom koju se glasno moglo čuti. Scenografija Branka Lepena i režija Petre Radin i Marija Kovača pokazuje poštovanje prema kabinetu Nikole Tesle i njegovim izumima tako da postavlja platno od tila koje je na vrlo jednostavan i efikasan način spojilo prošlost, sadašnjost i budućnost i inkorporiralo svaki dio kabineta, koji je inače postavljen kao demonstracijski postav u muzeju. Faradayev kavez otvorenih vrata ispred kojeg je sjedila golubica (Josipa Bilić, sopran) bio je osvijetljen neonom te na taj način predstavljao jednu vrstu krletke koja tako jasno opisuje Teslu kroz spoj znanosti i duhovnosti.

Koliko li je važno do kraja ostati svoj? Nikola Tesla je upravo bio to – vjerovao je da ovaj svijet može biti bolji i nije pristajao na kompromise do kraja svog zemaljskog života. Zanimljivo je da su izumi koje je radio za dobrobit čovječanstva u rukama drugih nerijetko postali ubojito oružje. I to je ono što ovaj poseban performans poručuje, ali bez upiranja prstom I osude, već na Teslin način – čistom ogoljenošću emocija, ljubavlju. Zadnji monolog Vladimira Tintora u kojem predstavlja najnoviji izum Teleautomatike i utopijski govori kako će sada komunikacija svijetom biti bolja te neće više biti mržnje, gladi i rata, razoružala je svakog u publici i ostavio u razmišljanju. Što ja kao pojedinac mogu napraviti da bi ovaj svijet bio bolji? Snaga ovog performansa je upravo u poruci, koja je iznad maestralne umjetnosti.

Vladimir Tintor je bio toliko upečatljiv i snažan u ulozi Nikole Tesle, da je govorio na bilo kojem jeziku, njegovu emociju smo razumjeli. Hana Hegedušić u ulozi Tesline majke, koja je također bila znanstvenica i koju Tesla u autobiografiji 'Moji pronalasci' opisuje kao ženu koja je mogla napraviti tri čvora na trepavici, u ovoj predstavi ima važan zadatak – odmaknuti se od stereotipa i prikazati važnu ulogu djetinjstva u Lici i majčinu ulogu u njegovim najvećim prekretnicama u životu. Prva scena je jedina na hrvatskom jeziku, dok su ostale na engleskom, i objedinjuje spoj  prošlosti, sadašnjosti i budućnosti te postavlja važna pitanja kroz igru i scene svakodnevice kroz vrlo blizak odnos majke i sina, u kojem se mogla prepoznati svaka majka, a posebne emocije u publici izazvala je u majci Ivana Kožara, mladog znanstvenika koji je za ovu prigodu izradio Teslinu zavojnicu 'Ja znam što znači biti majka znanstvenika. Trebat će mi vremena da se zbrojim nakon ovog, da posložim emocije koje sada kipe u meni. Sjajna predstava'.

Josipa Bilić je svojim glasom, ali i snažnom karizmom i scenskom prisutnošću osvojila publiku i vrlo vješto odigrala zahtjevnu ulogu golubice, koja je simbol mira, Duha, prijateljstva i ljubavi. Kada je izvela Schubertovu 'Gretchen am Spinnrade' uz Teslinu zavojnicu koju je na klavijaturama i kasnije na klaviru svirao pijanist Filip Fak, znanost i duhovnost su postale jedno i dosegle puninu. Imati čast da u intimnoj atmosferi za vas muzicira pijanist, ravnatelj Zagrebačke filharmonije, pjeva sopranistica Josipa Bilić, i glume Vladimir Tintor i Hana Hegedušić u sinergiji s Teslinim izumima, poseban je doživljaj.

Nakon predstave prikazan je making of film 'Iza kulisa' filmskih umjetnica Sanje Padjen i Milene Zajović koji je vrlo duhovito prikazao svu ljepotu i muku gerila scene nezavisnog kazališta Tvornica lutaka i kako upornost i jasna vizija redateljice Petre Radin te zarazna iskra koju baca na ovaj mali tim umjetnika čije jedinstvo i strast prema poslu koji žive svakog od nas  ostavlja bez daha.

Autori planiraju turneju po Americi i Kanadi u rujnu, a kako u filmu 'Iza kulisa' kažu: 'Bit će kako treba biti. U svakom slučaju Radin i Kovač šajbaju dalje'.