Koja se poruka krije u predstavi Oprosti? Kazalište Tvornica lutaka obrađuje temu vršnjačkog nasilja kroz prizmu onog što se događa prije i poslije tragičnog trenutka uzrokovanog opetovanim bulingom. Postavlja se pitanje jesmo li to mogli spriječiti u startu? Zašto osoba koja vrši nasilje zapravo to radi? Koji je tome razlog i postoji li uopće?
Često tražimo razloge u nesređenim obiteljima, napuštenosti ili nedostatku ljubavi, ali postoji i ona grupa djece koja imaju idealne materijalne uvjete u obitelji i svejedno to rade. Je li nasilje postalo oblik komunikacije prihvatljiv današnjici, ili je to preventivna obrana zlostavljač da ne bi postao žrtvom?
vezane vijesti
Pitanja su to kojima se bavi ova predstava.
'Ono na što smo dali naglasak jesu posljedice koje trpe nasilnici, žrtve, njihove obitelji i prijatelji. Ne prikazujemo oblike nasilja, jer ne želimo davati djeci ideje. Naša priča je jednostavna, ona pokazuje nesretan slučaj kao posljedicu nasilničke pošalice te tragičan rezultat i psihički proces koji se odvija u glavama sudionika. Dolazi do negiranja, osjećaja krivnje, patnje i na kraju oprosta sebi i drugima - kao oslobođenja. Želimo djeci dati uvid u istinu kako i najmanje nasilje u obliku davanja nadimaka, ruganja ili cyber nasilja, može imati jako ozbiljne posljedice, ali ne samo za žrtvu, nego i za nasilnika, koji neizbježno na kraju postaje upravo žrtva. Žrtva ignoriranja sustava i ustanova koje su zajednički mogle spriječiti ovaj začarani krug', kaže redateljica predstave Petra Radin i nastavlja:
'Ono na što smo dali naglasak jesu posljedice koje trpe nasilnici, žrtve, njihove obitelji i prijatelji. Ne prikazujemo oblike nasilja, jer ne želimo davati djeci ideje. Naša priča je jednostavna, ona pokazuje nesretan slučaj kao posljedicu nasilničke pošalice te tragičan rezultat i psihički proces koji se odvija u glavama sudionika. Dolazi do negiranja, osjećaja krivnje, patnje i na kraju oprosta sebi i drugima - kao oslobođenja. Želimo djeci dati uvid u istinu kako i najmanje nasilje u obliku davanja nadimaka, ruganja ili cyber nasilja, može imati jako ozbiljne posljedice, ali ne samo za žrtvu, nego i za nasilnika, koji neizbježno na kraju postaje upravo žrtva.
Žrtva ignoriranja sustava i ustanova koje su zajednički mogle spriječiti ovaj začarani krug. Lara, Josip i Matija namjerno su stvarna imena glumaca, jer dajemo poruku djeci da je ovo priča svih nas. Tri tinejdžera iz dosade i nedovoljno sadržaja smišljaju plan kako dočekati djevojčicu Rozu nakon škole i snimiti njezin nespretan pad koji su isplanirali. Ništa to nije novo za njih, što oslikava i jednu vrstu rezigniranosti i apatije kod djece, uvijek isto, uvijek iste žrtve, bez previše mašte. Plan je krenuo po zlu kad je djevojčica Roza nespretno pala i završila u bolnici. Klupko se lagano odmotava ispitivanjima u školi, dolaskom policije, strahovima, zataškavanjima, brisanjima poruka, međusobnim optuživanjima te na kraju emotivnim 'puknućem' nasilnika kada im žrtva oprosti. Vrlo emotivna priča o jednoj generaciji koja vapi za sadržajem koji će im dati kvalitetniji život od neprestanog 'scrollanja' po mrežama, u potrazi za stalnim tragičnim vijestima i instant uspjesima koji nisu dugoročni. Eto kako priča ide dalje', kaže redateljica.
Za scenografiju je zadužen Branko Lepen, glazbu: Saša Miočić, a glume: Lara Škrinjar, Josip Brakus i Matija Šakoronja.
