U svim velikim promjenama neki odlučuju, a neki slijede. Neki jer ne mogu, neki jer misle da ne mogu drukčije. Sviđalo im se ili ne. Ovo je priča o odlasku u tuđinu, ispričana kroz likove sljedbenika.
Mladen je arhitekt koji u Hrvatskoj devedesetih ne vidi nikakvu perspektivu. Čim se pruža mogućnost, odlučuje otići. Za njegovog osmogodišnjeg sina i nezaposlenu ženu put u obećanu zemlju vodi kroz samotnost, strah, neočekivana otkrića i prijateljstva. A cilj ostaje neizvjestan.

Sanja Lovrenčić, književnica i prevoditeljica, dosad je objavila je knjige pjesama Insula dulcamara, Skrletne tkanine, Upute šetaču u vrtu sa zborovima, U slobodnoj četvrti i Rijeka sigurno voli poplavu za koju je dobila nagradu «Kiklop» 2007. Pjesme su joj objavljivane u domaćoj i stranoj periodici, te su prevođene na njemački, engleski, poljski, ruski i slovenski.
Autorica je nekoliko proznih knjiga: zbirki kratkih priča Wien Fantastic i Portret kuće , romana Kolhida, Savršen otok i Klizalište (2005), te Dvostrukog dnevnika žene sa zmajem, u kojemu se isprepliću dnevnički zapisi i ulomci dramskog teksta. Napisala je i biografiju hrvatske književnice Ivane Brlić Mažuranić U potrazi za Ivanom (2006) za koju je dobila nagradu «Gjalski» 2007.
Bavi se i pisanjem za djecu te je objavila knjige priča Esperel – grad malih čuda, Kuća iznad čudovišta, Četiri strašna Fufoždera i jedan mali Fufić (nagrada "Grigor Vitez" 2001), Sunčev sjaj te Priče o godišnjim dobima (2007). Autorica je i dječjeg romana Godina bez zeca (2004) te nekoliko zapaženih slikovnica.
Kao dramski autor dobila je nagradu ASSITEJ-a za najbolji kazališni tekst za mlade 1997 za Bajku o Sigismundi i Krpimiru.